Dan hrvatskih mučenika proslavljen na Udbini

 

Po vrlo jakoj kiši, i uz nazočnost 4 do 5 tisuća hodočasnika, na Udbini je u subotu proslavljen Dan hrvatskih mučenika. Mons. dr. Želimir Puljić, čiju propovijed donosimo u nastavku, vodio je misno slavlje, dok su uz njega bili još i biskupi Ante Ivas, Ivan Prenđa, Ivan Devčić i, kao domaćin, Mile Bogović. Kako piše IKA, sve nazočne je na početku misnoga slavlja pozdravio biskup Bogović rekavši da je Krbavsko polje simbol hrvatskog stradanja, gradnja Crkve hrvatskih mučenika spomen je svih hrvatskih stradanja u povijesti. U propovijedi je biskup Puljić istaknuo je da će se gradnjom te crkve dati spomen svim znanim i neznanim mučenicima od početka kršćanstva u hrvatskome narodu i da će ona biti svetište zahvalnosti ali i učionica povijesti. Također je spomenuo da će se gradnjom crkve u starogradiškom zatovru vratiti dug svećenicima koji su nevino bili osuđeni i prisiljeni svojim rukama rušiti crkvu.

Dan hrvatskih mučenika na Udbini 2008.

 

U ulaznoj procesiji sudjelovali su branitelji-motoristi iz cijele Hrvatske, koji su donijeli 47 kamena iz cijele Hrvatske i BiH. Kamenja su prikupljena na stratištima, mjestima gdje su ubijani Hrvati. Posebno se isticao kamen koji su donijele članice Društva političkih zatvorenika s natpisom: "U Sl. Požegi za vrijeme Tita robijalo je 3016 žena osuđenih na 12.291 godinu robije", te molitvenik koji je pronađen pored kostura hrvatskih vojnika u jami "Podi". Sudjelovalo je stotinjak pripadnika Hrvatske vojske, te pripadnici gospićke povijesne garde "Vukovi". General Jozo Miličević je nosio spomen svijeću za sve stradale na Hrvatskom prostorima.

Dan hrvatskih mučenika na Udbini 2008.

Prigodnim riječima obratili su se župan ličko-senjski Milan Jurković i predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, koji je ujedno i supredsjedatelj Glavnog odbora za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Svečanost su svečanošću učinili i udruženi zborovi Gospićko-senjske biskupije, zbor "Baščina" i Zagrebački crkveni pjevači pod ravnanjem Ivana Prpića Špike i Milana Dešića. Križni put je održan prije mise, u 9.30 od kod crkve Sv. Marka i predvodio ga je mons. Mile Pecić, a sudjelovale su i sestre milosrdnice iz Rijeke i Zagreba koje su se tom prigodom sjećale svoje susestre Žarke Ivasić, pogubljene u Gospiću 1945. godine. Zbog nevremena otkazan je kulturno umjetnički program nakon mise.(IKA)

Dan hrvatskih mučenika na Udbini 2008.

 

 

Propovijed biskupa dubrovačkog mons. dr. Želimira Puljića na Udbini 13. 9. 2008.
(Biskup je zbog nevremena skratio propvijed, ali je ovdje donesena cijelosti.)

Nedavno sam pročitao u 'Vili Velebita' kako je crkva na Udbini 'zamišljena kao svetište zahvalnosti' i 'učionica povijesti'. Budući da je 'projekt crkve hrvatskih mučenika 'primljen plebiscitarno među nejedinstvenim Hrvatima', autor članka se nada da će ova crkva postati 'znakom vremena i poprimiti sinergiju hrama duhovno ujedinjene Hrvatske o vlastitoj prošlosti i budućnosti. Posebice zbog nepoznanice koju donose Bruxelles i Strasbourg kao nova središta moći nakon nedavnih iskustava s Bečom, Peštom i Beogradom. Tako, eto, simbol 'crkve hrvatskih mučenika' biva izrazom 'opće moralne sućuti na jednom svima prihvatljivom mučeničkom mjestu, na Krbavskom polju. A upravo na ovome povijesnom mjestu povezuje se kulturna kršćanska baština panonske i kontinentalne s baštinom primorske, jadranske Hrvatske.

Svojevremeno je u prigodi 510. obljetnice Krbavske bitke domaćin mons. Bogović rekao da se na ovom mjestu 'želimo spomenuti svih rodoljuba koji su tijekom povijesti dali svoje živote i ugradili ih u život budućih naraštaja. Podsjećajući nazočne na svetu Jelenu Križaricu, koja je tražeći Kristov križ postala uzorom svima koji traže smisao i utjehu života, on je naglasio da na Krbavskom polju izričemo zahvalnost svima koji su ovdje podložili svoja leđa i ponijeli teški križ da bi zaštitili živote svojih obitelji, svoj kraj i zavičaj; a nosili su križ cijele jedne nacije... Ne trebamo biti robovi prošlosti, zaključio je biskup Bogović, ali onaj tko ne vidi razloge zahvaliti ljudima, koji su nas u prošlosti zadužili, neće vidjeti ni razloge čemu danas raditi za one koji će nakon nas doći', te naglasio 'kao što nestaje naroda u kojem vladaju svađa i nesloga, tako nestaje i naroda koji ne vidi razloga da s ponosom gleda na svoju prošlost'. Oče Mile, pametno si zborio. Slažeš li se i danas s ovim što si tada govorio?!

Dan hrvatskih mučenika na Udbini 2008.
'Kao što nestaje naroda u kojem vladaju svađa i nesloga, tako nestaje i naroda koji ne vidi razloga da s ponosom gleda na svoju prošlost', koja je velikim dijelom bila u znaku osmišljavanja našeg povijesnog križnog hoda. Stoga je pohvalno što je Glavni odbor odlučio proslavu vezati uz blagdan Uzvišenja Svetoga Križa (14. rujna) kako bi se Krbavsku tragediju, kao i sva druga povijesna stradanja, gledalo u svjetlu pobjedničkog Kristova križa.

U tom vidu valja razumjeti i odluku hrvatskih biskupa da se učine dvije stvari: Svim znanim i neznanim mučenicima vjere od prvih početaka kršćanstva u našem narodu postaviti spomen izgradnjom crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. A izgradnjom crkve u s taro gradiš kom zatvoru vratiti dug svećenicima koji su nevino osuđeni bili prisiljeni tu crkvu svojim rukama rušiti. A tamo je samo 1955. bilo u uzništvu 211 svećenika i redovnika. Stara Gradiška je stoga postala nenadmašeno mjesto svećeničkog progona, patnje i stradanja. Upravo tu će crkvu biskupi i svećenici graditi 'svojim osobnim darom kao trajan molitveni spomen njima u čast, kako bi 'općinstvo svetih progovorilo glasnije od tvoraca podjele i zla' (NTT, 37). Hvala Bogu, pročitali smo ovih dana u obavijestima Požeške biskupije kako je točno šezdeset godina nakon što je odredbom komunističkih vlasti srušena župna crkva Sv. Mihaela u Staroj Gradiški, započeta izgradnja nove. Pred njom će se uskoro okupiti hrvatski kler na svoje godišnje zborovanje.

Ovdje mi se čini uputnim pohvaliti inicijativu banjolučkog biskupa mons. Komarice stoje 30. lipnja ove godine donio odluku i dekretom obznanio ustanovljenje 'Dana molitvenog sjećanja na žrtve' koji će se slaviti 21. srpnja svake godine. A to je dan kaaa ,v.i ustanici' i.eeimci) na z'eve/ničkoj posiuji u Trubaru (1941.) ubili drvarskog župnika Waldemara i do danas neutvrđeni broj vjernika koji su se vraćali s hodočašća avetoj Ani u Kosovu kod Knina i pobacali ih u jamu 'Golubnjaču'. A da zločin bude još veći taj dan, 27. srpanja komunisti su proglasili 'Danom ustanka' za Hrvatsku i BiH. I slavili ga desetljećima. A čitali smo nedavno kako neki pokušavaju ponovno to oživjeti. S pravom je dr. Vukšić u komentaru propovijedi kard. Bozanića ustvrdio kako je 'od fašizma gori samo antifašizam, a od komunizma samo antikomunizam.

Spominjem ovdje i Dan žrtava s Dakse koji se u mojoj biskupiji redovito obilježavaju kao 'dan sjećanja' na stradanja koja su bila na tom otočiću u blizini Dubrovnika gdje su partizani, poslije ulaska u Grad, u noći 25. listopada 1944. poubijali 60-tak ljudi različitih zvanja i godišća. Kakvom lakoćom su to činili svjedoči pismo Ante Jurjevića 'Baje', sekretara Partije za Dalmaciju', u kojem on piše 'dragim drugovima' na Visu da su ti 'narodni neprijatelji' strijeljani 'u ime naroda1, te zaključuje 'da ih se ubiti moralo'1. Među stradalima bilo je sedam svećenika, te ondašnji gradonačelnik Niko Koprivica koji je imao Vatikansko odličje 'Reda sv. Grgura Velikog'. Pohvalno je što je Grad Dubrovnik u slučaju njegovog stradanja podnio 'kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zločina'.

Dan hrvatskih mučenika na Udbini 2008.

Na pitanje zašto se Crkva ponosi svojim mučenicima, odgovor nalazimo u Isusovim riječima koje je izgovorio apostolima kad im rekao da ih šalje 'kao ovce među vukove', te najavio kako će ih ljudi 'zbog njega zamrziti, izvoditi pred sudove i bičevati' (usp. Mt 10). Stoga je zatražio neka se ne boje onih koji tijelo ubijaju, ali duše ne mogu ubiti. U kontekst tog Isusovog misijskog govora valja smjestiti mučeništvo koje se razlikuje od drugih stradanja upravo po tome što je obilježeno odnosom prema Kristu (Vadi mene će vas zamrziti'). I dok brojni stradalnici umiru radi čovjeka, kršćanski mučenik umire radi Bogočovjeka, Isusa koji se rodio i na zemlju došao da pruži svjedočanstvo Istine. Za razliku od fanatika, koji ubija sebe kako bi ubili druge, mučenik ne želi nikome naškoditi. On ne nanosi bol drugima. Ali, spreman je sve boli hrabro podnijeti radi Krista Gospodina. Mučenik daje život bez imalo mržnje i osvete, a srce mu je ispunjeno ljubavlju i mirom. Eto, zato se Crkva s pravom diči takvim svojim sinovima. (Sjetimo se Ignacija Antiohijskog koji se bojao kako bi ga njegovi vjernici mogli omesti na tom putu, pa ih usrdno moli neka mu dopuste 'biti Božja pšenica u zubima zvijeri kako bi mogao postati čistim kruhom Kristovim'. Ovakvim držanjem Ignacije nije mogao pobuditi mržnju prema progoniteljima. Dapače, on je svoje vjernike poticao neka se za njih mole, a njemu neka dopuste dati potrebito svjedočanstvo ljubavi prema Isusu).

Potresan podatak o 45 milijuna žrtava samo u XX. stoljeću ispunja nas poštovanjem prema tom 'silnom mnoštvu opečaćenih', kako ih Ivan opisuje u knjizi Otkrivenja. Stoga je sluga Božji Ivan Pavao II., u Velikom jubileju pozvao mjesne Crkve neka 'učine sve da se ne pusti zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu" te potaknuo na prikupljanje potrebite dokumentacije. A tijekom svog pontifikata proglasio je oko 480 svetaca i više od 1340 blaženika, od kojih četiri petine bijahu mučenici (ča 85 %). Dobro je i potrebno sjećati se tih Božjih ugodnika i ne zaboravljati ih. Pamćenje i spomen na žrtve nema nakanu baviti se progoniteljima, ili, ne daj Bože, buditi strasti s osjećajima mržnje. Spominjanjem nastradalih iskazuje se dužno poštovanje prema nedužnim žrtvama i njihovoj moralnoj veličini koja je postala baštinom naše sadašnjosti.

Prije par godina nekoliko naših biskupija obilježilo je 17 stoljetni jubilej svojih mučenika-zaštitnika: svetog Dujma u Splitu, svetu Stošiju u Zadru i Srijemu, svetog Kvirina na Krku, svetog Mavra u Poreču.. Ovim mučenicima, koji su pogubljeni za vrijeme cara Dioklecijana (prije 17 stoljeća, 304.), pridružili su se brojni svjedoci vjere u vrijeme otomanske vladavine, kao i silno mnoštvo stradalnika u vrijeme nacizma, fašizma i komunizma. Prema nekim kroničarima 'od Isusova nasilne smrti do danas svoje živote zbog vjere izgubilo je sedamdesetak milijuna kršćana', a samo u 20. stoljeću 'poubijano ih je oko 45 milijuna', dakle, dvije trećine svih mučenika! (IKA, 26. 12. 2003.). Stoga je papa Ivan Pavao II. pozvao mjesne Crkve neka 'ne prepuste zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu'.

U tom kontekstu nije patetično tvrditi da je i Crkva u Hrvata, Crkva mučenika. Dovoljno je prelistati kronike (gdje postoje) iz vremena osmanlijske tiranije i mučenja kršćana kroz puna četiri stoljeća. Ili, sjetiti se Drugog svjetskog rata i poraća, znanih i neznanih stradalnike po logorima i grobištima od Dravograda i Maribora do Ogulina i Gospića, od Maceljskih šuma i Jazovke, Križevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice, Sarajeva, Foče, Zenice i Mostara. Od stoljeća sedmog pa do strašnih stradanja u nedavnom Domovinskom ratu, u grčevitoj obrani svoje zemlje, identiteta, vjere i svoga roda i naroda, jedinu i pravu pomoć nalazili su naši vjernici u Isusovom križu: Zdravo križu, nado jedina!

Ma, zašto nas Crkva potiče častiti sveti križ i muku Isusovu? Zašto nas Sveti Otac poziva na štovanje svetih mučenika i potiče da im spomen ne zaboravimo?! Koja je svrha ovih naših godišnjih okupljanja u ovom svetištu zahvalnosti i učionici povijesti? Što vjernicima znače brojni mučenici tijekom povijesti? Zašto Crkva veliča spomen svetog križa i muku koja je s križem povezana? Odgovore na ta pitanja nalazimo u današnjim čitanjima. 

Prvo čitanje donosi zanimljiv događaj prepirke između naroda i Jahvea, te između Mojsija i naroda. Nije lako bilo Mojsiju voditi narod iz Egipatskog ropstva i pri tom biti strpljiv s njime. Jer, narod, ko narod. «Putem su postali nestrpljivi, te počeli govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: «Zašto nas izvedoste da pomrčino u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo ogadilo se dušama našim..» Mojsiju nije lako jer je razapet između Jahvea i naroda. Pitam vas, ima li ovo čitanje aktualnost i sličnost s našim vremenom, ili se to dogodilo samo izabranom narodu i njegovom vođi Mojsiju?! Čini mi se, kako je tekst vrlo aktualan i za ovo naše vrijeme i današnje ljude. Ruku na srce, zar i mi nismo često poput Izraelaca?! Nezadovoljni sa sobom, sa svojim mjestom, s ljudima s kojima živimo i radimo, mrmljamo, galamimo i vrlo brzo zaboravljamo brojna dobročinstva koja nam je Bog iskazao. Nije lako ni voditeljima koji su zaduženi za opće dobro ljudi: svećenicima, učiteljima, poslodavcima, političarima i drugim javnim djelatnicima. Kao što nije bilo lako ni Mojsiju koji se u jednom trenutku našao u vrlo nezgodnoj stisci: odustati od povjerenog zadatka, naljutiti se na ljude koje je poveo iz ropstva, okrenuti im leđa i povući se u privatnost. Hvala Bogu da to Mojsije nije učinio. Ali, kako je uspio nadvladati krizu i othrvati se napasti povlačenja? Otkrio je, naime, kako ga Bog treba. I to mu je davalo snage izdržati do kraja. Kako je čovjeku drago otkriti da ga netko treba: unuk djeda, otac sina, žena muža i đaci učitelja.. Svi smo mi zapravo potrebni jedni drugima! Kad je poginuo predsjednik Amerike John Kennedv, zamijenio gaje Johnson koji je odmah pozvao ministre te svakom rekao 'kako mu je potrebna njegova pomoć!' Bog svakome od nas veli kako smo mu potrebni!

Neka se stoga svakog dana vine iz vašeg srca molitva: Ti si Gospodine tvrđava moja, zakloni me štitom lica svoga i budi mi hrid zaštite i tvrđava spasenja!' Naše današnje zborovanje pokazuje da nam je Isusov križ uistinu hrid zaštite i tvrđava spasenja. Stoga je pohvalno stoje Odbor odlučio ovu godišnju proslavu vezati uz blagdan Uzvišenja Svetoga Križa kako bi se Krbavsku tragediju, kao i sva druga povijesna stradanja, gledalo u svjetlu pobjedničkog križa Kristova. Ova pak crkva koju zajednički gradimo neka bude 'naše svetište zahvalnosti svim žrtvama za kršćanske ideale, kao i hrabrim vitezovima palim za slobodu Hrvatske. Ali, neka bude i učionica naše hrvatske povijesti'.

Želimo i molimo Boga neka u našoj Domovini svatko bude poštivan i zaštićen na na temeljima socijalne pravednosti i zakonitosti; neka bude zaštićeno dostojanstvo obitelji i svetost ljudskog života od začeća do prirodne smrti. A lijepa Naša, za koju su život dali i Krbavski vitezovi neka bude zemlja sloge i suradnje na velikom poslu duhovne, moralne, kulturne i materijalne obnove. Pravda neka teče kao voda, veli prorok Amos (5, 24), i pravica kao bujica silna. Želimo Hrvatsku tako uređenu da svaki čovjek dobre volje poželi u njoj živjeti. I molimo neka Lijepa naša čvrsto stoji kako bi pred Bogom i pred svijetom mogla stati čiste savjesti i opstati pred silnim stupicama i zavođenjima kojima su izloženi. Zahvalni Bogu za sve koji su stoljećima bili postojani i vjerni svojim korijenima i svojoj povijesti, obraćamo se na kraju Kristu koji nas je svojim križem otkupio i spasio. Neka nam Isusov Križ i neizmjerna vrijednost njegove muke bude zalogom našeg vječnog spasenja. Križu sveti, svetog vrela; Božjeg sina dar si plod. Hrvatska te duša splela, prigrlio cijeli rod! Častimo te križu sveti, na kom umrije Isus naš. Na života tamnoj stazi, kao zvijezda ti nam sjaš. Ustima, srcem častimo te, sveti križu Isusov!

gospic.hbk.hr

{mxc}
Uto, 11-02-2025, 13:59:31

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.