Što kada se sve proda?

Kako to izgleda jednom kada se prodaju tvrtke od strateškog interesa vidi se lijepo na zadnjem primjeru iz Slovačke. Naime, u Slovačkoj su u jednom trenutku prodali s pravom upravljanja 49% svoga operatera plinovoda i domaćeg distributera SSP dvjema njemačkim tvrtkama. Za tih 49% Slovaci su dobili 6,14 milijardi dolara, a koliko je to usporedbe radi treba reći kako je 2007. SSP ostvario 780 milijuna dolara dobitka. Omjer uloženog i zarađenog se možda u slučaju SSP-a ne može mjeriti primjerice s uspjehom koji je njemački kapital imao pri kupnji kontrolnog paketa Hrvatskog Telekoma (T-Coma) od vlade premijera Račana, što ne znači kako je recept primijenjen u Hrvatskoj nije Nijemcima primamljiv i u Slovačkoj. Naime, slično kao i u Hrvatskoj kada su nakon prodaje Hrvatskog Telekoma poskupili telefonski razgovori, Nijemci bi sada vrlo rado podigli cijene isporuke plina za domaćinstva u Slovačkoj, navodeći da su razlog "više cijene ruskog plina, a ne želja za bogaćenjem". No, u Slovačkoj je ovakav pokušaj brzog bogaćenja stranog kapitala naišao na otpor i pored prava upravljanja.

Naime, slovački je premijer Robert Fico na najavu poskupljenja distribucije plina reagirao upozorenjem kako će Slovačka biti spremna otkupiti SSP po kupovnoj cijeni ako dvije njemačke tvrtke ne budu bile zadovoljne sa zaradom koju trenutno ostvaruju. Je li će ovaj pokušaj obrane džepa slovačkih građana uspjeti ili ne ostaje za vidjeti. Signifikantno je kako je već u agencijskim vijestima prenesena briga (naravno neimenovanih) analitičara za slovačku gospodarsku budućnost. Pa tako u Hininoj vijesti piše: "Analitičari smatraju da bi Ficov odgovor mogao zastrašiti inozemne ulagače, koji su tu zemlju od 5,3 milijuna stanovnika podigli s razine jedne od siromašnijih u Uniji na jedno od njezinih najsnažnije rastućih gospodarstava, čiji je rast u drugom ovogodišnjem tromjesečju iznosio 7,6 posto." Također, agencijske vijesti objašnjavaju na osebujan način i zašto je SSP uopće svojedobno prodan njemačkim tvrtkama. Naime, jedna od "slovačkih najunosnijih kompanija" prodana je Nijemcima zato što su analitičari i diplomati smatrali to ključem financiranja važnih strukturalnih reformi koje su bile ključne za priključenje te zemlje Europskoj uniji 2004. Ma, bravo!

No, treba čestitati i premijeru Sanaderu. Naime, i pored toga što se sve već dobro zna, i što je jasno kako zajednička mišljenja analitičara i diplomata u agencijskim vijestima, odnosno obećanja europskih birokrata, ne vrijede pišljiva boba, on i dalje nastavlja po starom. Pa na ovaj ili onaj način gleda kako će domaću naftnu tvrtku od strateškog interesa prepustiti madžarskom MOL-u. Ima li šanse da zadnje slovačko iskustvo tu nešto promijeni? Nema, jer Sanader sa ili bez ovoga zadnjeg slovačkog iskustva cijelo vrijeme jako dobro zna što radi. Problem je što njegovi interesi nemaju baš puno veze s interesima njegovih sugrađana.

M. M.

{mxc}