Sukob interesa: Listu projekata za 2007. sastavili ljudi koji su i sami bili kandidati

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) nedavno je objavilo rang listu prihvaćenih znanstvenih projekata za čije je financiranje u 2007. godini osigurano 142,5 milijuna kuna. Budući da je početkom 2006. godine najavljena stroga selekcija i međunarodna recenzija projekata, u znanstvenoj se zajednici ta rang-lista dugo i s nestrpljenjem očekivala.

Nakon provedenog postupka vrednovanja prihvaćeno je 1994, a odbijeno 738 projekata, što znači da je ukupna prolaznost 73 posto. To je napredak u odnosu na 2002. godinu kada je prolaznost znanstvenih projekata bila 87,5 posto, ali razina selekcije još nije ni približna kao u EU gdje je prolaznost projekata svega 12 posto. Objava rang-liste prihvaćenih projekata izazvala je veliku raspravu u znanstvenoj zajednici, posebice na znanstvenom portalu Connect gdje niz hrvatskih znanstvenika, prije svega onih koji rade u inozemstvu, upozorava na nepravilnosti, propuste, sukobe interesa i sumnjive kriterije vrednovanja u pojedinim znanstvenim disciplinama.

Lauc: u projektu se ne zauzimam za uvođenje radnih logora

- Rang-lista prihvaćenih projekata je i preduga i nesuvisla. Financiranje je prihvaćeno ljudima koji su osvjedočeno neproduktivni, bez ideja i nesposobni odgajati nove naraštaje znanstvenika - tvrdi molekularni biolog dr. Boris Lenhard sa Sveučilišta u Bergenu, ističući da nema ni govora o strogoj selekciji i povećanju kvalitete znanstvenog rada.

- Ukupna količina novca relativno je skromna te takav ishod šteti onom malenom postotku istinski kvalitetnih znanstvenika u Hrvatskoj koji će zbog ovakve prolaznosti dobiti manje novca nego što im je potrebno da kvalitetno obave svoja istraživanja - upozorava Lenhard koji je bio “strani” recenzent jednog od projekata s rang liste u biologiji.

- Taj je projekt bio ispod svih kriterija kvaliteta, originalnosti i produktivnosti i obrazložio sam zašto ga ne bi trebalo financirati. Projekt je, međutim, prihvaćen, što ukazuje da se mišljenja stranih recenzenata, barem u mojem slučaju, nisu uvažavala - rekao je Lenhard.

Fizičar Dalibor Vukičević, profesor na Sveučilištu Louis Pasteur u Strasbourgu, smatra da je Ministarstvo znanosti imalo dobre namjere, no čini mu se da su rezultati zasad razočaravajući. On, također, upozorava da je hrvatska znanost zagušena lošim kvaziznanstvenim projektima.

- Jedan od tih projekata ocijenjen je visokim rangom 10/102 u području društvenih znanosti, a temelji se na projektu iz prethodnog razdoblja. Od 25 suradnika i tri novaka, njih pet figuriraju kao autori priloženih publikacija. Od navedenih 11 knjiga, tri se realno mogu podvesti pod rezultate istraživanja. Kao rezultat istraživanja na tome projektu podmeće se patent ‘perpetuum mobilea’ - kaže dr. Vukičević te ističe da najprije treba pročešljati hrvatsku znanstvenu bibliografiju i ukinuti slične kvaziprojekte. - Dok se to ne učini, sredstva ne treba povećavati, jer znanstvena zajednica mora sama smoći snage uočiti da je car gol i da ‘pokrivanje’ projekata i kolega koji su izgubili motivaciju, nisu svladali metode i znanja nije dobro ni za zajednicu niti za te kolege - tvrdi Dalibor Vukičević.

Dok su u nekim područjima prihvaćeni projekti neproduktivnih znanstvenika, u nekim je disciplinama zanimljivo pogledati koji su projekti odbačeni. Primjerice, u filozofiji nije prošao projekt “Evolucijski naturalizam i problem moralnog znanja” voditelja Tomislava Bracanovića iako je znatan dio radova navedenih u prijavi projekta objavljen i citiran u inozemnim i u CC časopisima, a jedan od suradnika Neven Sesardić, vodeći hrvatski filozof znanosti koji je prošle godine objavio knjigu u prestižnoj biblioteci Cambridge University Pressa.

- Svi članovi prosudbene skupine za filozofiju: Zdravko Radman, Ivica Martinović i Ante Čović dobili su projekte koji su vrlo visoko pozicionirani među 28 odobrenih projekata iz filozofije. Riječ je o školskom primjeru sukoba interesa: naime, pojedinci sami odlučuju o vlastitim prijedlozima projekata - upozorava dr. Tomislav Bracanović s Hrvatskih studija. On smatra da je trebalo unaprijed spriječiti da članovi prosudbenih skupina odlučuju o svojim projektima. - No, bi li onda neki projekti uopće bili odobreni i tako visoko rangirani? Primjerice, Ante Čović je prijavio, i kao član prosudbene skupine sebi odobrio, projekt u kojemu će istraživati i genezu ‘koncepta integrativne bioetike’ koji je on sam smislio u prijašnjem projektu. No, ovaj ‘koncept’ nema nikakvu filozofsku recepciju i nije jasno što će to Čović istraživati - ističe Bracanović.

I kemičar Zlatko Bačić, profesor na Sveučilištu New York, smatra da je postupak evaluacije znanstvenih projekata bio opterećen flagrantnim sukobima interesa. - Bio sam zapanjen kad sam spoznao da su u brojnim slučajevima članovi prosudbenih skupina, dakle oni koji vrednuju i rangiraju sve projekte, ujedno i voditelji projekata prihvaćenih za financiranje u tim skupinama. Takav konflikt interesa nezamisliv je u SAD-u, a ne mogu vjerovati da je dio uvriježene prakse u EU, na koju se izričito poziva MZOŠ - tvrdi dr. Bačić.

Prema tvrdnjama Ministarstva znanosti, u recenziranju znanstvenih projekata sudjelovalo je 2458 recenzenata, što je dosad najveći broj, a u odnosu na 2002. godinu predstavlja povećanje od 123 posto. MZOŠ ističe da je prvi put udio stranih recenzenata dosegao 30 posto. Strani su recenzenti bili mahom hrvatski znanstvenici iz inozemstva te slovenski, mađarski i austrijski znanstvenici. Zlatko Bačić, međutim, smatra da je recenzenata bilo nedopustivo malo.

- Većina projekata imala je samo dvije recenzije, što je premalo da bi se za njih dobila realna, uravnotežena i uvjerljiva ocjena. Upravo stoga u SAD-u svaki projekt upućen Nacionalnoj zakladi za znanost (NSF) evaluira četiri do šest recenzenata, pomno izabranih po ekspertizi i odsutnosti svakog konflikta interesa ili čak njegova privida - ističe Bačić. Dodaje da na rang listi prihvaćenih projekata manjka bitan podatak, a to je ukupan iznos novca namijenjenih svakom projektu.

Cjelokupna javnost ima pravo na tu informaciju jer Ministarstvo znanosti financiraju porezni obveznici. U SAD-u do nje može doći svatko tako da posjeti web stranice NSF-a i drugih saveznih agencija koje financiraju znanost - kaže Bačić te upozorava da je Hrvatska daleko od bilo kakve najavljivane reforme znanosti.

Da najavljene reforme znanosti neće biti, smatra i akademik Vlatko Silobrčić koji se desetljećima zauzima za strožu selekciju i međunarodne recenzije projekata.

- Niti je proces recenziranja proveden kako je trebao biti, niti je konačno, i za one projekte koji su bili prikladno recenzirani, recenzija bila presudna za njihovo prihvaćanje. Zato vjerujem da je pokušaj uvođenja najvažnije reforme u sustavu znanosti u RH zapravo propao: nastavlja se raspodjela oskudnoga znanstvenog novca bez pravih kriterija - ustvrdio je akademik Silobrčić.

Tanja Rudež
Jutarnji list

{mxc}