Zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba osuđuje svakodnevne napade na Zvonka Bušića, te beskrupulozno izjednačavanje borbe za Hrvatsku s terorizmom. Od 1991. godine mučki je ubijeno puno hrvatskih policajaca od Borova sela do Plitvica, a da ni jedan od današnjih dušobrižnika nije digao glas da se kazni i osudi bilo tko od odgovornih za smrt hrvatskih policajaca. Jaser Arafat je dobio Nobelovu nagradu za mir, članovi grupe Baader Mienhof, pušteni su na slobodu, Che Guevara se i dan danas slavi, te se nošenjem majica i drugih modnih dodataka slavi njegov lik i djelo.

Postavlja se pitanje po čemu su oni drugačiji i veći borci za svoja uvjerenja i ideologije, od borbe za Hrvatsku. U Hrvatskoj je postala poželjna navika i praksa pljuvati i osuđivati sve što je hrvatsko. Nastoji se svakodnevno veličati komunizam i zvijezda petokraka, unatoč činjenici da je pod njenim simbolom razrušena Hrvatska od Vukovara do Dubrovnika. Sada se pojedinci obrušavaju na Zvonka Bušića, nazivajući ga teroristom, premda su ti isti pojedinci kao članovi Koalicijske vlasti, još 1999. godine zatražili njegovo puštanje na slobodu.

08. studenog 2002. godine u Hrvatskom saboru jednoglasno je usvojena Rezolucija o transferu Zvonka Bušića iz SAD-a u Rrepubliku Hrvatsku, pa nam sad nije jasno kome njegov povratak smeta. Zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba traži da se umjesto napada, Zvonku Bušiću i Bugojanskoj skupini, dodjeli status branitelja, obzirom da su se oni puno prije Domovinskog rata borili na slobodnu, neovisnu i samostalnu Hrvatsku.

U Zagrebu, 29. srpnja 2008.

ZU HVIDR-a Grada Zagreba
Ivan Pandža, predsjednik

{mxc}