Nizozemski je sud u četvrtak, dan prije obilježavanja 13. obljetnice genocida u Srebrenici presudio da nije nadležan za građansku parnicu preživjelih u tom pokolju 1995. potvrdivši imunitet UN-a od kaznenog gonjenja čak i u slučaju genocida. Sud je prihvatio argumentaciju UN-a da uživa imunitet prema odredbama povelje uz 1945. Nakon što su bosanski Srbi osvojili tu muslimansku enklavu, koju je UN proglasio zaštićenom zonom, ubili su oko 8.000 Bošnjaka. Skupina "Majke Srebrenice" tvrdi da su nizozemske mirovne snage, koje su morale jamčiti sigurnost civila u toj zaštićenoj zoni, odgovorne za pokolj jer ih nisu zaštitile. Axel Hagedorn, odvjetnik koji zastupa žrtve, najavio je žalbu na današnju odluku, a predmet bi mogao završiti na Europskom sudu za ljudska prava. I dok se svijet sramotno ograđuje i pere ruke od masakra, koji se, da tragedija bude veća dogodio pred očima i uz prisutnost takozvanih plavih kaciga UN-a, Srebreničari i ove godine u Potočarima oplakuju svoje mrtve.

Mrtve, čiji su krvnici ostali nekažnjeni od strane suda, koji i nije zaslužio da ga se sudom zove. Svake se godine pred spomenutu obljetnicu ti svijetski moćnici malo pritaje i pognu glavu, tako da bi netko naivan mogao i pomisliti da se srame. No, nije riječ o sramu jer oni toga očito nemaju, riječ je o čekanju da tih nekoliko sati prođe, a da ih o tome nitko ništa po mogućnosti ne upita, jer pitanja ima mnogo, ali odgovora još uvijek nedostaje. A istina je samo jedna jedina: Ujedinjeni narodi nisu uspjeli sačuvati stanovnike «zaštićene zone» i prepustili su je srpskim snagama koje su počinile genocid, ubivši pri tome najmanje 7.808 Bošnjaka». Srebrenica je najveći zločin nad stanovništvom u Europi nakon Drugog svjetskog rata, ali su nažalost pored Srebrenice počinjeni i drugi zločini širom kako BiH, tako i RH, za koje kako sada stvari stoje nitko ne će odgovarati.

Ako u Haagu (u što čisto sumnjamo) postoji imalo onih koji se bore za istinu na njima je i na - nazovimo ga tako -Međunarodnom sudu da osigura da se ljudima koji su u Srebrenici izgubili živote dodijeli pravda, kao i da se onima koji su odgovorni za te zločine sudi i oni kazne. Žalbeni je sud jasno okvalificirao zločin u Srebrenici nazvavši ga genocidom, ali pravda ne će i ne može biti zadovoljena dok su optuženi s najviših položaja na slobodi. A zločince i njihova nedijela treba nazvati njihovim pravim imenom i goniti ih na sve moguće načine. Jer nedopustivo je da su se tamo neki ljudi, sredinom devedesetih godina 20. stoljeća zaželjeli više prostora i slobode na račun drugoga i i drznuli se odlučivati o životima nevine djece i ljudi.

Na traženje pravde zadužile su nas nevine žrtve čiju ćemo istinu morati živjeti i pobrinuti se da krivci budu kažnjeni, da bismo sačuvali naše dostojanstvo. A ovdje se ne misli samo na žrtve Srebrenice. Koliko je hrvatskih majki izgubilo svoju djecu, a djeca roditelje, a zato ne samo da nitko nije kažnjen već se sudi hrvatskim generalima koji su se za tu iste majke i djecu i borili. Pred Bogom i ljudima najsnažnija je istina tih ljudi čije srce je toliko sraslo s bolom i tugom da ih je nemoguće odvojiti. I nema tih vremenskih i prostornih paradigmi koje se mogu suprotstaviti jačini ovog bola i veličini tog dostojanstva. Ma koliko svijet ustrajno šutio o tome.

M.M.B.

{mxc}