Hrvatska može postati članicom EU-a najranije 2011. godine, a ulazak 2010. više nije moguć, izjavio je u srijedu navečer u Bruxellesu dobro nam poznati glasnik, uglavnom loših vijesti - Hannes Swoboda, izvijestitelj Eurpskog parlamenta za Hrvatsku. Swoboda je sudjelovao u raspravi pod nazivom "Hrvatska na putu u EU-u: što je još preostalo učiniti?" u organizaciji Ureda Austrijske narodne Banke u Bruxellesu.  Budući da će pregovori moći biti završeni najranije u prvoj polovici sljedeće godine, pristupni sporazum s Hrvatskom potvrdit će novi saziv Europskog parlamenta, koji će biti izabran na europskim izborima u lipnju sljedeće godine. Swoboda ističe da će novi saziv Parlamenta najesen sljedeće godine imati dosta posla s izborom nove Komisije, zatim da će trebati sastaviti izviješće o Hrvatskoj i tek onda potvrditi pristupni sporazum. "Stoga ulazak 2010. nije više moguć, jer neće biti dovoljno vremena za ratifikaciju u zemljama članicama, a najraniji mogući datum je 2011. godina", rekao je Swoboda.

Novonastala «staro-nova» situacija na žalost nije iznenadila nikoga. Poslijednjih godina, točnije od 2000. pa na dalje, građani su Hrvatske itekako navikli na europske igre bez granica, ali isto tako i na mnoge promijene mišljenja i pristajanje na ustupke na koje se ne bi smjelo pristajati, ponajprije vezano uz zaštitu teritorijalnih nacionalnih interesa. No, kako vrijeme odmiče, tako se i datum ulaska RH u EU prolongira, a Hrvatskoj se nameću stalno nova očekivanja, bolje rečeno zamotane poluucjene. Ako se prisjetimo samo primjerice dvije posebno gorke pilule, a to su uhićenje generala Gotovine (u kojeg se Sanader prije dolaska na vlast kleo), kao i ZERP-a (za kojeg je Sanader uporno kroz čitavu 2007. godinu tvrdio da će se od početka 2008. primjenjivati u potpunosti), pa kad se u obzir još uzme i činjenica da nam ti, kao i mnogi drugi učinjeni ustupci nimalo nisu pomogli, opravdano se postavlja pitanje, ima li sve to skupa smisla. Ima li smisla da Hrvatska već godinama izgubljeno glavinja, predvođena kako izgleda još izgubljenijim političkim vodstvom, jedini spas očekujući od međunarodne zajednice, koja nam svima zajedno već duže vrijeme isključivo baca klipove pod noge.

Čini se, kako je jedini trenutni interes te iste Europe maksimalno usporiti Hrvatsku kako bi u ime "novoosnaženog" zapadnobalkanskog "prijateljstva" pričekala Srbiju i zajedno s njome stupila u članstvo EU. S druge strane, aktualna hrvatska vlast očito nema političke hrabrosti i mudrosti za reći – dosta je bilo ucjenjivanja i prodavanja demokracije! Na žalost, kako trenutno stvari stoje, do toga još neko vrijeme ne će doći, a pitanje je koliko će još ustupaka za ulazak u EU biti potrebno učiniti. Je li hrvatska vlast danas sigurna da će se uloženi ikada vratiti? Povijest nas je do sada naučila da su se Hrvati, stoljećima (naravno u potrazi za pomoći i osloncem) gurali u raznorazne međudržavne tvorevine kojima je jedina zajednička poveznica bila da je u njima Hrvatska dobila malo ili ništa i nakon nekog vremena žarko željela izlazak iz istih. Može li priča vezana uz EU-ju, a pogotovo ako se u obzir uzme konstantno guranje u isti koš sa Srbijom imati drugačiji završetak, ostaje za vidjeti.

M.M.B.

{mxc}