Iako se premijer Sanader za nedolazak izgovorio već unaprijed dogovorenim obvezama, takav je potez stranke koju vodi važan kao ponajprije simbolički. Dakle, iako je Sanader izjavio kako se sa predsjednikom Mesićem uglavnom slaže, a po pitanjima oko kojih se ne slažu se i ne svađaju, jučerašnja je komemoracija jasan znak odmaka HDZ-a od Mesićeva političkoga puta. Glavnu je ulogu, kao vođa stranačke delegacije na Mirogoju imao Andrija Hebrang, čiji se istupi takve vrste, odnosno pomak prema ionako iovako potpuno ispražnjenoj desnici može protumačiti kao početak osobne predizborne kampanje kao mogućega HDZ-ovog kandidata za predsjednika države.

A što se tiče lika i djela Gojka Šuška, da početkom devedesetih godina nije bilo njega i njemu sličnih ljudi, a da je bilo malo više sljedbenika danas aktualne politike zagovaranja ideja o takozvanim dvostrukim linijama zapovijedanja (po kojoj je Šušak kao jedan od najvećih neprijatelja takvih političkih struktura navodno bio vođa one ilegalne kvazihercegovačkje linije), današnje države onakve kakva jest ne bi ni bilo. Kao što zasigurno ne bi danas mogli tako slobodno pisati i govoriti sve što im padne napamet svi oni koji su iz udobnosti i sigurnosti Zagreba, Slovenije i Austrije pratili Domovinski rat. Hrvati se ne bi smjeli zvati svojim imenom, a Muslimani nikada ne bi postali Bošnjaci već bi još više stradali nego što su stradali po raznoraznim Srebrenicama i Potočarima. Odreći se Gojka Šuška znači odreći se i dobrim dijelom istine o Domovinskom ratu. Nadajmo se da današnji HDZ, ali i bar još nekoliko stranaka u Hrvatskoj još uvijek tako misle.

M.M.B.

{mxc}