I sve bi to bilo lijepo i krasno da u cijeloj toj priči ne postoji jedan mali problemčić, a to da se nije radilo o sučeljavanju na nacionalnoj razini već na stranačkoj razini. Tako je ovim zadnjim potezom HRT-a evoluirala praksa kojom se preko unutarstranačkih izbora SDP reklamira po hrvatskim medijima. Sjetimo se samo kako smo prije zadnjih izbora za Sabor bili bombardirani tjednima vijestima o predstavljanju kandidata diljem zemlje za unutarstranačke izbore SDP-a – sve do pobjede Milanovića. Unutar SDP-a, a umalo i Hrvatske.

No, da se u Hrvatskoj po ovim pitanjima ima reda kada se hoće svjedoči propis kojim se nacionalnoj, ali i lokalnim televizijama, zabranjuje prijenos stranačkih konvencija. Jedna je manja postaja za prenošenje neke konvencije (ako se ne varamo HDZ-a) u jednom trenutku bila i kažnjena. Kako je onda moguće da se jedna od dviju najvećih stranaka u Hrvatskoj na ovakav način reklamira na nacionalnoj televiziji? Gdje su tu sada kriteriji i dosljednost? Očigledno su neke političke opcije u Hrvatskoj jednakije od drugih, pa im je dozvoljeno na HTV-u reklamirati se besplatno, točnije na račun pretplatnika.

Mislav Bago i kompanija će vjerojatno reći kako nisu oni krivi što se u ostalim hrvatskim strankama protukandidati izbacuju iz stranaka, pa se izborni pobjednici znaju i prije izbora. To je točno, no to ih ne amnestira od toga što ne razlikuju nacionalno od stranačkoga. Jedno od rješenja čitave problematike bilo bi da privatne TV postaje po svom nahođenju prenose konvencije i unutarstranačka sučeljavanje. No na nacionalnoj televiziji tako bi nešto moralo biti nemoguće – zato i postoji pretplata.

No, nije problem samo to što na HRT-u ne razlikuju nacionalno od stranačkoga. Njihove najveće «zvijezde» ne razlikuju ni hrvatsko od jugoslavenskoga. Zbog toga ćemo zajedljivo primijetiti kako ostaje zapravo nejasnim čemu se toliko lome koplja oko mogućeg dolaska TV Pinka u Hrvatsku kada mu je HTV očito za petama.

M.M.B.

{mxc}