Granični prijelaz Plovanija, odnosno most koji razdvaju Sloveniju i Hrvatsku, u subotu je 26. travnja bio mjesto nove huškačke igre odigrane u režiji udruge Zavod 25. lipnja 1991. kojoj je na čelu bišvi potpredsjednik slovenske Vlade Marjan Podobnik.Naime, tamo je dvjestotinjak slovenskih prosvjednika, pješke je sa slovenskim zastavama, a predvođeni kontroverznim Jožkom Jorasom, došlo do mosta. Okupilili su se na aerodromu u Sečovlju. Prethodnicu su im činili Marjan Podobnik, Zmago Jelinčič, predsjednik Slovenske nacionalne stranke i Daniel Starman, Jorasov odvjetnik. Prosvjednici su na spomenuto mjesto došli u namjeri da sprovedu odluku Piranskoga suda, koji je trebao naložiti micanje žardinjera koje Jožku Jorasu «onemogućavaju» put do kuće, no u svojim su namjerama doslovno otišli i korak dalje, gdje su ih, u trenutku prelaska na hrvatski teritorij fizički zaustavili hrvatski specijalci.

Iz usta okupljenih slovenskih «političara» ponovno se moglo čuti svašta, od toga da hrvatski političari lažu kao što su to činili fašisti, nacisti i ustaše, do ponovljenih prijetnji o tome da će Slovenija svim silama blokirati ulazak Hrvatske u EU. A da su prosvjednici bili više nego ozbiljni u svojim namjerama dokazuje i činjenica da je na skupu na kraju morala intervenirati i slovenska specijalna policija protiv ponekih nasilnih prosvjednika. Što reći? Srž opstanka EU, je kolektivno djelovanje i stvaranje nekakvog zajedničkog kodeksa razmišljanja i ponašanja. Ova „neutralnost“ EU u nastojanjima Slovenije, da na očigled svijeta, otme Hrvatskoj dio teritorija, nikako nije zdrava za EU zajednicu. Simptomi bolesti su vidljivi.

A sve što su do sada po tom pitanju naši «dobronamjerni» susjedi postigli, proizlazi iz dugotrajnog, planiranog i sustavnog rada na tome da se Slovenija od strane Europe počne trtirati kao nekakav fini most prema «kompliciranom Balkanu», činjenicu na koju su se hrvatski političari godinama oglušivali. Danas, kada su i poslijednje slovenske maske nedvojbeno pale, više je no očitom postala sirova i gola ambicija za bezobzirnom pljačkom teritorija, neuspješno kamuflirana u celofan civiliziranosti i «višeg» stupnja demokracije. A bez obzira na to s koliko se podcjenjivanja hrvatska politička elita, a onda i javnost prema Sloveniji i njihovoj politici odnosila, na kraju je utakmice bitan sami i jedino rezultat, a on je trenutno glede ZERP-a Slovenija 1 – Hrvatska 0.

Postavlja se pitanje ima li nešto strašnije, pogubnije i sramotnije nego li kada te, dan za danom, događaji demantiraju koliko god se ti brecao na susjede, Mjesec ili uroke? Da Hrvatska nije spremna niti sposobna zaštiti svoje more, pa čak niti ono teritotijalno što nam oduvijek pripada, nije nikakva tajna. No, kada se gospodari naših sudbina podboče na svoj lijevi i/ili desni nacionalistički bok, ne bismo li im podarili svoje glasove na izborima, uzdižući ZERP na oltar svetosti i našeg opstanka, a potom očuvanje Jadrana svedu na marginu političkog i nacionalnog interesa, onda nešto nije u redu ili s njima koji to rade, ili s nama koji im to uporno dopuštamo.

M.M.B.

{mxc}