Ali, tko može Bagi zamjeriti na takvom načinu i pristupu radu, kada je zbog toga upravo i proglašen novinarom godine u izboru HND-a. Točnije, veliku popularnost u određenim novinarskim krugovima stekao je 2006. zbog emisije sa Sanaderom u kojoj je hrvatskog premijera «ispreskakao», pitajući ga i da li laže. No, osim nove razine primitivizma koju je time Bago promovirao na nacionalnoj televiziji ništa konkretno nismo iz njegove emisije saznali. Pa ni to da li premijer ne govori istinu. Niti je to Bagu baš puno zanimalo, važno je bilo samo da se ovakvo pitanje nije usudio postaviti ni jedan novinar prije. To je bilo dovoljno. Provjereni recept tako za televizijske voditelje koji su pretendenti za HND-ovu «prestižnu» nagradu glasi krajnja tendencioznost popraćena često vrlo slabim poznavanjem teme o kojoj se razgovara, kao i stalno upadanje u riječ gostima i općenito manjak kućnog odgoja – ukratko, sveopća neprofesionalnost koja se gledateljima kamuflira krajnje bahatim nastupom.

Ove godine dva kandidata za novinara godine bili su kolumnistica Večernjeg lista Deana Knežević i Drago Hedl. Hedl je na kraju od kandidature ipak odustao, jer smatra eto kako se baš što se bar novinarskoga rada tiče u 2007. godini i nije imao čime pohvaliti. Mi odlazimo i korak dalje i postavljamo pitanje čime se to Hedl, kao novinar i jedan od urednika u listu Feral Tribune, i proteklih godina mogao pohvaliti, osim naravno tendencioznim pisanjem i govorom mržnje.

Nadalje, Drago Hedl osobito se angažirao oko suđenja u Zagrebu Branimiru Glavašu, odnosno slobodno se može reći da dobar dio svoje trenutne novinarske «slave» duguje upravo sukobu s Glavašem. Što onda reći na kandidaturu takve osobe za hrvatskog novinara godine, u trenutku dok sudski postupak protiv Glavaša i ostalih optuženika nije ni blizu donošenja pravomoćne presude? Čime su se to rukovodili u HND-u kada su baš Dragu Hedla, koji i po vlastitom priznanju 2007. nije ništa istaknutoga napravio, kandidirali uz Deanu Knežević za novinara godine? Naime, Hedlova kandidatura mogla bi se bez problema protumačiti kao izravan pritisak HND-a na rad suda u slučaju Glavaš. A ako je to bio motiv, onda se HND ne bavi ni novinarstvom, ni politikom, već sada već nečim trećim.

M.M.B.

{mxc}