O aferi Pukanić koja sad već neko vrijeme zauzima medijski prostor rečeno je gotovo sve. No, zanimljive su reakcije ljudi koje «post festum» pristižu i zaokružuju cijelu priču, a neke su od njih upravo i vrlo znakovite. Tako se nakon desetak dana napokon oglasio predsjednik Mesić i to kako bi stao u obranu ne jedne očito nezaštićene i preplašene žene i njenoga malodobnoga djeteta, već upravo suprotno, u zaštitu šerifa Pukanića. Taj nas podatak nije ni začudio jer u široj je javnosti dobro poznato kako su «Puki» i «Stipe» dobri prijatelji koji se zajedno relaksiraju u saunama i druže na privatnim zabavama i rođendanima.

Ono što nas je ipak začudilo jest količina jednostranosti i subjektivnosti koju je Mesić u svojim izjavama pokazao, što si kao jedan od vodećih ljudi u državi, a kada je u pitanju očito nepoštivanje ljudskih prava i zakona nikako ne bi smio dopustiti, čak ni ako privatno, iz nekih svojih razloga i misli drugačije. Naravno, takav bi scenarij bio nemoguć u bilo kojoj drugoj civiliziranoj, demokratskoj državi osim u Lijepoj Našoj, jer ona to na žalost još uvijek nije. Tako je Mesić kazao kako se previše značaja daje jednoj obiteljskoj drami, a s druge strane, premalo se značaja daje navodnom atentatu na Ivu Pukanića, o kojem se u većini medija počelo nagađati da je iskonstruiran i montiran, što je predsjednika u ovome slučaju posebno rasrdilo.

Jer, pita se on, kako javnost ne vjeruje jednom od najpoznatijih režimskih novinara, čije se ime do sad nebrojeno mnogo puta povezivalo sa različitim sumnjivim likovima i radnjama (podsjećamo samo na onu nedavnu sa Petračevim pismom iz zatvora koje je stiglo u uredništvo Nacionala), nego njegovoj jadnoj, uznemirenoj i preplašenoj ženi koja možda i jest na rubu snage i živaca (s obzirom na situaciju tome se ne treba čuditi), koja je unatoč psihijatrijskom nalazu o tome da joj liječenje nije potrebno na silu s lisicama na rukama odvezena u pratnji policije u Vrapče, jer je ugrožavala – koga? Sebe i novinare sigurno nije, što se lako može vidjeti iz cjelovite snimke koja je jučer prvi puta u kasnovečernjim satima puštena na Novoj tv. Da je tome tako, dokazuje i presuda Županijskog suda u Zagrebu,na temelju koje je gospođa Pukanić iz Vrapča nakon dva dana i puštena.

Koliko se tu radi o «obiteljskim odnosima», a koliko zapravo u strahu od moći i beskrupuloznosti čovjeka iza kojeg (a to se sada i potvrdilo) stoji čitava država, najbolje se vidjelo kad je Pukanićka pred novinarima molila svog supruga da joj da rastavu i ostavi je na miru i po činjenici da sa njime nije htjela u istom autu otići kući. Jer, ona, za koju su liječnici ustvrdili da je zdrava – zapravo je luda, a osoba koja se usred bijela dana po Zagrebu šeće s pištoljem oko struka, tako da ga svi vide, nije, i on nekoga uvjerava da je žrtva. Koga i čega? I zašto gospođa Pukanić stalno ponavlja da nikome nije i ne će ništa reći, samo da je se ostavi na miru. Na kraju, u pravu je predsjednik Mesić kada kaže da se ovdje zapravo radi o problemima unutar obitelji. Samo, nije bio dovoljno precizan, pa ne možemo sa sigurnošću konstatirati o kakvoj je točno «obitelji» ovdje riječ.

M.M.B.

{mxc}