U Hrvatskoj je prema podacima Hrvatske gospodarske komore iz veljače 2008. godine zabilježeno 756 tiskovina, od čega je 17 dnevnih, 82 tjednih, 31 dvotjednih i 262 mjesečnih te 365 ostalih redovitih i neredovitih tiskovina. Kako piše Javno.hr najnovijim preuzimanjem 75-postotnog udjela u NCL grupi, izdavačkom poduzeću Ive Pukanića, Austrijanci, odnosno Nijemci, potpuno su zavladali hrvatskim tiskovinama. U "hrvatskim rukama" je ostao samo riječki Novi list, koji je međutim, poput Slobodne Dalmacije, više regionalni nego nacionalni dnevnik. Vodeći nacionalni dnevni listovi i tjedni newsmagazini ( 24 sata, Večernji list, Jutarnji list, Globus i Nacional) pod germanskom su kontrolom.

Neprihvatljiva prodaja i predaja hrvatskih medija inozemnim vlasnicima, samo je nastavak negativnog trenda prodaje banaka, hotela koji kao i medijske kuće jer generiraju iznimnu količinu novca, stoga su iznimno zanimljivi stranim korporacijama. Možemo reći kako je sada čitavo komercijalno medijsko tržište u stranim rukama. No činjenica koja je još alarmantnija jest stajalište kakvo su zauzeli mnogi hrvatski političari i «stručnjaci» za sva pitanja, koji se smatraju kompetentnima govoriti i davati svoj sud o više manje svim segmentima od javnoga interesa.

Primjerice, IDS-ovac Damir Kajin smatra da bi s obzirom na činjenicu kako HRT, Hrvatski radio i Hrvatska informativna novinska agencija (Hina) izvještavaju, građani trebali i požaliti što ih još nisu preuzeli stranci! Može li se ovakva rečenica iz usta «hrvatskog» političara uopće hladnokrvno i objektivno komentirati, s obzirom na salve žuči koju izaziva svaki njezin dio? Postavlja se pitanje za što i koga su se devedesetih godina hrvatski mladići borili i dali svoje živote, valjda za raznorazne Kajine koji bi krvavo izborenu državu u svakom segmentu s lakoćom i bez previše razmišljanja prepustili strancima, jer oni nacionalnim vlasništvom i dobrima mogu upravljati puno bolje? Prestrašno.

A što je jedino i pokazala praksa inozemnog preuzimanja lako se može primjetiti već i iz samih naslova i podnaslova tiskovina, a da se u same tekstove ne mora pobliže ni ulaziti. Način pisanja i izvještavanja mogao bi se tako svesti na jedno temeljno načelo – «Senzacija prodaje novine». Dakle, strancima lova, a Hrvatima «žutilo». Odlično. Barem će imati čime odvratiti misli od banaka u kojima otplaćuju enormne kredite i od hotela na Jadranu koji su njima kao takvima sve nedostupniji i predviđeni za uživanje nekih drugih gostiju. A nama ostaju političari poput Kajina za koje nema straha da će nas skoro napustiti, naime, njih ionako iovako nitko drugi ne bi ni htio.

M.M.B.