Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture prije dva je tjedna uputilo na javnu raspravu Nacrt konačnog prijedloga Zakona o elektroničkim komunikacijama kojeg su državni tajnik za promet Dražen Breglec i načelnik Odjela telekomunikacija Krešo Antonović sredinom ožujka predstavili u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Smatra se kako će novi zakon omogućiti jednostavniji ulazak na tržište novim operatorima, poticanje i jačanje tržišnog natjecanja, kao i ulogu regulatora tržišta te daljnju zaštitu prava potrošača, ocijenio je državni tajnik Breglec. Rasprava o prijedlogu zakona završava današnjim danom, a najsporniji element zakona su članci 108., 109. i 110. kojima se uvodi obveza zadržavanja podataka o elektroničkim komunikacijama, a koje smo prenijeli u nastavku.
Svi operateri, bilo da je riječ o telefoniji ili pristupu internetu, morat će šest mjeseci čuvati podatke o svim komunikacijama koje se provode preko njihovih mreža. Na zahtjev policijske uprave, istražnog suca ili sigurnosno-obavještajnih agencija (u Zakonu se ne kaže izrijekom o kojim je agencijama riječ), operateri moraju dostaviti te podatke u roku od 48 sati. Iako je iz sigurnosnih razloga, a i zbog sprečavanja raznoraznih mogućnosti zlouporabe interneta i mobilne telefonije zasigurno od velike važnosti uspostaviti odgovarajuću zakonsku podlogu koja bi pomogla u otkrivanju i sankcioniranju svih prekršaja te vrste, valjalo bi dobro porazmisliti, kako da se istovremeno upravo odredbama konkretnoga zakona ne dopusti mogućnost zlouporabe istih.
Iz tog razloga, cilj bi spomenute rasprave trebao biti donošenje optimalnoga rješenja koje bi istovremeno omogućavalo kvalitetan i efektivan nadzor, ali i odgovarajuće mjere zaštite od mogućih zlouporaba od strane ljudi kojima će svi ti, do sada manje sustavno čuvani privatni podatci biti dostupni. Primjerice, već u samome prijedlogu, zakon je u pojedinim dijelovima prilično neodređen – kao u onom koji napominje kako će podatci biti dostupni sigurnosno-obavještajnim agencijama, ali ne precizira koje su to i u kojim točno okolnostima. Naravno, čuvanje bi se trebalo odnositi isključivo na podatke o komunikaciji (dakle tko, kada i s kim), a ne na sadržaj spomenutih podataka kako bi se možda na prvi pogled, a zbog nedovoljnog pružanja informacija moglo pomisliti. U svakom slučaju prijedlog je tu, zakon u nekim europskim državama više ili manje uspješno egzistira (primjerice u Njemačkoj), ostaje za vidjeti kakva će biti njegova konačna inačica, i ako bude prihvaćen koje će sve prednosti ili mane pokazati primjena u praksi.
M.M.B.
Članak 108.
(1) Operatori javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga moraju o vlastitom trošku osigurati i održavati mjere tajnog nadzora elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, kao i elektroničke komunikacijske vodove do nadležnog tijela za nadzor elektroničkih komunikacija, u skladu s posebnim propisima koji uređuju obveze operatora iz područja nacionalne sigurnosti.
(2) U okviru mjera tajnog nadzora elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga operatori iz stavka 1. ovoga članka obvezni su:
- dostaviti ime i prezime i adresu, odnosno naziv i sjedište pretplatnika određenog telefonskog broja, njegovu adresu elektroničke pošte ili bilo koji drugi dostupni broj ili adresu, na temelju zahtjeva ovlaštenog policijskog službenika u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku,
- presresti sadržaj elektroničkih komunikacija i dostaviti nadležnom tijelu tako prikupljene podatke i/ili prometne podatke, na temelju naloga nadležnog suda u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku,
- presresti sadržaj elektroničkih komunikacija i dostaviti nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji tako prikupljene podatke i/ili prometne podatke, na temelju zahtjeva nadležnog tijela za nadzor elektroničkih komunikacija u skladu s posebnim zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu.
(3) Operatori iz stavka 1. ovoga članka obvezni su obraditi podatke u skladu sa zahtjevom iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Obveza obrade i dostave podataka iz stavka 2. i 3. ovoga članka primjenjuje se i u slučaju kada je u suprotnosti s odredbama članka 99. do 104. ovoga Zakona ili posebnih propisa kojima je uređena zaštita osobnih podataka.
Članak 109.
(1) Operatori javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obvezni su zadržati podatke o elektroničkim komunikacijama iz članka 110. ovoga Zakona u svrhu provedbe istrage, otkrivanja i kažnjavanja teških kaznenih djela, u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku.
(2) Operatori iz stavka 1. ovoga članka obvezni su zadržati podatke iz stavka 1. ovoga članka u izvornom obliku ili kao podatke obrađene tijekom obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Operatori nemaju obvezu zadržavanja podataka iz stavka 1. ovoga članka koje nisu proizveli niti obradili.
(3) Zadržani podaci mogu se dostaviti samo na temelju zahtjeva nadležnog tijela iz članka 105. stavka 3. i članka 108. stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Operatori iz stavka 1. ovoga članka obvezni su zadržati podatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka u trajanju od šest mjeseci od dana obavljene komunikacije, bez obzira na odredbe članka 102. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.
(5) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju se pridržavati sljedećih načela sigurnosti zadržanih podataka:
- zadržani podaci moraju biti jednake kakvoće i podvrgnuti jednakim mjerama sigurnosti i zaštite kao i podaci u elektroničkoj komunikacijskoj mreži,
- zadržani podaci moraju na prikladan način biti zaštićeni od slučajnog ili nezakonitog uništenja, slučajnog gubitka ili izmjene, neovlaštene ili nezakonite pohrane, obrade, pristupa ili razotkrivanja,
- zadržani podaci moraju biti dostupni isključivo posebno ovlaštenim osobama,
- u slučaju kada se zadržani podaci ne upotrebljavaju u svrhe utvrđene člankom 102. ovoga Zakona, pristup zadržanim podacima mora se ograničiti isključivo na ovlaštene osobe odgovorne za postupanje sa zahtjevima iz članka 108. stavka 2. ovoga Zakona,
- zadržani podaci moraju se uništiti nakon isteka razdoblja zadržavanja iz stavka 4. ovoga članka, osim podataka koji su bili obrađeni i pohranjeni.
(6) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju pohraniti zadržane podatke na način da se ti podaci, zajedno sa svim drugim potrebnim podacima koji se odnose na njih, mogu odaslati nadležnim državnim tijelima, na njihov zahtjev, u roku od najviše 48 sati nakon zaprimanja tog zahtjeva.
(7) Provedbu načela sigurnosti zadržanih podataka iz stavka 5. ovoga članka nadzire tijelo nadležno za zaštitu osobnih podataka.
(8) Operatori iz stavka 1. ovoga članka, koji postupaju po zahtjevima iz članka 108. stavka 2. ovoga Zakona, moraju tijelu nadležnom za zaštitu osobnih podataka dostavljati jedanput godišnje, i to najkasnije do kraja veljače za prethodnu kalendarsku godinu, sljedeće statističke podatke:
- o broju slučajeva u kojima su zadržani podaci dostavljeni nadležnim državnim tijelima na temelju njihova zahtjeva iz članka 108. stavka 2. ovoga Zakona,
- o vremenu koje je proteklo od nadnevka zadržavanja podataka do nadnevka kada je nadležno državno tijelo zatražilo dostavu zadržanih podataka,
- o broju slučajeva u kojima se nije moglo udovoljiti zahtjevima iz članka 108. stavka 2. ovoga Zakona.
(9) Tijelo nadležno za zaštitu osobnih podataka mora najmanje jedanput godišnje izraditi statistički pregled podataka zaprimljenih u skladu sa stavkom 8. ovoga članka, vodeći pritom računa o zaštiti tajnosti osobnih podataka, te ga objaviti na prikladan i javno dostupan način.
(10) Statistički pregled podataka iz stavka 9. ovoga članka tijelo nadležno za zaštitu osobnih podataka dostavlja na uvid Komisiji.
Članak 110.
(1) Obveza zadržavanja podataka iz članka 109. ovoga Zakona obuhvaća sljedeće vrste podataka:
1. podatke nužne za praćenje i utvrđivanje izvora komunikacije:
l.a) s obzirom na vrstu elektroničke komunikacijske mreže (nepokretna i pokretna telefonska mreža):
- pozivajući telefonski broj,
- ime i prezime i adresa, odnosno naziv i sjedište pretplatnika ili registriranog korisnika;
l.b) s obzirom na pristup internetu, elektroničku poštu i internetsku telefoniju:
- dodijeljeni ID korisnika,
- ID korisnika i telefonski broj dodijeljen bilo kojoj komunikaciji koja se uspostavlja u javnoj komunikacijskoj mreži,
- ime i prezime i adresa, odnosno naziv i sjedište pretplatnika ili registriranog korisnika kojemu su za vrijeme komunikacije dodijeljeni adresa internetskog protokola (u daljnjem tekstu: IP adresa), ID korisnika ili telefonski broj;
2. podatke nužne za utvrđivanje odredišta komunikacije:
2.a) s obzirom na vrstu elektroničke komunikacijske mreže (nepokretna i pokretna telefonska mreža):
- birani broj ili brojevi (pozvani telefonski broj ili brojevi) te broj ili brojevi prema kojima je usmjeren poziv, u slučaju kada su uključene dodatne usluge, kao što je preusmjeravanje poziva ili prijenos poziva,
- ime i prezime i adresa, odnosno naziv i sjedište pretplatnika ili registriranog korisnika;
2.b) s obzirom na elektroničku poštu i internetsku telefoniju:
- ID korisnika ili telefonski broj primatelja kojem je upućen poziv putem internetske telefonije,
- ime i prezime i adresa, odnosno naziv i sjedište pretplatnika ili registriranog korisnika te ID korisnika kojemu je upućena komunikacija;
3. podatke nužne za utvrđivanje nadnevka, vremena i trajanja komunikacije:
3.a) s obzirom na vrstu elektroničke komunikacijske mreže (nepokretna i pokretna telefonska mreža):
- nadnevak i vrijeme početka i završetka komunikacije;
3.b) s obzirom na pristup internetu, elektroničku poštu i internetsku telefoniju:
- nadnevak i vrijeme prijave i odjave usluge pristupa internetu, na temelju određene vremenske zone, zajedno s dinamičkom i statičkom IP adresom, koju je operator usluga pristupa internetu dodijelio toj komunikaciji, te ID korisnika koji se odnosi na pretplatnika ili registriranog korisnika,
- nadnevak i vrijeme prijave i odjave usluge elektroničke pošte ili usluge internetske telefonije, na temelju određene vremenske zone;
4. podatke nužne za utvrđivanje vrste komunikacije:
4.a) s obzirom na vrstu elektroničke komunikacijske mreže (nepokretna i pokretna telefonska mreža):
- vrsta telefonske usluge koja se koristi;
4.b) s obzirom na elektroničku poštu i internetsku telefoniju:
- vrsta internetske usluge koja se koristi;
5.podatke nužne za utvrđivanje korisničke komunikacijske opreme ili opreme koja se smatra korisničkom komunikacijskom opremom:
5.a) s obzirom na nepokretnu telefonsku mrežu:
- pozivajući i pozvani telefonski brojevi;
5.b) s obzirom na pokretnu telefonsku mrežu:
- pozivajući i pozvani telefonski brojevi,
- međunarodni identifikacijski broj pokretnog pretplatnika (u daljnjem tekstu: IMSI broj) za pozivajuću stranu,
- jedinstveni serijski broj pokretnog uređaja (u daljnjem tekstu: IMEI broj) za pozivajuću stranu,
- IMSI broj za pozvanu stranu,
- IMEI broj za pozvanu stranu,
- u slučaju unaprijed plaćenih neimenovanih usluga, nadnevak i vrijeme početne uspostave usluge i oznaka lokacije (ID ćelije) s koje je usluga uspostavljena;
5.c) s obzirom na pristup internetu, elektroničku poštu i internetsku telefoniju:
- pozivajući telefonski broj za pristup internetu putem pretplatničke parice (dial-up pristup),
- digitalni pretplatnički vod (DSL) ili koja druga krajnja točka izvorišta komunikacije;
6. podatke nužne za utvrđivanje lokacije pokretne komunikacijske opreme:
6.a) oznaka lokacije (ID ćelije) na početku komunikacije;
6.b) podaci koji određuju zemljopisni položaj ćelija prema njihovim oznakama lokacija (ID ćelije) u razdoblju zadržavanja podataka o komunikaciji.
(2) Zabranjeno je zadržavati podatke koji otkrivaju sadržaj komunikacije u skladu s ovim člankom i člankom 109. ovoga Zakona.
{mxc}