Portal javno.hr objavio je dokumentaciju koja otkriva kako je predsjednik Uprave INA d.d. Tomisalv Dragičević 2000. godine poklonio nešto više od milijun kuna državne naftne kompanije INA-e, sestri Radimira Čačića Radmili Ramuščak. U cijelu aferu je nečasno upetljano još nekoliko visokopozicioniranih HNS-ovaca, uključujući i uglednog zagrebačkog odvjetnika Marijana Hanžekovića. Također se iz dokumentacije može naslutiti kako su predsjednik Središnjeg odbora Hrvatske narodne stranke Radimir Čačić, kao i još neki visokopozicionirani članovi HNS-a "imali svoje prste'"u cijelom slučaju koji je Čačićevoj sestri donio milijunsku korist. Više puta spominjane financijske malverzacije Čačića, kao i nekih drugih HNS-ovaca ne bi trebale čuditi nikoga, ako se u obzir uzme činjenica kako je on o svome "specifičnom" načinu poslovanja u nekoliko navrata govorio prilično otvoreno, ali se po onoj staroj "vuk ujeo magare" nije ništa dogodilo, osim što je za nagradu Čačić bio kandidiran kao jedan od premijerskih kandidata na prethodnim izborima.
A o tome kako se jedan premijerski kandidat izražava o svojoj državi i narodu, na Portalu smo pisali u članku Čačić u San Pedru, gdje je u susretu s iseljenicima otvoreno izrekao nekoliko teških uvreda na račun hrvatskog iseljeništva, pa i samoga hrvatskog naroda. Između ostalog, on je na izravan upit o nepravilnostima koje se događaju u hrvatskom gospodarstvu i politici, odgovorio kako je "korupcija prirođena hrvatskom narodu i ona je potrebna hrvatskoj državi". "Ja sam se obogatio, rekao je saborski zastupnik, na lak način, imam sedamnaest poduzeća i nikad ne bih želio živjeti gdje vi živite"! Dodao je kako se obogatio za vrijeme rata, te da se u Hrvatskoj poslovi obavljaju na feudalan način. "Nemojte biti emotivni", zaključio je bivši ministar u vladi Ivice Račana pred zaprepaštenim slušateljima. Bahatost i politička moć koju Radimir Čačić kontinuirano prezentira, dozvoljava mu i da u situacijama u kojima je argumentirano optužen za nečasne radnje ostane potpuno netaknut i nekažnjen.
Primjerice, u prosincu 2006. godine Povjerenstvo za utvrđivanje sukoba interesa ustvrdilo je da je tadašnji Varaždinski župan i bivši ministar graditeljstva Radimir Čačić bio u sukobu interesa jer su njegove tvrtke poslovale s ministarstvom kojem je bio na čelu. Konkretno, radilo se o dvanaest ugovora vrijednih čak 132 milijuna kuna! Jedina "sankcija" koju u takvim situacijama Zakon o sprječavanju sukoba interesa predviđa je da je Čačić u službenom glasilu Varaždinske županije bio dužan objaviti oglas kojim će javnost obavjestiti o toj činjenici. Ništa gore nije prošao niti u slučaju vlasništva dionica turističkoga apartmanskog naselja Zelena punta na otoku Ugljanu, u vezi s kojima je Čačićev odvjetnik na novinarski upit konstatirao kako te dionice nemaju nikakvo značenje jer ih je Čačić deponirao u odvjetnikov sef.
Ako se u obzir uzme da novinarka na takav nebulozan odgovor uopće nije odreagirala, ako se u obzir uzme pasivnost Povjerenstva za utvrđivanje sukoba interesa popraćena nikakvim sankcijama predviđenoga zakona, postavlja se pitanje zašto bi i ova najnovija Čačićeva afera išta promjenila nabolje. Predsjednik Mesić na sva se usta raspričao o problemima korupcije, sukoba interesa kao i o potrebi da se u mrežu konačno ulove i krupnije, a ne samo sitne ribe. Ako su te priče zaista i iskrene, u ribolov ne bi trebao otići daleko, dovoljno je da pogleda kako ribe grizu u njegovoj vlastitoj stranci.
M.M.B.
{mxc}