Kako javlja IKA, jučer je misom u zagrebačkoj proslavljen spomendan blaženog Alojzija Stepinca. Misu je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a u koncelebraciji su bili zagrebački pomoćni biskupi Vlado Košić i Valentin Pozaić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, varaždinski biskup Josip Mrzljak, vojni biskup Juraj Jezerinac, mostarsko-duvanjski i trebinjsko-mrkanjski biskup Ratko Perić, prvi tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj Henryk Mieczyslaw Jagodziński, provincijali redovničkih zajednica u Hrvatskoj, te stotinjak svećenika. U nastavku donosimo dio propovjedi kardinala Bozanića koji se odnosi na suđenje Stepincu, ali i na današnje pravosuđe, kao i dio u kojem se ukazuje na sputanost medija u Hrvatskoj.
 
 
Iz homilije zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića prigodom liturgijske proslave blagdana bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali, 9. veljače 2008.  
 
Braćo i sestre, u spomen-zbirci blaženoga Alojzija Stepinca između svjedočanstava o velikim imenovanjima i krjepostima, o djelima milosrđa i plemenitim nastojanjima; između nemjerljivih pokazatelja privrženosti vjernikā svojemu Pastiru i zahvalnosti za učinjeno u obrani ljudskoga dostojanstva, nalaze se i otisci zla koje je stvaralo drukčiju sliku i koje je na Blaženika pokušalo navući odjeću zločinca. Tamo nalazimo dokumente što ih je u obranu optuženoga Nadbiskupa sudu predočio odvjetnik po službenoj dužnosti. Međutim mnoge je dokumente javni tužitelj samovoljno isključio, tako da je na njima i danas ostala crvenom bojom zapisana riječ "ne". Ne, ti se dokumenti ne smiju pojaviti pred sudom. Ne samo oni nego nitko i ništa što bi išlo u prilog istini o Kardinalu i Crkvi. U toj maloj niječnoj riječi "ne" nije zapisana samo optužba, nego i presuda. Taj "ne" je potpis komunističkoga načina razmišljanja i djelovanja. Taj "ne" trag je naknadno dopisanoga odbijanja istine i istinite slike o blaženome Alojziju.
 
Predragi vjernici, požutjeli papiri izloženi za nas, rado otkrivaju svoje lice, kako bismo ih vidjeli mi, kad ih nisu smjeli vidjeti oni kojima su bili upućeni; kako bismo u sebi oblikovali sliku koja je bila skrivana, ne samo o jednome čovjeku, nego o jednome vremenu, kojega su posljedice vidljive do naših dana. Požutjelo lice listova papira, u odmaku vremena, na sebi još snažnije ističe tu bilješku bezbožnoga sustava koji se prepoznavao u crvenoj boji komunističke ideologije koja je postala metaforom svega što je krojilo istinu po mjeri sebičnih prohtjeva. Taj "ne" je ne čovjeku. Taj "ne" je ne dobroti, ne poštovanju, ne domoljublju, ne glasu savjesti i – što je najgore – taj "ne" jest ne Bogu. Javni je tužitelj sebi dao u zadaću; naime, prihvatio je naredbu da bude više od pokazatelja i tumača zbilje. Želio je biti graditelj stvarnosti bez istine, izabirući dokumente koji su mu odgovarali, izabirući okove laži u kojima je živio on, ali i mnoštvo drugih koji su mu vjerovali i koji su željeli da svi u Hrvatskoj i u svijetu u to vjeruju. Dobro nam je poznato kakvu su ulogu nakon toga imali propagandni strojevi i tada korišteni mediji koji su izmišljali dokaze, izokretali činjenice, proizvodili tzv. dokumente i dokumentarne materijale te stvarali sveukupni dojam protiv vjernika i njima najvećih svetinja. Od prigode do prigode još se uvijek i našoj javnosti sugestivno podmeću neki tzv. dokumentarci. Danas nam vjerodostojni dokumenti šapću Isusovim glasom: Istina će vas osloboditi. Svetački život i smrt blaženoga Alojzija puno znače i za suvremeni govor o zakonodavstvu, pravosuđu i medijima.
 
Na blagdan zaštitnika novinara, svetoga Franje Saleškoga, 24. dana prošloga mjeseca u poruci prigodom 42. Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija, koji ćemo proslaviti u nedjelju, 4. svibnja ove godine, papa Benedikt XVI. potvrđuje vrijednost masovnih medija koji su pomogli u važnim područjima suvremene civilizacije, od opismenjavanja i socijalizacije, do razvijanja demokracije, te dijaloga i razumijevanja među narodima. No, Sveti Otac upozorava: "Mediji u svojoj cjelini nisu samo sredstva za širenje ideja, već mogu i moraju biti i sredstva u službi pravednijega i solidarnoga svijeta. Nažalost, ne nedostaje rizika da se ipak pretvore u sustave usmjerene na podvrgavanje čovjeka logikama što ih diktiraju prevladavajući interesi određenoga trenutka. To je slučaj kod komunikacije koja se koristi u ideološke svrhe ili za nametanje potrošnih roba pomoću bjesomučne promidžbe. Pod izgovorom da se predstavlja zbilju, zapravo se teži k opravdavanju i nametanju iskrivljenih modela osobnoga, obiteljskoga i društvenoga života".
 
Sveti Otac nastavlja: "Danas se, na sve upečatljiviji način, čini da komunikacija ponekad ima težnju ne samo predstavljati stvarnost, nego ju određivati, zahvaljujući sugestivnoj moći koju posjeduje. Tako se, na primjer, vidi da u pojedinim događanjima masovni mediji nisu korišteni za ispravnu ulogu informiranja, nego za 'stvaranje' samih događaja. […] I baš zbog toga što se radi o zbiljnostima koje zadiru duboko u sve dimenzije ljudskoga života (moralnoga, intelektualnoga, vjerskoga, međuljudskoga, čuvstvenoga, kulturnoga), dovodeći u pitanje dobro osobe, potrebno je ponovno upozoriti da sve ono što se tehnički može izvesti nije također i etički dopustivo". "Evo zašto je nužno da sredstva društvenih komunikacija ljubomorno brane osobu i posvema poštuju njezino dostojanstvo. Puno je onih koji smatraju da je danas, na tome području potrebna 'info-etika', onako kao što na području medicine i znanstvenoga istraživanja vezanoga uz život postoji bio-etika".
 
Oni koji su u slučaju kardinala Stepinca trebali jamčiti ne samo pravorijek unutar jednoga sramotnoga procesa, nego pravorijek o svjetioniku hrvatske i europske povijesti, oni su, u sprezi s ideologiziranim medijima, dopustili da osuda bude donesena i prije njihove presude i pristali da se odigra predstava koja je postala temeljem novih progonstava i širenja mržnje protiv kršćanstva, drugih religija i njihovih vjernika. Stvarana je 'nova' povijest, opravdavajući komunističke zločine koji do danas nisu nazvani pravim imenom niti izliječeni istinom u tkivu hrvatskoga društva.
 
I dok se u suvremenome hrvatskom društvu najčešće proziva pravosuđe, teško je moguće naći pogubniju spregu od one koja polazi od nedostatno osmišljenog i provedivoga zakonodavstva, koje se u nekim svojim elementima ne uspijeva osloboditi mentaliteta komunističkoga sustava, i koje se očituje u pravosuđu nerijetko i pod pritiskom slike koju nude mediji. Jer čak i oni koji bi u pravosuđu htjeli pošteno raditi na opće dobro, često su sputani s jedne strane nedorečenom zakonskom regulativom, a s druge odlukama nadređenih da se bave manje važnim poslovima; da im se ne omogućuje stručan rad, organiziranost i unutarnji nadzor. Često puta i naizgled male izmjene pogoduju ili sprječavaju kriminal koji rastače opće dobro našega naroda.
 
Kao što je pravosuđe moguće iščitati u svjetlu čudne selektivnosti, tako je i u medijima – tragom ideoloških modela – lako vidjeti iskrivljavanje istine radi ciljanih interesa gospodarā medijskih prostora koji se lukavo skrivaju. Oslanjajući se – navodno – na činjenice, koriste se suptilna sredstva zavodljivosti i izbora slika, navoda, upitnih ili izmišljenih 'izvora', često pod još zavodljivijim imenom 'istraživanja' i otkrivanja 'cijele istine'. Kao najčešći plod jesu "ispružen prst i bezbožna besjeda" u tvrdoći, hladnoći i bešćutnosti javnoga govora o drugima koji nemaju primjerena sredstva obrane. Taj ispruženi prst je licemjeran način da se svi nepoželjni izvrgnu ruglu i – što ima teže posljedice – izbrišu stvarna društvena uporišta, dovodeći do nečuvenih očitovanja nasilja i razbojstava kojima smo u zadnje vrijeme sve češće zbunjeni svjedoci. I – gotovo usput i kao manje važno – gubi se upravo istina!
 
Mediji imaju golemu odgovornost, a jedan njihov dio, vjerojatno zbog nedovoljne stručnosti, interesnih pritisaka i drugih nečasnih razloga, narušava ugled i šteti radu onih medija, vjerujem većine, koji žele svojim dragocjenim služenjem pomoći da u hrvatskom društvu rastu dobri plodovi u zajedničkom nastojanju oko dobra i istinskoga napretka. Upravo njih potičem da ustraju i njima zahvaljujem, osobito za dobronamjernu kritiku koja izvire iz ljubavi i k njoj vodi.
 
{mxc} 
Sri, 12-05-2021, 04:44:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.