Sanja JovanovićIz Večernjeg lista prenosimo crticu o Sanji Jovanović, europskoj prvakinji i svjetskoj rekorderki u plivanju na 50 metara leđno u kratkim bazenima. Njen posljednji rezultat zahtijeva dvije napomene. Prvo, oborila je šest godina star rekord kojeg je postavila kineska plivačica u Šangaju 2001., a šest godina je mnogo kada se radi o plivanju u kratkim bazenima. Naime, o ovim plivačkim disciplinama samo su dva rekorda starija od onog kojeg je oborila Sanja. Drugo, novi je rekord za 33 stotinke sekunde bolji od starog, što odista puno budući da utrka traje vrlo kratko, odnosno, kada pliva Sanja, točno 26 i pol sekundi.

Mora se pohvaliti i novinara HTV-a Brunu Kovačevića za njegovu prekrasnu i dirljivu reportažu o Sanji. Iz nje se moglo vidjeti kako Sanja kao mala djevojčica tijekom ratnih godina svakodnevno, zimi i ljeti, vježba u otvorenom hotelskom bazenu u Dubrovniku. U tom je hotelu Sanja živjela s majkom i dvije sestre kao izbjeglica iz dubrovačkog zaleđa. Otac ih je nažalost napustio, osjećajući se valjda ugroženim u mladoj hrvatskoj državi. Da, treba reći i to da je taj bazen u kojem je Sanja trenirala postao otvoren tek kada su krov raznijele bombe onih koji "nikada nisu bombardovali civilne ciljeve". Valjda se srušio od "paljenja guma u dubrovačkoj luci". Bravo Sanja!(djl)


Sanja Jovanović: Mama mi je nadahnuće, o ocu ne želim pričati

  Pričaju očevici da je u vrijeme Domovinskog rata, dok su Dubrovnikom odjekivale sirene za uzbunu, jedna djevojčica svakodnevno, kao da se ništa oko nje ne događa, hitala na bazen. Nije željela propustiti ni jedan plivački trening.

Kako god to grozno zvučalo, to što je srpski agresor razarao njezin grad nije bilo najgore što joj se u životu dogodilo. I njezina obitelj bila je razorena. Njezin otac ostavio je nju, njezine tri sestre i majku i zauvijek otišao iz grada. Djevojčica ga više nikad nije vidjela, a s vremenom to više nije ni željela.

Nitko nije bolji

Mnoge bi djevojčice (i dječake) takvi životni problemi odveli na stranputicu, u kriminal ili u druženje s drogom. No, našoj maloj junakinji sve su te nevolje, povezane i s materijalnom oskudicom, bile samo dodatni motiv za borbu.

Za nove i nove preplivane kilometre, pa za prve rekorde, medalje s pionirskih prvenstava grada i države. Bila je sve bolja i bolja, pa makar bi je ponekad uhvatilo malodušje i želja da sve ostavi, plivala je sve brže i brže, primicala se čak i europskom i svjetskom vrhu.

Dok jednoga dana, u Debrecenu, nije u jednoj utrci postala i europskom prvakinjom i svjetskom rekorderkom. Naša mala junakinja u međuvremenu je izrasla u prekrasnu djevojku. Zove se, pogađate, Sanja Jovanović. Mogli bismo je nazvati i dubrovačkom sirenom. Zbog ljepote i okretnosti u vodi.

- Točno je, iz toga što se događalo oko mene uvijek sam izvlačila motiv za borbu. Teško mi je ponekad na treninzima, ali kad vidim kako se moja majka Marija hrabro bori s opakom bolešću, i kako je uvijek vesela i brižna prema meni, sve zaboravim. Sve sam to imala pred očima prije finalne utrke i gotovo sam vrištala "idem im pokazati tko sam, nitko ne može biti bolji od mene".

Plivala je i plivala... Brojke na semaforu zaustavile su se na 26.50. Je li to neka pogreška, pomislila je.

Nije, isplivala je svjetski rekord! Čak za 33 stotinke sekunde nadmašila je stari. Poslije je primala čestitke, davale izjave novinarima, iako od uzbuđenja nije znala što bi im rekla. Zvali su je iz njezina Dubrovnika, a morala je i na doping-kontrolu, što nije uvijek lako. Stevi Kuricu, fizioterapeutu reprezentacije, ipak nije mogla oprostiti. Zbog izgubljene oklade morao je obučen skočiti u bazen.

Presretni Vedran

  - Stajala je pokraj mene i samo naredila "skači"  smijao se popularni Stiv, sretan što je Sanja srušila svjetski rekord, a on izgubio okladu.
Od Debrecena je vidjela vrlo malo jer joj je svaki dan bio ispunjen maksimalno. Otkriva:

- Buđenje u šest, doručak, trening, kvalifikacije, ručak oko podneva, kraći odmor, pa opet utrke, večera, spavanje. Nije bilo vremena. Nakon rekorda još su me i zvali i znani i neznani.

A otac Miho? Sanja je tu napravila stanku prije nego što je odgovorila.

- Nismo u kontaktu. Znam da je u Njemačkoj, povremeno se javi mami... Ajmo o ljepšim stvarima.
Otkrila nam je da joj se momak zove Vedran i da je kao i ona iz Dubrovnika.

- Sretan je, ne može doći k sebi od sreće, kao ni moja majka. Rekao je da jedva čeka da me zagrli, izljubi me i čestita mi.

Anton Filić
Večernji list

{mxc}
Sri, 28-10-2020, 23:40:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.