Izgleda kako ratni ministar obrane Gojko Šušak doživljava ovih dana nekakvu rehabilitaciju unutar matične stranke: nakon punih pet godina, HDZ je odlučio ponovno organizirati komemoraciju na obljetnicu Šuškove smrti. Iako se premijer Sanader za nedolazak izgovorio već unaprijed dogovorenim obvezama, takav je potez stranke koju vodi važan kao ponajprije simbolički. Dakle, iako je Sanader izjavio kako se sa predsjednikom Mesićem uglavnom slaže, a po pitanjima oko kojih se ne slažu se i ne svađaju, jučerašnja je komemoracija jasan znak odmaka HDZ-a od Mesićeva političkoga puta. Glavnu je ulogu, kao vođa stranačke delegacije na Mirogoju imao Andrija Hebrang, čiji se istupi takve vrste, odnosno pomak prema ionako iovako potpuno ispražnjenoj desnici može protumačiti kao početak osobne predizborne kampanje kao mogućega HDZ-ovog kandidata za predsjednika države. (mmb)

 

 

Zoran Milanović, Davorko Vidović i Dragan Kovačević, trojica kandidata za vođu SDP-a, sučelili su se u ponedjeljak navečer pred kamerama i predstavili programe kojima će pokušati preuzeti, odnosno zadržati vlast u stranci. U HTV-ovoj emisiji Otvoreno sva trojica počeli su sraz u džentlmenskom tonu - pruživši podršku kandidaturama svojih suparnika i pohvalivši demokraciju u SDP-u za koju tvrde da je jedinstvena u stranačkom prostoru Hrvatske. Sudeći prema novinskom izvještaju (čitatelji će nam oprostiti što raspravu nismo pogledali sami ) sva se trojica lijepo smjestila, ugodno popričala i svi zadovoljni otišli kući. I sve bi to bilo lijepo i krasno da u cijeloj toj priči ne postoji jedan mali problemčić, a to da se nije radilo o sučeljavanju na nacionalnoj razini već na stranačkoj razini. Ovim zadnjim potezom HRT-a tako evoluirala je praksa kojom se preko unutarstranačkih izbora SDP reklamira po hrvatskim medijima. Sjetimo se samo kako smo prije zadnjih izbora za Sabor bili bombardirani tjednima vijestima o predstavljanju kandidata diljem zemlje za unutarstranačke izbore SDP-a – sve do pobjede Milanovića. Unutar SDP-a, a umalo i Hrvatske.(mmb)

 

 

Mediji ovih dana naveliko pišu o ponovnom rastu tenzija na relaciji Banski dvori – Pantovčak. Nakon kratkotrajnoga "primirja" koje je bilo aktualno tijekom razdoblja u kojem je Hrvatsku posjetio američki predsjednik i u kojem joj je uručena pozivnica za NATO, ubrzo je ponovno uslijedilo otvoreno razilaženje u mišljenjima i stavovima Sanadera i Mesića, koje uostalom nikoga i ne bi trebalo previše začuditi. Iako nam se od politike Ive Sanadera u više navrata do sada podigla kosa na glavi, kada govorimo o Mesiću i njegovim "uspjesima" u odrađena dva predsjednička mandata, pohvalne se riječi zaista teško nalaze. Čovjek koji je svoj put do predsjedničke fotelje zacementirao politikom antituđmanizma, u ovih je nekoliko godina učinio upravo ono, a i puno više, za što je upravo prozivao i proziva prvoga hrvatskog predsjednika. Kao jedan od najboljih primjera što se tiče samoga smjera i tendencija Mesićeve politike, možemo istaknuti samo ovaj posljednji slučaj vezan uz Jasenovac i napade koji su iz njega upućeni na račun Katoličke crkve u Hrvatskoj. Ako povučemo paralelu između politike Franje Tuđmana i Stjepana Mesića u samo tom jednom jedinom segmentu, lako dolazimo do zaključka kako je prvi vodio mudru politiku pomirbe duhova prošlosti, nazivajući i jedne i druge zločine njihovim pravim imenom, dok se drugi svojski potrudio ponovno aktualizirati podjele u narodu i u tome, na žalost u većem dijelu i uspio.(mmb)

 

 

Koliko je trenutno u Hrvatskoj, vjerojatno i više no ikad aktualan trend ili bolje rečeno proces kontinuiranog i sustavnog traganja za sugovornicima i partnerima za širenje jugo-ideja, jasno pokazuju emisije, koje se, ironično , prikazuju upravo na takozvanoj Hrvatskoj televiziji. I dok Denis Latin iz Latinice u Latinicu marljivo radi na tome da se razbiju svi "neopravdani" Jugo-strahovi, Aleksandar Stanković je u svojoj emisiji Nedjeljom u 2 ugostio Branislava Lečića, glumca i bivšega ministra kulture u Đinđićevoj vladi. Lečić je u emisiji iznio nekoliko već toliko puta izgovorenih fraza, koje će uskoro, ako zbog ničega drugog, a ono zbog učestalosti ponavljanja vjerojatno zaživjeti i kao nekakva poluistina. Primjerice, govoreći o ratnim događajima 90-ih, naglasio je da je pojava Miloševića “rodila” i Tuđmana i Izetbegovića što je na kraju dovelo do velike nesreće. Dakle, ponovno se na nacionalnoj televiziji šire ideje o podjeljenoj krivnji. Postavlja se pitanje po čemu je to prvi hrvatski predsjednik bio tako velika prijetnja, opasnost i nesreća za hrvatski narod? Da nije bilo Miloševića, hrvatska bi se u skladu s Ustavom i odcijepila na potpuno miran i legitiman način. Vrlo se dobro zna tko je i zašto htio rat. (mmb)

 

 

Nakon što je Ivan Fumić u Jasenovcu rekao kako je velika većina klera bila suučesnik ustaških zločina te da je današnja Crkva, posljednji bastion ustaštva u Hrvatskoj, desetak dana kasnije ipak izgleda kako se njegova priča uvelike promijenila. Naravno ne treba se zavaravati da je spomenuti Fumić u tako kratkom vremenu doživio prosvjetljenje ili se zbog izrečenih gadarija iskreno pokajao. Prije bi bilo da se radi o najafektivnijem ljudskom pokretaču - strahu. Točnije, strahu od kaznenog progona, za koji su u konkretnom slučaju svi elementi ispunjeni. Kao što smo već primijetili na Portalu u komentaru "Zašto šute hrvatski političari?", ono što se od raznih pojedinaca u svezi s Jasenovcem reklo posljednjih dana bez problema se može okarakterizirati kaznenim djelom širenja vjerske mržnje. U Kaznenom zakonu, članak 110., piše jasno kako se treba kazniti novčano ili kaznom zatvora do godine dana onaj tko vjerskoj zajednici koja djeluje u skladu sa zakonom uskrati pravo jednakosti s drugim vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj. U tom smislu vrlo konkretan bio je u utorak i kardinal Josip Bozanić, koji je pozvao Državno odvjetništvo neka reagira na optužbe protiv Katoličke crkve koje su pljuštale s komemoracije u Jasenovcu.(mmb)

 

 

Prigodno, uz ovogodišnji Praznik rada donosimo jednoga šaljivog Felixa kojem je teško odoljeti...

 

 

«Sada ćemo pojedinačno utvrđivati odgovornost pet institucija i njihovih odgovornih ljudi, Centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovanje, Agencije za strukovno obrazovanje, Vijeća za provedbu državne mature i voditelja projekta državne mature Petra Bezinovića... Netko od njih morat će snositi posljedice i jasno mi objasniti zašto su mi prikrivali istinu» – rekao je u ponedjeljak poslijepodne ministar znanosti, obrazovanja i športa prof. dr. Dragan Primorac nakon žestokih prosvjeda učenika koji su, nezadovoljni, tražili odgodu državne mature za godinu dana. Zanimljivo je kako se o polaganju državne mature naveliko priča više godina, a posljednje tri veoma ozbiljno. Zanimljivo je i to kako se nakon tako opsežnih priprema i «odlične» organizacije od strane ministarstva na koju je potrošeno tko zna koliko novaca, nakon učeničkih protesta, u par sati, mjesec dana pred maturu(!!), ministar ipak priznaje nepripremljenost! Bez dodatnih konzultacija u ministarstvu, s ravnateljima, profesorima, učenicima, bez analize stanja, ekspresno i ekspeditivno, što naznačuje mogućnost da je ovdje zapravo riječ o političkoj odluci sa samog državnog vrha. Bez politike čitava priča naravno nije mogla proći, no način na koji se između stranački problemi HDZ-a i SDP-a lome preko leđa djece u jednom od najključnijih razdoblja u njihovim životima potpuno je neprihvatljiv i zaslužuje najgoru osudu.(mmb)

 

 

Granični prijelaz Plovanija, odnosno most koji razdvaju Sloveniju i Hrvatsku, u subotu je 26. travnja bio mjesto nove huškačke igre odigrane u režiji udruge Zavod 25. lipnja 1991. kojoj je na čelu bišvi potpredsjednik slovenske Vlade Marjan Podobnik. Naime, tamo je dvjestotinjak slovenskih prosvjednika, pješke je sa slovenskim zastavama, a predvođeni kontroverznim Jožkom Jorasom, došlo do mosta. Okupilili su se na aerodromu u Sečovlju. Prethodnicu su im činili Marjan Podobnik, Zmago Jelinčič, predsjednik Slovenske nacionalne stranke i Daniel Starman, Jorasov odvjetnik. Prosvjednici su na spomenuto mjesto došli u namjeri da sprovedu odluku Piranskoga suda, koji je trebao naložiti micanje žardinjera koje Jožku Jorasu «onemogućavaju» put do kuće, no u svojim su namjerama doslovno otišli i korak dalje, gdje su ih, u trenutku prelaska na hrvatski teritorij fizički zaustavili hrvatski specijalci. Što reći? Srž opstanka EU, je kolektivno djelovanje i stvaranje nekakvoga zajedničkog kodeksa razmišljanja i ponašanja. Ova „neutralnost“ EU u nastojanjima Slovenije, da na očigled svijeta, otme Hrvatskoj dio teritorija, nikako nije zdrava za EU zajednicu. Simptomi bolesti su vidljivi. A sve što su do sada po tom pitanju naši «dobronamjerni» susjedi postigli, proizlazi iz dugotrajnoga, planiranog i sustavnog rada na tome da se Slovenija od strane Europe počne tretirati kao nekakav fini most prema «kompliciranom Balkanu», činjenicu na koju su se hrvatski političari godinama oglušivali.(mmb)