Kako piše Jutarnji list «Devet arhitekata zaposlenih u zagrebačkom gradskom Zavodu za planiranje, koji su se u studenom prošle godine odbili potpisati na završnu verziju Generalnog urbanističkog plana, ucijenjeni su od svojih šefova premještajem na niže radno mjesto ako ne stave svoj potpis na kontroverzni GUP». Na kraju je šestero od njih, od kojih su neki i pred mirovinom, u strahu od gubitka posla GUP ipak potpisali, dok su Niko Gamulin, Borislav Doklestić i Irena Matković to ipak odbili učiniti pa čak i pod cijenu eventualnog otkaza ili degradacije na niža ili nikakva radna mjesta. Što će biti sa stručnjacima koji su odbili staviti svoj potpis na projekt iza kojega ne žele stajati ostaje za vidjeti, no iz svega navedenoga jasno je na koji se način u gradu Zagrebu odvijaju veliki poslovi u dijelu u kojemu bi trebala odlučivati struka, a ne politika ili interesni i financijski lobiji. Ovakav sramotni prikaz doslovnog pokapanja struke ucjenama najbolje pokazuje na kojoj je razini i stupnju demokratskoga i civilizacijskoga razvoja hrvatsko društvo i ljudi koji su izabrani kako bi osigurali razvoj i prosperitet Republike Hrvatske, odnosno Grada Zagreba. Slučaj jasno pokazuje da je Bandiću, kao i mnogim drugim «Bandićima» širom Lijepe Naše glavni interes zadovoljiti vlastite prioritete i ambicije, a o općim, društvenim, interesima za koje su dobili mandat na izborima neka razmišljaju - drugi.(mmb)

 

 

S obzirom na činjenicu da je Hrvatska u sklopu pregovora za ulazak u EU potpisala Bolonjsku deklaraciju na Rektorskoj konferenciji 2001. u Pragu, nakon toga Bolonjski proces postao je obvezan i u Lijepoj Našoj. Koje su to novosti koje nam ta, moglo bi se reći reforma školstva u konkretnom smislu donosi i da li su stvari baš onako idealne kakvima nam se stalno pokušavaju prikazati? Trenutna situacija mogla bi se okarakterizirati na način da jedino privatne Visoke škole u Hrvatskoj trenutno provode «Bolonju» u potpunosti, pa se nekakav konkretni efekt najbolje može vidjeti upravo iz njihova primjera. A ono što se vidi i nije baš obećavajuće. Svjesni smo da svaka prilagodba zahtjeva protek određenog vremena i da su pritom počinjene greške u koracima sasvim normalna i uobičajena stvar, no činjenica je da na državnim fakultetima diljem Lijepe Naše trenutno vlada kaos, od kojega najmanje koristi svakako imaju studenti. Krivnja dakako nije ni na profesorima, većina kojih se svoj posao trudi obavljati u znatno promijenjenim uvjetima, no s neosiguranom odgovarajućom podlogom u smislu logističke podrške bez koje je ostvarenje ovakvih programa u postojećim materijalnim uvjetima zaista, čista utopija. Europski trend također pokazuje da se ponovno pokušava pronaći neko novo rješenje. No, kako sada stvari stoje, ljudi u Hrvatskoj koji bi trebali odlučivati o tim nadasve značajnim pitanjima još uvijek su u fazi bezrezervnog oduševljenja sa svime što je u jednom trenutku (pogrešnog) došlo iz Europe.(mmb)

 

 

Nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch, sa sjedištem u Washingtonu, u četvrtak je objavila izvješće o stanju ljudskih prava u svijetu za 2008. godinu u kojem, u dijelu koji se odnosi na Hrvatsku, ocjenjuje kako je "tijekom 2007. godine u Hrvatskoj došlo do skromnih postignuća u poštivanju ljudskih prava koja su djelomice povezana s njenom kandidaturom za članstvo u Europskoj uniji". Ključni problemi koji još uvijek postoje odnose se na naslijeđe iz rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. Ostvaren je, ali još uvijek nedostatan, napredak u otklanjanju preostalih zapreka koje stoje na putu povratku i reintegraciji izbjeglih Srba. Napravljeni su neki pomaci k utvrđivanju stvarne odgovornosti za povrede ljudskih prava tijekom rata, s tim da su još uvijek u pitanju nepristranost i učinkovitost kaznenih progona pred domaćim sudovima, ističe HRW. I tako dalje. I tako dalje. I tako dalje. Dakle, iz izvješća organizacije koja sebe voli nazivati organizacijom koja «štiti» ljudska prava s lakoćom se može iščitati pristranost, neobjektivnost, površnost, i zlonamjernost. A, nakon velikosrpske agresije koja je devedesetih godina počinjena nad građanima Republike Hrvatske, i u situaciji da danas u Haagu sudi hrvatskim generalima za zajednički zločinački pothvat dok Šljivančanin slobodno šeće, opravdano se postavlja pitanje do kad će se ovakve idiotarije raznoraznih «izvješća» o raznoraznim «napredcima» hrvatske civiliziranosti i demokracije morati trpjeti i zbog čega?(mmb)

 

 

Nakon totalnog neuspjeha Hrvatske stranke prava na prošlim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, gdje su pokazavši da su ih određeni potezi njihova stranačkoga vođe Ante Đapića, koji je svojim autokratskim ponašanjem izazvao i izlazak dvojice , za tu stranku veoma važnih ljudi – Tadića i Rožića, odveli u posve krivom smjeru, što je na kraju rezultiralo i samo jednim osvojenim mandatom u Saboru. Stranka koja se nekad predstavljala kao izrazito državotvorno orijentirana, počela je u tom smislu raditi prevelike kompromise i ustupke pragmatične naravi, koji su jedan za drugim pokazivali sve manje onog što im je nekoć predstavljalo primarni interes, a sve više beskompromisnu Đapićevu želju za vlasti, a takva se «politika» počela naplaćivati, tako da Đapić danas ima problema sa onim ljudima koji su oduvijek predstavljali samu kičmu stranke. Tako postoji vrlo velika vjerojatnost da će na unutarstranačkim izborima koji HSP-u predstoje u travnju ove godine, kao Đapićev protukandidat biti jedna od najaktivnijih i u javnosti najomiljenijih političarki, Ruža Tomašić.(mmb)

 

 

Nenad Piskač u svojem se uredničkom komentaru u Hrvatskom slovu osvrnuo na prve poteze Slobodana Uzelca, predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj, odnosno potpredsjednika hrvatske Vlade. Naime, ovih je dana Slobodan Uzelac podupro inicijativu o otvaranju Međunarodnog press središta Tanjuga i hrvatske agencije Hina u Zagrebu. Izdvajamo: "Što će nam to srpsko-hrvatsko press središte? Zašto ga ne utemeljimo u suradnji sa srednjoeuropskim novinskim agencijama? Kakav je to „put u Europu“ preko srpskog Tanjuga, čija se država utemeljiteljica još jednom odrekla Europe? Uostalom, kako potpredsjednik hrvatske vlade može kao potpredsjednik vlade išta poduprijeti 12. siječnja, prije prve sjednice hrvatske vlade održane 17. siječnja? Ili se brzoglasno konzultirao s predsjednikom vlade, ili od prvoga dana radi na svoju ruku!?"

 

 

 

 

Ovih su se dana u pojedinim hrvatskim medijima, a u svezi sa suđenjem hrvatskim generalima Norcu i Ademiju za navodne zločine koji su se dogodili tijekom akcije Medački džep, pojavili napisi o postojanju stanovitoga dokumenta za koji su obrane Ademija i Norca, prema haaškim pravilima, znale, a koji je objavljen na britanskim i hrvatskim internetskim stranicama. Riječ je o dokumentu koji su izradili UN-ovi istražitelji za Vijeće sigurnosti, godinu dana nakon akcije HV-a u Medačkom džepu. Iako ime dokumenta u hrvatskim medijima nije navedeno, po sadržaju bi se moglo zaključiti da se radi o takozvanom Aneksu VII, o kojem smo već prije dosta vremena pisali na našem portalu, neke smo dijelove i preveli, a vezano uz spomenuti dokument donijeli smo i dio vjerojatno najopsežnije i najtemeljitijie znanstvene studije o zbivanjima u Medačkom džepu koju je napisao član Upravnog odbora HKV-a Miroslav Međimorec.  Podsjećamo, iz dijelova spomenutog dokumenta koji sma ranije donjeli može se zaključiti kako namjernih ubojstava srpskoga civilnog stanovništva za vrijeme trajanja akcije nije bilo. Haag je svojedobno i pored ovakvih zaključaka UN-ovih istražitelja, svejedno, pokrenuo proces, a Savo Štrbac "osigurao" svjedoke optužbe. Iako su pojedine dijelove teksta pojedini mediji sada prenijeli kao senzacionalno otkriće valja naglasiti da se radi o podacima koji su već dulje poznati, i konkretno na našem portalu objavljivani. Postavlja se pitanje stoga, kako je moguće da je našoj maloj redakciji ovaj dokument poznat već duže vrijeme, a drugima - kao nije.(mmb)

 

 

Odluka HDZ-a da jedan od najpopularnijih glazbenika u Lijepoj Našoj Miroslav Škoro bude njihov nositelj liste i kandidat za osječkoga gradonačelnika na nadolazećim ponovljenim prijevremenim izborima za Gradsko vijeće 9. ožujka za javnost je veliko iznenađenje koje je ovih dana "prodrmalo" hrvatsku političku scenu. S obzirom na činjenicu da je riječ o osobi koja ima sve potrebne reference, od obrazovanja, preko financijske nezavisnosti (jedan je od hrvatskih najuspješnijih i najtraženijih izvođača), pa do opće popularnosti u široj javnosti, svakako će «zapapriti juhu» preostalim kandidatima, kao što su to primjerice Đapić i Šišljagić. Iznenađenje zato ne bi trebalo biti da na kraju mjesto osječkoga gradonačelnika zaista preuzme Škoro, pa čak i da tu funkciju obnaša na posve zadovoljavajući način. No, isto tako treba primijetiti kako mu se razvoj događaja začas može oteti iz ruku, pogotovo ako se ne uspije pravovremeno odmaknuti od političke kaljuže i spletkarenja koja vladaju Hrvatskom.(mmb)