Arbitraža zbog konverzije švicarskih kredita 

Rok za dogovor banaka s hrvatskom Vladom prije pokretanja postupka na Međunarodnom arbitražnom sudu u Washingtonu zbog konverzije kredita u CHF istječe, no Vlada nije pokazala intenciju da sjedne za stol s bankarima. To im očito izaziva nervozu jer su se oglasili na netipičan i vrlo znakovit način – preko svog zajedničkog odvjetnika.

Bitna valuta, ne kamate

– Hrvatskoj Vladi strane su banke poslale obavijest o sporu uz poziv na sastanak i razgovor o mogućim rješenjima, ali ona nije reagirala. Upravo istječe tromjesečno razdoblje prije pokretanja službenog postupka arbitraže koje je prilika za dogovor. Za neke banke rok je kraj svibnja, za druge početak lipnja – ističe Franz Schwarz, partner u londonskom uredu odvjetničke kuće WilmerHale koja okuplja 1000 odvjetnika u 12 ureda u SAD-u, Europi i Aziji, specijalizirane upravo za međunarodne arbitraže. Ovaj odvjetnik s podužim popisom referencija, creme de la creme arbitražne zajednice, zastupa vlasnike hrvatskih banaka. Ne smije, kaže, otkriti njihova imena, no potvrđuje da su posrijedi talijanske i austrijske banke koje, poručuje, žele naći rješenje s Vladom. Nabraja argumente za koje smatra da im idu u prilog: primjena zakona bila je retroaktivna; nije kreirao nova pravila za budućnost, već je prisilio banke na promjenu postojećih ugovora koji su, kaže, bili potpuno u skladu s hrvatskim zakonom. Kako su bili posve u skladu sa zakonom kad je Visoki trgovački sud presudio o nezakonitim promjenama kamate, pitamo ga.

– Presuda Visokog trgovačkog suda u kolektivnoj parnici vrlo je korisna za banke jer je utvrđeno da valutna klauzula nije nezakonita iako banke kamate nisu mijenjale prema određenim parametrima. Nisu mogle predvidjeti variranje valute, a to je važno – jer samo je promjena valute predmet arbitraže. Mišljenje da je legalna pomaže – navodi Schwarz i dodaje da konverzija stavlja izvan zakona sve postojeće ugovore o kreditima.

– Slikovito, to je kao da vam Vlada kaže da više ne možete kupovati plave automobile, ali i da su svi dotad kupljeni ilegalni i da ih vratite. Od 1994. valutna je klauzula legitimna i legalna; jesu li svi ugovori u zadnjih 20-ak godina odjednom ilegalni? – pita odvjetnik te dodaje da su austrijske banke ušle u Hrvatsku sa željom da budu dobri „građani“, plaćaju porez, ali i da budu tretirane korektno Zašto se nisu obratili europskim sudovima, Europskoj komisiji čiji je predstavnik nedavno zaprijetio postupkom protiv Hrvatske?

– EK je već rekao da postoji problem sa zakonom, ali banke se fokusiraju na arbitražu u Washingtonu jer je to najizravniji način da se problem riješi – neodređeno kaže, no zapravo je poznato da, osim što postupci koje pokreće EK vrlo brzo postaju politički, traju i po pet godina do donošenja rješenja o tome jesu li povrijeđeni europski zakoni, a tek se potom pred sudovima dokazuje visina štete. U Washingtonu procesi arbitraže, uključujući definiranje odštete, traju do dvije godine. Kao što su već poručivali, osim za mijenjanje postojećih ugovora, vlasnici banaka Hrvatsku kane teretiti zbog kršenja međunarodnih bilateralnih ugovora o ulaganju, uključujući principe pravne stabilnosti, a kao jedan od argumenata da je posrijedi politički populizam uoči izbora navode širinu obuhvata konverzije koja nije pravila razliku između bogatih i siromašnih, onih koji imaju problema u otplati i onih koji ih nemaju. Iako se konverzija provodila i u Mađarskoj, Poljskoj, Austriji..., drže da je Hrvatska zauzela najekstremnije pozicije. Pravo je pitanje zbog čega je ovaj ozbiljni igrač odlučio u ofenzivu krenuti izvan svog prirodnog terena – u hrvatskoj javnosti, a ne u sudnici.

Vlada bez komentara

Osim što, očigledno, želi podsjetiti hrvatsku Vladu da pješčani sat curi, premda je jasno da razlog nereagiranja nije njezina amnezija, jedan od motiva bi im moglo biti i stvaranje klime dobrohotnosti prema nalaženju solucija, što bi zamaglilo činjenicu da zapravo ucjenjuju vlast: ne počnu li pregovori u kojima očekuju ustupke, arbitražu će i službeno pokrenuti. No, ako je suditi po reakciji ministra financija Zdravka Marića na „poruku“ odvjetnika, Vlada u ovom trenutku nije spremna dati dodatni komentar. Nisu, kaže, dobili – ništa službeno.

Udruga Franak: Država je već trebala nešto poduzeti, ali je kilava!

Vlasnici banaka očito žele pregovore s državom, a ne arbitražu koja može biti vrlo opasna jer se ne gleda reciprocitet, ono što su banke dobile zauzvrat, poput poreznih olakšica koje smanjuju gubitak od konverzije 20 posto, nego samo gubitak investitora. Država je dosad već trebala nešto poduzeti po tom pitanju: ili ući u razgovore s bankama i vidjeti kakve ustupke traže ili ukinuti sporazume s Italijom i Austrijom koji arbitražu omogućavaju – komentira Goran Aleksić, predstavnik Udruge Franak.

Smatra da bi najbolje bilo da je odmah nakon konverzije država uvela porez na aktivu, a onda krenula pregovarati. Tako bi, kaže, napravio mađarski premijer Viktor Orban.

– Tako to rade državnici, ali mi ih očito nemamo, naša je država kilava! Ne rade ništa – ogorčen je Aleksić.

Iako bivši dužnici u švicarcima nisu ugroženi niti će imati ikakvih problema bez obzira na ishod eventualne arbitraže, Udruga Franak se, kaže Aleksić, bori za državu, ne želi da naši građani nešto iz proračuna moraju platiti vlasnicima banaka.

Valentina Weisner Mijić
Vecernji.hr