Kvaka za DORH-ova Kvakana 

U "Vjesniku", 5. siječnja 2007., zamjenik glavnog Državnog odvjetnika Antun Kvakan, u razgovoru za Hinu, tvrdi da se, za razliku od "haške optužnice u kojoj se Ademija i Norca teretilo za sudjelovanje u zločinačkom pothvatu s ciljem progona i etničkog čišćenja srpskog stanovništva, u "hrvatskoj optužnici" akcija tretira kao oslobađanje okupiranog teritorija, odnosno, legitimna vojna akcija".

Ne ulazeći za sada u detalje te obavijesti, upada u oči da zamjenik Državnog odvjetnika kaznenopravnu kvalifikaciju iz optužnica haškog Tužiteljstva naziva "tezom", što je kaznenopravno nedopustivo, jer "teza" je nešto sasvim drugo. Zanimljivo je da zamjenik Državnog odvjetnika ni u ovom slučaju ne spominje, ispušta iz vida, ili jednostavno nije upoznat, da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svom izvješću br. U-X-2271/2002 od 12. studenoga 2002., potaknut silnim destrukcijama krvavih događanja na okupiranim hrvatskim prostorima, u odnosu na vojne akcije Hrvatske vojske zauzeo stajalište da je:

"Djelovanje oružanih snaga Republike Hrvatske, poduzeto s ciljem oslobađanja dijelova okupiranog područja Republike Hrvatske uključujući i otklanjanje neposredne opasnosti za život stanovništva i spriječavanje uništenja imovine, uzrokovane oružanim (vojnim i paravojnim, parapolicijskim i/ili terorističkim) napadima okupacijskih postrojbi poduzimanih s okupiranih područja, bilo je u skladu s ustavnom obvezom oružanih snaga Republike Hrvatske da zaštite suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske i obrane njenu teritorijalnu cjelovitost.

Pri oslobađanju okupiranih područja Republike Hrvatske, oružane snage Republike Hrvatske djelovale su u ime i po ovlaštenju suverene države s međunarodno-pravnim subjektivitetom.

Oslobađajući područja Republike Hrvatske na kojima je ustrojena protuustavna tvorevina bez demokratskog legitimiteta i međunarodno-pravnog subjektiviteta - oružane snage Republike Hrvatske suzbijale su oružanu pobunu i otklanjale posljedice izvanjske oružane agresije. One su na ta područja istovremeno uvodile nacionalni (ustavno-pravni), a time i međunarodno-pravni poredak, kao njegov dio, sa svim pravima, obvezama i odgovornostima koje su za njih proizlazile iz Ustava i zakona Republike Hrvatske i iz međunarodno-pravnih akata koje je Republika Hrvatska prihvatila i ratificirala. Takav ustavni položaj i ulogu oružanih snaga Republike Hrvatske za vrijeme trajanja Domovinskog rata Ustavni sud utvrđuje neospornima i nepobojnima."

Kad Ustavni sud utvrđuje ustavno-pravnu ocjenu vojnih akcija Hrvatske vojske u oslobađanju okupiranih hrvatskih prostora, to čini sa stajališta ustavnih ovlasti u kontekstu dužnosti Hrvatske vojske u obrani integriteta i cjelovitosti hrvatskog državno-pravnog prostora. Zato su, temeljem članka 31, Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, stajališta Ustavnog suda obvezatna za sve državne organe Republike Hrvatske, Vlade, Sabora i svih tijela državne vlasti Republike Hrvatske.

Zato nije bitno je li haaška tužiteljica "pristala na odustajanje od teze o zločinačkom pothvatu", nego je bitno da u Hrvatskoj postoji ustavno-pravno stajalište o karakteru Vojno redarstvenih akcija hrvatskih oružanih snaga, koje stajalište obvezuje sve institucije Republike Hrvatske, pa i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Potrebno je prihvatiti da je najbitniji uvjet ljudske slobode - sloboda od straha. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ne treba doći u takav pravni položaj da se služi "stajalištima negativnog ustavotvorca", to jest stajalištima nametanima izvana! Nije se potrebno zavaravati: Strah je pitanje izbora a ne sudbine. I mali narodi moraju imati svoj ponos i dostojanstvo, bez obzira što živimo u vremenu ugroženih svekolikih vrjednota.

Milan Vuković, dr. iur.
sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske
Hrvatsko slovo

{mxc}