"48 apsurdnih susreta Tuđmana i Miloševića" (1/3)

1. O kontekstu sastanka u Karađorđevu

Prisjetimo se kako je tužitelj M. Harmon 16. 3. 1998. godine Haškom sudu najavio svjedoka optužbe Stjepana Mesića u slučaju generala Blaškića:

"On će svjedočiti o dvostrukoj politici predsjednika Tuđmana spram Bosne jednoj koja je bila javna politika za priznanje neovisnosti Bosne, i o prikrivenoj politici podjele Bosne između Hrvatske i Srbije. On će svjedočiti u tome kontekstu i o sastanku Slobodana Miloševića i predsjednika Tuđmana održanom 1991. u Karađorđevu, nakon kojega se skrivena politika predsjednika Tuđmana o podjeli Bosne otpočinje primjenjivati"[1].

Prije negoli analiziramo sastanak u Karađorđevu i politiku predsjednika Tuđmana prema Bosni i Hercegovini, potrebno je upozoriti na Mesićevo svjedočenje o kontekstu sastanka u Karađorđevu. Što je Stjepan Mesić rekao o kontekstu sastanka predsjednika Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu?

"Od početka formiranja država u bivšoj Jugoslaviji sastali su se 48 puta. Zamislite kako bi apsurdno bilo da su se Hitler i Churchill sastali toliko puta tijekom Drugog svjetskog rata. I ovdje je to bilo suludo: vodili smo obrambeni rat, a istodobno su se poglavari država sastajali"[2].

Izvor: Izjava Stjepana Mesića haaškim istražiteljima 19. travnja 1997. godine, u prilogu.

"Izvješća su nam pristizala iz druge ruke, jer nam nije bilo logično voditi rat protiv Slobodana Miloševića i istodobno ga savjetovati - primati njegovu savjetnicu u Zagrebu i s njom raspravljati o kartama. Očito je, kako je to moralo biti obavljeno u tajnosti"

Izvor: Predmet IT-95-14-A, svjedočenje S. Mesića 16. - 19. 3. 1998.

Ove dvije rečenice sadrže niz dezinformacija. Prvo, nije bilo nikakve tajnosti jer su mediji izvješćivali o svim susretima pa tako i o ovom:

"Osijek, 10. travnja (Hina) - Skupina srpskih i hrvatskih znanstvenih i političkih eksperata, koju su formirali predsjednici Republike Srbije Slobodan Milošević i Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, sastala se danas prvi put u Tikvešu kod Osijeka. U skupini se nalaze akademik Kosta Mihajlović, prof. dr. Smilja Avramov, prof. dr. Ratko Marković i dr Vladan Kutlešić, sa srpske strane, a s hrvatske akademik Dušan Bilandžić, prof dr. Smiljko Sokol, prof, dr. Zvonko Lerotić i savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Josip Šentija. Na prvom sastanku članovi skupine započeli su identifikaciju problema i puteva razrješavanja jugoslavenske političke i državne krize, te posebno problema u srpsko-hrvatskim odnosima. Zaključeno je da će skupina uskoro nastaviti svoj rad"[3].

Drugo, Mesić tvrdi da "nije bilo logično voditi rat protiv Slobodana Miloševića" početkom travnja 1991. a bilo je logično mjesec dana kasnije inzistirati na Mesićevom izboru za predsjednika Predsjedništva SFRJ u svibnju 1991., i pristati na izbor u kolovozu 1991. Ovakvim tvrdnjama koje insinuiraju a ne tumače niti raščlanjuju određenu politiku obiluje Mesićevo svjedočenje. Nažalost nemamo prostora upozoriti na sve ovakve Mesićeve dezinformacije.

".. i Vi i ja smo u 1994-oj gledali sastanke između predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka u Ženevi, i dok su oko karte sjedili Franjo Tuđman, Karadžić, Boban i Milošević, zajedno je promatrajući, što li će kome pripasti, ali ne i Muslimanima. Moram se ispraviti - samo Srbi i Hrvati bili su nazočni, bez Muslimana. To je bilo u siječnju 1994. prenijela je televizija. Bio sam neugodno iznenađen, znajući što je to značilo"

Izvor: Predmet IT-95-14-A, svjedočenje S. Mesića 16. - 19. 3. 1998.

Pitanje: Nije li to bilo dijelom međunarodnih pregovora, bilateralnih razgovora unutar međunarodnih okvira?

Odgovor: Zasigurno, čak se i međunarodnu zajednicu može optužiti. Apsolutno sam uvjeren da je lord Owen poticao raspad Bosne i Hercegovine i ne kanim mu to oprostiti. On je jedan od krivaca, također, za sve što se dogodilo"

Izvor: Predmet IT-95-14-A, svjedočenje S. Mesića 16. - 19. 3. 1998.

Tužitelj M. Harmon ima pravo kada traži da se objasni kontekst u kojemu je održan sastanak u Karađorđevu kako bi se shvatilo što se ondje razgovaralo i o čemu se dogovorilo, ako se išta moglo dogovoriti. Mesić tvrdi da je Karađorđevo bio samo jedan od 48 sastanaka dvaju "poglavara država", da je to "apsurdno" i "suludo". Kruna te apsurdnosti jest, kako svjedoči Mesić, Miloševićev zahtjev za smjenom Mesića početkom 1994., jer Tuđman "ne može doći do bilo kakvog dogovora s Miloševićem".

Kako je Mesić ove svoje tvrdnje potpisao u izjavi iz 1997. i ponovio ih u sudnici u Haagu 1998. to ih treba razmotriti kao njegovu čvrstu namjeru da u to uvjeri Haaški sud. Što je istina u njegovu iskazu?

a) Istina je da su se predsjednici Tuđman i Milošević sastali 48 puta, ali po drugom temelju i u drugim okolnostima nego što to prikazuje S. Mesić.

b) Činjenica je da je S. Mesić dobro upoznat s brojem susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića, te da ih ocjenjuje kao sulude i apsurdne, odnosno, da on nikada ne bi na njima sudjelovao.

c) Prema Mesiću, na tim se sastancima raspravljalo "o podjeli Bosne" i pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice. Mesić je "apsolutno... uvjeren da je lord Owen poticao raspad Bosne i Hercegovine" i "ne kanim mu to oprostiti". Mesić drži da je lord Owen "jedan od krivaca", tj. da su njegovi planovi o ustavnom uređenju BiH, planovi za podjelu BiH.

d) kako sam Mesić ističe, "Bio sam za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu", što je u tada vrijedećoj političkoj terminologiji o ustavnom uređenju BiH značilo da je Mesić bio za unitarnu BiH, odnosno, da Mesić svaku raspravu, program ili dogovor o federalnom ili konfederalnom ustroju BiH smatra "podjelom Bosne i Hercegovine".

Za Haaško tužiteljstvo Mesićevo svjedočenje o 48 susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića ključni je dokaz o kontinuiranom nastojanju postizanja dogovora o "podjeli Bosne", jer, umjesto da ratuju, ta su se dvojica sastajala i crtala zemljovide o podjeli Bosne. Ni Tužiteljstvo ni obrana generala Blaškića nisu od svjedoka optužbe Stjepana Mesića tražili preciznije podatke o tih 48 susreta: kada i gdje su se održali, tko ih je organizirao, tko je na njima sudjelovao, o čemu se raspravljalo, itd. Da su to učinili, a trebali su, kako u interesu istine tako i pravde, mogli su razotkriti kako je Mesić u svojim svjedočenjima i 1997. i 1998. manipulirao i Haškim tužiteljstvom i Haškim sudom. Podatak o 48 susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića jest (polu)istina, koju je Mesić sustavno u svojim iskazima stavljao u kontekst: "Zamislite kako bi apsurdno bilo da su se Hitler i Churchill sastali toliko puta tijekom Drugog svjetskog rata".

On je svjesno prešućivao punu informaciju o tim susretima, hladnokrvno zaobilazio istinu te bezočno falsificirao važnost svoje uloge u međunarodnim pregovorima o mirnom rješenju krize u Bosni i Hercegovini.

Haaško je tužiteljstvo htjelo i dobilo Mesića za ključnog svjedoka optužbe zbog njegovih značajnih političkih pozicija u karijeri. Ali ni Haaško tužiteljstvo vjerojatno nije moglo pretpostaviti da na tako visokim funkcijama na kojima je bio Mesić može biti osoba s tako niskim moralnim dignitetom, osoba koja je spremna na uporabu laži i obmana, bez skrupula, i onda kada pod prisegom svjedoči na sudu.

Na takav zaključak upućuje već uvid u podatke o 48 susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića.

2. Pregled 48 "apsurdnih" i "suludih" susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića

Na sljedećoj tablici dali smo pregled "48 susreta" predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana i predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Možda će neki povjesničari ili analitičari toga vremena i tih zbivanja doći do nešto drugačijih podataka o broju susreta. Razlike su moguće, ovisno o metodologiji i kriterijima koji se koriste za analizu tih susreta[4].

Primjera radi, u Parizu je predsjednik Fransois Mitterand razgovarao s predsjednicima Tuđmanom i Miloševićem (Pariz, 28. 8. 1991.), ali to su bili odvojeni razgovori na istu temu, a nema podataka u medijima da je došlo do osobnog susreta između predsjednika Tuđmana i Miloševića. Kako "računati" pregovore u Daytonu? Kao jedan susret ili po broju sastanaka održanih tijekom pregovora?

Za ovu analizu to je nebitno. Prema dostupnim javnim podacima broj susreta odgovara podatku koji Mesić navodi. Moguće korekcije toga podatka neće bitno promijeniti vrstu ni razloge susreta, a ni vremenski raspon u kojemu su se susreti dvojice predsjednika događali. Kako bismo dali objektivnu naznaku prirode tih susreta, koristili smo se izvješćima novinskih agencija, bez dodatnih komentara.

Pregled 48 susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića

25. siječnja 1991., Beograd - Prije sjednice saveznog Predsjedništva SFRJ, održan je susret hrvatskog i srpskog izaslanstva o krizi u SFRJ; hrvatska strana nastojala je izbjeći vojni udar što ga je pripremao vrh JNA. Predsjednik F. Tuđman: "Bili smo na rubu građanskog rata, vojska je mobilizirana, Hrvatska se obranila demokracijom".(Razgovori o budućnosti Jugoslavije SR i RH)

30. siječnja 1991. - Druga runda JU – samita. U Beogradu su nastavljeni razgovori o političkoj budućnosti Jugoslavije. Sjednici Predsjedništva Jugoslavije, osim članova jugoslavenskog političkog vrha, nazoče predsjednici svih republika i pokrajina. Predstavnici Hrvatske i Slovenije zatražili su da se razmotri uloga Jugoslavenske narodne armije u razrješenju sadašnje političke krize u zemlj. Poslije višesatne, s vremena na vrijeme i mučne rasprave,nazočni su se dogovorili da će o položaju i ulozi JNA u razrješenju političke krize Predsjendištvo u užem sastavu raspravljati na svojoj prvoj sljedećoj sjednici.(Hina)(Razgovori o budućnosti Jugoslavije: JU – samit predsjednici svih republika)

22. veljače 1991., Sarajevo - Na sjednici predsjednika svih republika SFRJ održanoj u Sarajevu, Izetbegović iznosi ideju o „asimetričnoj federaciji" odnosno: „Srbija i Crna Gora su u klasičnoj federaciji, Slovenija i Hrvatska u konfederaciji prema prvim dvjema, a BiH i Makedonija jednako blizu i jednako udaljene od sviju".(Razgovori o budućnosti Jugoslavije: JU – samit, predsjednici svih republika)

25. ožujka 1991., Karađorđevo - Hina: "Danas su se u graničnom području dviju republika sastali predsjednici Republike Hrvatske i Republike Srbije dr. Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. U višesatnom razgovoru koji se odnosio na ključna pitanja političke i gospodarske krize, te budućih odnosa u Jugoslaviji razmotrena su glavna pitanja sadržaja predstojećeg sastanka predsjednika republika. Usprkos poznatih razlika o temeljnim pitanjima, a koja se tiču interesa republika Hrvatske i Srbije, odnosno hrvatskog ili srpskog naroda, a uzimajući u obzir da su odnosi Hrvatske i Srbije, odnosno hrvatskog i srpskog naroda od ključne važnosti za sveukupnost odnosa za rješavanje državno-političke krize u SFRJ, razgovor je vođen u nastojanju da se odstrane opcije koje ugrožavaju interese bilo hrvatskog bilo srpskog naroda u cjelini i da se traže trajna rješenja uz poštivanje povijesnih interesa naroda. Zaključeno je: - da se odredi vrijeme za rješavanje postojećih jugoslavenskih problema najduže do dva mjeseca, što će biti zajednički predloženo na predstojećem sastanku predsjednika republika" (Hina, Baza EVA, 25.3.1991.)(Sastanak predsjednika Miloševića i Tuđmana)

28. ožujka 1991., Split - U vili "Dalmacija" u Splitu održava se prvi sastanak predsjednika šest republika koji raspravljaju o razrješenju jugoslavenske krize. Kako Hina neslužbeno saznaje nakon uvodnog izlaganja predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana koji je izložio hrvatski prijedlog o savezu suverenih država ili razlazu, u dvosatnoj raspravi sudjelovali su svi predsjednici republika. Predsjednik Republike Slovenije Milan Kučan izložio je slovenski prijedlog o razdruživanju. Predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević ponovio je svoj raniji prijedlog da bi u cilju izbjegavanja gospodarskog kolapsa cijele zemlje trebalo razriješiti SIV. (Hina)(Sastanak predsjednika republika SFRJ)

4. travnja 1991., Beograd - U Beogradu je održan drugi sastanak predsjednika Republika. Tema: Referendumi i modaliteti razdruživanja; Tuđman i Gligorov predlažu savez suverenih i nezavisnih država.(Sastanak predsjednika republika SFRJ)

11. travnja 1991., Brdo kod Kranja - Održan treći susret predsjednika Republika na Brdu kod Kranja (Slovenija). Tema: razrada modela razdruživanja i referendum. Potvrđeno postojanje dva, bitno različita stajališta.(Sastanak predsjednika republika SFRJ)

15. travnja 1991., Tikveš - "U graničnom području u Republici Hrvatskoj sastaju se predsjednici Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman i Republike Srbije Slobodan Milošević kako bi nastavili započete razgovore o odnosima tih dviju republika te da razmotre rezultate rada zajedničke grupe stručnjaka. "(Hina)(Sastanak predsjednika Miloševića i Tuđmana)

18. travnja 1991., Ohrid - Održan četvrti susret predsjednika Republika u „Vili Biljana" u Ohridu (Makedonija): "S obzirom na to da je na prošlom sastanku na Brdu kod Kranja postignuta suglasnost da se do kraja svibnja u svim republikama provede referendum na kojem bi se građani odlučili za kakav su budući status svoje republike, očekuje se i konkretno definiranje propozicija toga referenduma. Također će biti riječi o pravima i obvezama republika jednih prema drugima i svake napose prema dosadašnjoj saveznoj državi. Bit će riječi i o funkcioniranju zajedničkih tijela u prijelaznom razdoblju, do postizanja dogovora o novim odnosima ili do potpunog razlaza". (Hina)(Sastanak predsjednika republika SFRJ)

29. travnja 1991., Cetinje - Održan peti sastanak predsjednika republika u „Plavom dvorcu" na Cetinju (Crna Gora). Tema: razdruživanje. Izetbegović i Gligorov najavljuju svoj zajednički, kompromisni, prijedlog o rješenju krize u SFRJ. Predsjednik RH je napustio konferenciju za tisak zbog stalnog vrijeđanja od strane novinara koji podržavaju stvaranje „Velike Srbije".(Sastanak predsjednika republika SFRJ)

6. lipnja 1991., Sarajevo - Hina: "Danas je u Sarajevu održan šesti sastanak predsjednika republika, odnosno predsjednika predsjedništava jugoslavenskih republika, na kojem je nastavljeno razmatranje budućeg uređenja jugoslavenske zajednice.

Sudionici skupa su se suglasili o slijedećem:

1. Da sva otvorena pitanja treba rješavati sporazumno, miroljubivim putom, na demokratski način, i u interesu svih. Pri tom, ima se u vidu težina ekonomske i socijalne krize u Jugoslaviji i apel Europske zajednice. Prijedlog koji su izložili predsjednici Alija Izetbegović i Kiro Gligorov predstavlja konstruktivan temelj za nastavak razgovora o uredenju odnosa izmedu jugoslavenskih republika, o čemu treba obaviti konzultacije u republikama, uključujući i ostale prijedloge koji su iznijeti u današnjim razgovorima.

2. S obzirom da su u osnovi krize u Jugoslaviji, pored ostalog i loši medunacionalni odnosi i da se oni posebno prelamaju u pojedinim republikama, dogovoreno je da se u najskorije vrijeme održi poseban sastanak predsjednika Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.

3. Sudionici skupa smatraju da krizu nastalu neizborom predsjednika i potpredsjednika Predsjedništva SFRJ treba riješiti Predsjedništvo što prije u skladu sa Ustavom i svojim Poslovnikom.

4. Predsjednici su dogovorili da intenziviraju svoje radne susrete."(Sastanak predsjednika republika SFRJ)

12. lipnja 1991., Split - "Danas je u Splitu, u skladu sa zaključkom prošlotjednog razgovora predsjednika Republika odnosno predsjednika Predsjedništava Republika održan sastanak predsjednika republika Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, dr. Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i Alije Izetbegovića... S obzirom da će u narednih nekoliko dana biti izvršene konzultacije u republikama o svim prijedlozima sa sastanka u Sarajevu, stvorit će se uvjeti za brže definiranje i preciziranje elemenata za izlaz iz državno-političke krize, odnosno za pravedno uređenje odnosa između naroda i republika SFRJ. Pri tome se polazi od načela nacionalne ravnopravnosti i uvažavanja interesa svih naroda SFRJ". Tijekom "susreta posebno se .. razgovaralo o Bosni i Hercegovini, među ostalim i o mogućnosti njezine kantonizacije" Hina, Baza Eva (Sastanak predsjednika Tuđmana, Miloševića i Izetbegović)

19. lipnja 1991., Beograd - U Beogradu održan nastavak trojnog sastanka iz Splita: Tuđman-Izetbegović-Milošević na temu očuvanja mira na području SFRJ, i ovaj put bez ikakvog dogovora.(Sastanak predsjednika Tuđmana, Miloševića i Izetbegović)

28. kolovoza 1991., Pariz - U Parizu francuski predsjednik François Mitterand razgovarao s predsjednikom Hrvatske dr. Franjom Tuđman o mirnom rješenju jugoslavenske krize. Sljedećeg dana francuski je predsjednik Mitterand razgovarao s predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem.(Nema podataka da je došlo do susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića)(François Mitterand.F. Tuđman – S. Milošević)

2. rujna 1991., Beograd - Predsjednik predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić, predsjednik SIV-a Ante Marković, i lideri svih šest jugoslavenskih republika potpisali su oko jedan sat poslije ponoći sporazum o prekidu vatre i memorandum o proširenju posmatračkih aktivnosti EZ u Jugoslaviji.(Predsjednik pre-dsjedništva SFRJ Stjepan Mesić, predsjednik SIV-a Ante Marković, i predsjdnici svih šest jugoslavenskih republika)

7. rujna 1991., Haag - Hina: Na mirovnoj konferenciji o Jugoslaviji u Haagu sudjelovali su članovi Predsjedništva SFRJ, Savezne vlade SFRJ, predsjenici svih republika, Savjeta EZ, predstavnici zemalja članica EZ. "Mirovna konferencija o Jugoslaviji završila je usvajanjem zajedničke izjave, koju su potpisali svi sudjelovatelji. U izjavi sudjelovatelji potvrđuju njihov zajednički cilj "da dovedu do mira u Jugoslaviji i da nađu trajno rješenje, koje će biti pravedno i odgovarati svim legitimnim interesima i težnjama".U tom su cilju odlučili "uspostaviti Arbitražnu komisiju u okviru Konferencije... Obećavamo da ćemo tražiti mirno rješenje zasnovano na načelima i obvezama dogovorenim u okviru procesa KESS-a. Odlučni smo da nikada ne priznajemo promjene bilo kojih granica, koje ne bi bile izvršene mirnim putem i sporazumno."(Mirovna konferencija o Jugoslaviji)

17. rujna 1991., Crna Gora - Hina: "Sudionici ..sastanka u Igalu s predsjedavajućim Konferencije o Jugoslaviji u Haagu lordom Carringtonom, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević i savezni sekretar za narodnu obranu general- armije Veljko Kadijević, nastavili su razgovore o provedbi dogovora potpisanog s lordom Carringtonom i suglasili se da se odmah osigura apsolutni prekid vatre, 18. rujna 1991. godine u 12 sati... U priopćenju se navodi da su se sva trojica dogovorili da će odmah i u kontinuitetu, nastaviti razgovore u svezi osiguranja mira, kako bi sa svoje strane doprinijeli razrješenju jugoslavenske državno-političke krize i uspjehu Konferencije o Jugoslaviji u Haagu".(Lord Carrington: Tuđman – Milošević - Kadijević)

25. rujna 1991., Beograd - "Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević i savezni sekretar za narodnu obranu general armije Veljko Kadijević danas su, u kontinuitetu razgovora o glavnim pitanjima rješavanja jugoslavenske državno-političke krize, započetih u Igalu, zajednički ocijenili da je neophodno održati i učvrstiti mir u zemlji potpunim prekidom vatre, kao prvim uvjetom za postizanje pravednih političkih rješenja. Oni su ocijenili da je u interesu svih jugoslavenskih naroda i republika da se kriza rješava isključivo političkim sredstvima i onemogući nastavljanje krvoprolića i sukoba. U rješavanju krize mora se poći od podjednakog uvažavanja interesa svih jugoslavenskih naroda i njihove ravnopravnosti. Učesnici današnjeg sastanka ocjenjuju da će principijelna opredjeljenja konferencije u Haagu, koja isključuju nametanje političkih rješenja silom, doprinijeti da se jugoslavenska kriza riješi na miran i pravedan način."Hina (Lord Carrington: Tuđman – Milošević - Kadijević)

4. listopada 1991., Haag - Lord Carrington, tijekom Mirovne konferencije o SFRJ, organizira sastanak u Haagu, sa predsjednicima Tuđmanom, Miloševićem i generalom Kadijevićem. Dogovorena je deblokada vojarni JNA u RH, prestanak ratnih sukoba i povlačenje postrojbi JNA iz RH.(Carrington: Milošević-Tuđman-Kadijević)

10. listopada 1991., Haag - U organizaciji lorda Carringtona u Haagu, predsjednici Tuđman i Milošević te general Kadijević, dogovorili da JNA napusti područje RH u roku od 30 dana.(Mirovna konferencija o Jugoslaviji Carrington)

15. listopada 1991., Moskva - Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i srpski predsjednik Slobodan Milošević potpisali su, uz posredovanje sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova, memorandom od tri točke.. U prvoj točci potpisnici objavljuju "nužnim prekinuti sve oružane sukobe" u Jugoslaviji. Prema drugoj točci, srpski i hrvatski predsjednik moraju "unutar roka od mjesec dana, započeti proces pregovora za rješavanje svih svojih nesporazuma". Ti pregovori moraju se voditi "u interesu naroda Jugoslavije, uz veliko poštivanje prava i suverenosti republika kako bi se uspostavili dobrosusjedski i miroljubivi odnosi". U trećoj točci, Milošević i Tuđman "traže od SSSR-a, Sjedinjenih Država i Europske zajednice da pruže svoje dobre usluge za organizaciju procesa pregovora". (Hina, Baza EVA, 15. 10. 1991.)(M. Gorbačov: Tuđman Milošević)

18. listopada 1991., Haag - Održana je Mirovna konferencija o Jugoslaviji u Haagu. "Na konferenciji je sklopljen još jedan prekid vatre koji su potpisali dr Franjo Tuđman i svi članovi Predsjedništva SFRJ. U drugom dokumentu, Nacrtu za rješenje jugoslavenske krize, ..priznaje se suverenost svim jugoslavenskim republikama.. Taj dokument prihvatili su svi predsjednici jugoslavenskih republika osim predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. On je istaknuo da taj nacrt zanemaruje činjenicu da Jugoslavija još uvijek postoji. Najveće iznenađenje izazvao je predsjednik Crne Gore Momir Bulatovć koji nije imao nikakvih prigovora na nacrt, odnosno u potpunosti ga je prihvatio." (Hina, Baza Eva, 18. 10. 1991.)

5. studenoga 1991., Haag - "Mirovna konferencija o Jugoslaviji u Den Haagu, prekinuta je nakon što je, kako ocjenjuje američka agencija UPI, komunistički vođa Srbije odbio promijeniti svoje stajalište o mirovnom planu Europske zajednice, ostavljajući 9,7 milijuna stanovnika najveće jugoslavenske republike da se suoče sa prijetnjom diplomatskih i ekonomskih sankcija. Jedini rezultat sastanka, prekinutog nakon jednog sata, je dogovor o novom prekidu vatre" (Hina, Baza Eva, 5. 11. 1991).

23. studenoga 1991., Ženeva - "Predsjednici Milošević i Tuđman te general Kadijević večeras su u Ženevi potpisali sporazum o provođenju mira u Jugoslaviji i pripremama za razmještaj snaga Ujedinjenih naroda, rekao je Vance (Cyrus Vance, posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a). Sporazumom se, prema izvješću France pressea, predviđa hitna deblokada svih vojarni federalne vojske u Hrvatskoj kao i povlačenje federalne vojske iz te republike, te prekid vatre, koji bi trebao stupiti na snagu sutra. Sporazumom se obje strane obvezuju da će olakšati dopremanje humanitarne pomoći žrtvama sukoba. Vance je precizirao kako se već detaljno raspravljalo o mandatu, organizaciji i područjima u kojima bi trebale biti razmještene mirovne snage UN-a, a oba predsjednika smatraju da bi to trebalo biti 'što je prije moguće'" (Hina, Baza Eva, 23. 11. 1991.).

9. siječnja 1992., Bruxelles - U nastavku Mirovne konferencije u Bruxellesu je zaključeno kako je priznanje Hrvatske i Slovenije gotova stvar. Slobodan Milošević, pokušavajući odgoditi donošenje odluke o priznanju, traži da se Mirovna konferencija o Jugoslaviji preseli u UN.

25. lipnja 1992., Strasbourg - "Predsjedavajući Konferencije EZ o Jugoslaviji lord Peter Carrington rekao je nakon današnjih razgovora s predsjednicima Hrvatske i Srbije te s ministrom vanjskih poslova BiH, da je rezultat njegova napora da se oživi mirovni proces bio "razočaravajući". Slobodan Milošević izjavio je kako o novoj jugoslavenskoj federaciji što je čine Srbija i Crna Gora ovisi priznanje Bosne i Hercegovine. On je dodao kako se tri etničke zajednice u Bosni najprije trebaju konsenzusom sporazumjeti o organizaciji republike. 'Ja sam se nadao da ću danas od predsjednika Miloševića dobiti izjavu kako su on i Srbija spremni priznati Republiku Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i neovisnu državu'." (Hina, Baza Eva, 25. 06. 1992.)

26/27. kolovoza 1992., London - Međunarodna mirovna konferencija o Jugoslaviji održana je u Londonu 26/27. kolovoza. Na konferenciji sudjeluju predstavnici više od trideset zemalja i organizacija, predsjednici Hrvatske, Slovenije, BiH, Makedonije, Srbije i Crne gore, te predsjednik Jugoslavije Dobrica Ćosić i premijer Milan Panić. Supredsjedateljima konferencije imenovani su lord David Owen i Cyrus Vance. Imenovana su tijela konferencije koja će raditi u Ženevi. Usvojena je posebna odluka o BiH. Izjava o agresiji Srbije na BiH nije usvojena jer je jugoslavenska delegacija bila protiv.

29. rujna 1992., Ženeva - 29. rujan: Počinje novi krug ženevskih pregovora na koje po prvi put dolazi i Alija Izetbegović. Predsjednici Tuđman i Ćosić potpisuju zajedničku izjavu u kojoj u potpunosti osuđuju sve radnje povezane sa etničkim čišćenjem.

10-12. siječnja 1993., Ženeva - Nastavljaju se, u Ženevi, mirovni pregovori uz ocjene da se radi o "zadnjoj prilici". Srbijanski predsjednik Milošević prvi put se pojavljuje u Ženevi gdje uspijeva nagovoriti bosanske Srbe da 12. siječnja prihvate predložena ustavna rješenja za BiH.

23. siječnja 1993., Ženeva - 23/30. siječanj: Pregovori u Ženevi, koji su započeli 23. siječnja, 30. siječnja su prekinuti nakon što su Srbi i Muslimani odbili potpisati ključne dijelove mirovnog Plana. Vance i Owen odlaze u New York tražiti podršku Vijeća sigurnosti UN.

1.-2. svibnja 1993., Atena - Međunarodna mirovna konferencija o rješenju krize u Bosni i Hercegovini održana je u Ateni. Uz domaćina, grčkog premijera Constantina Mitsotakisa, na konferenciji su sudjelovali predsjednici Franjo Tuđman, Dobrica Ćosić, Slobodan Milošević, Momir Bulatović, lideri tri naroda u BiH Radovan Karadžić, Mate Boban i Alija Izetbegović. Novoimenovani supresjedatelj konferencije o Jugoslaviji Thorvald Stoltenberg, te američki i ruski izaslanici Reginald Bartholomew and Vitalij Čhurkin pridružili su se Davidu Owenu i Cyrusu Vanceu koji su otvorili konferenciju. Na kraju sastanka Radovan Karadžić je potpisao Vance-Owenov mirovni plan za BiH pod uvjetom da "Skupština Republike Srpske na svojoj sjednici 5. svibnja potvrdi odluku svoje delegacije donijetu ovdje u Ateni 2. svibnja 1993.".

16. lipnja 1993., Ženeva - U Ženevi je počela prva runda novih pregovora za rješenje krize u Bosni i Hercegovini, uz sudjelovanje predsjednika Alije Izetbegovića, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Predsjednici Tuđman i Milošević, tijekom sastanka u Ženevi, postižu dogovor o načelima organizacije BiH kao federalne ili konfederalne države poštujući interese tri konstitutivna naroda.

23. lipnja 1993., Ženeva - Nastavljeni su pregovori o rješenju BiH krize. Uz supredsjedatelje konferencije sudjeluju predsjednici Srbije Slobodan Milošević, Hrvatske Franjo Tuđman i sedam članova Predsjedništva BiH. Alija Izetbegović i Ejup Ganić ne sudjeluju. Iznijet je Ustavni prijedlog za konfederaciju. Prijedlog u devet točaka predstavljen je sedmorici članova Predsjedništva BiH.

17. srpnja 1993., Ženeva - Na sastanku MKBJ u Ženevi, predsjednici Tuđman i Milošević, u suradnji sa supredsjedateljima MKBJ, objavljuju izjavu kojom opovrgavaju postojanje namjere o podjeli BiH između Hrvata i Srba, te da je "jedini put za postizanje trajnog mira u Bosni i Hercegovini u priznavanju interesa sva tri konstitutivna naroda i postizanju dogovora o uspostavi tri republike u okviru konfederacije".

27. srpnja 1993., Ženeva - Novi odlučujući krug pregovora otvara se u Ženevi na kojem sudjeluju lideri triju sukobljenih strana Radovan Karadžić, Alija Izetbegović te Mate Boban, predsjednici Srbije, Crne Gore i Hrvatske – Milošević, Bulatović i Tuđman, te međunarodni posrednici Owen i Stoltenberg. Srbi i Hrvati daju potporu prijedlogu posrednika o stvaranju nove „Unije", saveza triju etničkih bosansko-hercegovačkih republika.

30. srpnja 1993., Ženeva - Na ženevskim pregovorima sve tri strane prihvatile su kompromisni prijedlog međunarodnih posrednika Owena i Stoltenberga o uređenju države Bosne i Hercegovine kao unije triju konstitutivnih republika. Utvrđivanje granica između tri republike riješit će se kasnije. Izetbegović pristaje na ustavne prijedloge o Uniji republika, ali ih treba odobriti parlament BiH. Pregovori se vraćaju zemljovidu. Vojni zapovjednici triju strana potpisali su prekid vatre na svim frontovima u Sarajevu.

4. kolovoza 1993., Ženeva - Supredsjedatelji Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji lord David Owen i Thorvald Stoltenberg sastali su se u Palači nacija s predsjednicima dr. Franjom Tuđmanom i Slobodanom Miloševićem, Momirom Bulatovićem, a razgovorima su nazočni i Mate Boban i Radovan Karadžić. Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović nije došao: "Na razgovorima mogu sudjelovati samo ako se Srbi povuku s Bjelašnice", poručio je Owenu i Stoltenbergu. (Hina, Baza EVA, 4. 8. 1993.)

20. kolovoza 1993., Ženeva - U želji da dovrše pregovore o zemljovidu, međunarodni posrednici zovu u Ženevu predsjednike Hrvatske, Srbije i Crne Gore, Tuđmana, Miloševića i Bulatovića, kako bi potaknuli strane u BiH da prihvate predloženo.UPI/Hina: "Čelnici sukobljenih strana sastali su se u Ženevi da bi započeli ključni dio pregovora o BiH, javlja agencija UPI iz Ženeve. Američka agencija javlja da su se supredsjedatelji Konferencije, lord Owen i Thorwald Stoltenberg, tijekom jutra posebno sastali sa svim pregovaračkim stranama bez vidljivog nastojanja da sve pregovarače okupe za istim stolom. Jučerašnja rasprava o zemljovidima nije donijela nikakav rezultat pa će se danas opet raspravljati o tom problemu. Lord Owen je samo izrazio nadu da će danas pregovaračke strane pokazati više popustljivosti nego što su to učinile priješnjih dana."(Hina,Baza EVA, 20. 8. 1993.)

31. kolovoza 1993., Ženeva - U Ženevi je došlo do susreta supredsjedatelja MKBJ sa predsjednicima Tuđmanom, Bulatovićem, Miloševićem i Izetbegovićem. Diplomati i dužnosnici Konferencije izvijestili su da se tri strane iz BiH te srpski i hrvatski predsjednici Slobodan Milošević i Franjo Tuđman nisu danas prijepodne izravno sastali. Bilateralni razgovori koje su jutros vodili David Owen i Thorvald Stoltenberg odnosili su se na zemljovide triju budućih etničkih republika u BiH. Reuter/AFP/Hina: "Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović kazao je danas međunarodnim mirovnim posrednicima da ne može prihvatiti kompromisni mirovni plan za BiH bez većih promjena na predloženom zemljovidu podjele zemlje, izvijestili su diplomati u Ženevi. Oni napominju da je praktičko odbacivanje plana navelo posrednike da pokušaju nagovoriti čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića da učini teritorijalne ustupke u skladu s muslimanskim zahtjevima. Muslimanski dužnosnici dodaju da Izetbegović traži da muslimanska republika u BiH dobije još oko 6 posto ukupnog teritorija BiH." (HINA, Baza EVA, 31. 8. 1993.)

20. rujna 1993., Britanski nosač zrakoplova - Na razgovorima na britanskom nosaču zrakoplova sudjelovali su, Radovan Karadžić, Mate Boban, Alija Izetbegović, te predsjednici Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, i Momir Bulatović, supredsjedatelji MKBJ David Owen, Thorvald Stoltenberg, predstavnici SAD-a Charles Redman i Rusije Vitalij Čurkin. Svrha je sastanka bila prihvaćanje mirovnog plana za BiH. Nije bilo velikih pomaka u pregovorima, jer Muslimani i dalje inzistiraju na Neumu, mada je bilo dosta govora o Pločama i Metkoviću. Izetbegović je, rekao da će konačna odluka biti na Parlamentu BiH.

29.-30. studenoga 1993., Ženeva - Europska unija organizirala je novu rundu pregovora o miru u BiH u Ženevi. Uz dvanaest ministara vanjskih poslova Europske unije pregovorima su nazočni čelnici triju strana u BiH Karadžić, Boban i Izetbegović, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednici Srbije i Crne Gore, te diplomatski predstavnici Rusije i SAD, supredsjedatelji mirovne konferencije za bivšu Jugoslaviju Thorvald Stoltenberg i David Owen. Ženevski pregovori o Bosni nastavljeni su susretom između Srba i Muslimana. U razgovorima sudjeluju predsjednik Srbije Slobodan Milošević, vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, predsjednik BiH Alija Izetbegović, te mirovni posrednici lord Owen i Thorvald Stoltenberg, javila je agencija DPA. 29. 11. uvečer održani su razgovori između Srba i Hrvata. Nakon dvomjesečnog prekida bili su to prvi službeni razgovori u okvirima Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji.

21.-23. prosinca 1993., Ženeva - Na Mirovnoj konferenciji u Ženevi sudjelovali su predsjednici Srbije i Hrvatske Milošević i Tuđman, i predstavnici triju sukobljenih strana u Bosni i Hercegovini Karadžić, Boban i Izetbegović. Sudionici su se suglasili o teritorijalnim koncesijama Muslimanima, tj. da 33,3% teritorija Bosne i Hercegovine treba pripasti muslimanskoj republici. Muslimanska strana se suglasila s takvom podjelom, ali su postavili prigovor na "kvalitetu ponuđene teritorije"; prema muslimaskom stajalištu ostali su upitni neki gradovi, izlaz muslimanske republike na more i na rijeku Savu, te status Sarajeva. Sve tri strane suglasile su se za prekid sukoba tijekom Božića ili do 15. siječnja 1994.

22. prosinca 1993., Bruxelles - U Bruxellesu je došlo do susreta ministara EU i supredsjedatelja MKBJ sa predsjednicima Tuđmanom, Bulatovićem, Miloševićem i Izetbegovićem te sa Karadžićem i Bobanom. Ministri EZ traže za muslimansku republiku u BiH najmanje 1/3 teritorija. Postignuto je „Božićno primirje". Razgovori su u Bruxellesu završeni bez sporazuma, osim što su tri strane potvrdile Božićno primirje (HINA, Baza EVA, 22. 12. 1993.).

18.-19.siječnja 1994., Ženeva - Mirovni pregovori o krizi u BiH nastavlejni su u Ženevi. Sudjelovali su predsjednici Hrvatske, Srbije i Crne Gore, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Alija Izetbegović lider bosanskih Muslimana, Radovan Karadžić predsjednik Republike Srpske, premijer Haris Silajdžić te vođa delegacije bih Hrvata Mile Akmadžić. Održano je nekoliko bilateralnih razgovora između delegacija, ali bez napretka u pregovorima. Nakon separatnih razgovora između delegacija SRJ i RH na kojima su sudjelovali predsjednici Tuđman, Milošević i Bulatović , te ministri vanjskih poslova dviju država, Vladislav Jovanović i Mate Granić potpisali su zajedničku izjavu o normalizaciji odnosa između SR Jugoslavije i Republike Hrvatske i otvaranju diplomatskih misija između dviju država u Beogradu i Zagrebu. Republika Srpska i Hrvatska zajednica Herceg Bosna potpisali su u Ženevi zajedničku izjavu o uspostavi trajnog mira i službenih odnosa između dviju republika. Izjavu su potpisali Nikola Koljević, dopredsjednik RS i Mile Akmadžić vođa delegacije bih Hrvata.

1. studenoga 1995., Dayton - U zračnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, započeli mirovni pregovori o Bosni i Hercegovini, u kojima sudjeluju hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, predsjednik BiH Alija Izetbegović i srbijanski predsjednik Slobodan Milošević uz predstavnike Kontaktne skupine i Europske unije. Prema riječima američkog državnog tajnika uvjeti za trajni mir su održavanje cjelovite Bosne i Hercegovine, rješavanje pitanja ljudskih prava, uključivši odgovornost za ratne zločine, rješenje pitanja Sarajeva te postizanje reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema. Pregovaračima iz triju zemalja bit će podnesen nacrt općeg mirovnog sporazuma, koji se sastoji od odvojenih dokumenata o teritorijalnim pitanjima, razdvajanju snaga, prekidu vatre, ustavu i izborima te pitanjima izbjeglica i obonovi zemlje. (Hina, Baza EVA, 1. 11. 1995.)

2. studenoga 1995., Dayton - Uz posredovanje državnog tajnika SAD Warrena Christophera u Daytonu su se sreli predsjednici Srbije i Hrvatske Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. U zajedničkoj izjavi oba predsjednika su se suglasila dati svoj prilog punoj normalizaciji odnosa između dviju zemalja. Normalizacija odnosa će se temeljiti na "punom poštivanju međunarodno priznatih ljudskih prava za sve građane, na pravu izbjeglica i prognanika obiju zemalja na povratak svojim domovima, povrat imovine ili dobivanje pravedne kompenzacije". Temelj normalizacije odnosa biti će i "podrška mirnom rješenju sukoba u istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu koje bi trebalo nastupiti što je prije moguće i to na osnovi pregovora između hrvatske vlade i predstavnika lokalnih Srba", stoji u izjavi.

20. studenoga 1995., Dayton - Nakon 21-og dana pregovora, u bazi Wright-Patterson, u Daytonu (Ohio, SAD), globalni mirovni sporazum za BiH parafiraju predsjednici Alija Izetbegović, dr. Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Daytonskim mirovnim sporazumom o BiH omogućava se opstanak Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države uz puno poštivanje njezina suvereniteta od strane susjednih zemalja. Strane su dale suglasnost na ustav koji stvara federalne institucije uključivši predsjedništvo, dvodomni parlament i ustavni sud od devet sudaca od kojih će tri imenovati predsjednik Europskog suda za ljudska prava. Zemlja će, temeljem ovog sporazuma, imati središnju banku i jednu valutu. Središnja vlast Bosne i Hercegovine imat će odgovornosti u području vanjske politike, vanjske trgovine, carinske politike, useljavanja, monetarne politike, međunarodnog prava, komunikacija, prometa te financiranja vladinih operacija i obveza. Dvodomni parlament sastojat će se od 15 članova u vijeću naroda te 42 predstavnika u predstavničkom domu. Dvije trećine zastupnika u svakom domu bit će iz Federacije. Predsjedništvo će se sastojati od tri člana od kojih će jedan biti predstavnik republike srpske, a dva iz Federacije. Izvršnu vlast, uz predsjedništvo, imat će i vijeće ministara. Federacija će upravljati sa 51 posto teritorija. Sarajevo je sporazumom objedinjeno i unutar je Federacije, a bit će otvoreno svim građanima BiH. (Hina, Baza EVA, 20. 11. 1995.).

14. prosinca 1995., Dayton - "Svečanost potpisivanja mirovnog sporazuma o BiH počela je u Svečanoj dvorani Elizejske palače u Parizu, pozdravnim govorom francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca.Opći okvirni sporazum prvi su potpisali predsjednici dr. Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević. Kao supotpisnici temeljni su dokument potom potpisali predsjednici Chirac i Bill Clinton, njemački kancelar Helmut Kohl, britanski i ruski premijer John Major i Viktor Černomirdin, te u ime Europske unije španjolski premijer Felipe Gonzalez. Nakon svečanog potpisivanja svaki od potpisnika, kao i predstavnici OIC-a, UN i NATO-a, održali su kratke govore. Protokolom je bilo predviđeno da prvi govori predsjednik Izetbegović, potom predsjednik Milošević, a nakon njega predsjednik Tuđman. Zatim su govorili glavni tajnik UN Butros Butros Gali, glavni tajnik NATO-a Javier Solana, europski posrednik Carl Bildt, marokanski premijer Abdellatif Filali, koji predsjedava kontaktnom skupinom OIC-a, te, na kraju, premijeri Černomirdin, Major i Gonzalez, kancelar Kohl i predsjednik Clinton." (Hina, Baza EVA, 14. 12. 1995.)

www.slobodanpraljak.com

[1] Predmet IT-95-14-A, svjedočenje S. Mesića 16. -19. 3. 1998.

[2] Usporedbu s Churchillom i Hitlerom ponovio je i na svjedočenju u Haagu, ali u nešto izmijenjenom kontekstu: "Ne morate stvarati pretpostavke. Pročitajte što je Hrvoje Šarinić rekao. Rekao je da se susreo s Miloševićem 13 puta za vrijeme rata i da su prošli kroz širok izbor tema. Možete li zamisliti da se za vrijeme Drugog svjetskog rata Churchill susreće s Hitlerom, ili da se njihovi predstojnici Ureda susreću i raspravljaju o političkim pitanjima i povrh svega rade to po 13 puta?" (Predmet IT-95-14-A, svjedočenje S. Mesića 16. -19. 3. 1998).

[3] Hina, Baza Eva, 10. 4. 1991.

[4] Razlike su moguće već i na osnovu toga je li kriterij fizički susret ili zajedničko priopćenje ili sporazum, do kojega u međunarodnim pregovorima može doći bez osobnog susreta, a zahvaljujući mirovnim posrednicima.