Izložba - Alisa u zemlji čudesa

Svojedobno je Tin Ujević svoju pjesmu "Ogledalo" izabrao za skupnu zbirku "Hrvatska mlada lirika",stavljajući je na prvo mjesto. Skoro stotinu godina poslije, Ružica Jakimovski, rođena kao Ružica Klarić u Tinovu Vrgorcu, svoju je originalnu umjetničku senzibilnost pretočila u kamenom i školjkama obrubljena zrcala, podižući tradicionalni suvenir na umjetničku razinu."Bešćutno staklo" u kojemu se, po Ujeviću, ljudski život odražava kao kratak refleks svjetla, Ružica Jakimovski je uokvirila domišljatim i modernim, toplim i životnim zagrljajem, koji "nestalan odraz predjela u moru" dograđuje dalmatinskim šarmom ,u prepletu zaigranosti i tjeskobe.

Hrvoje Hitrec

U potrazi za čudesnim: Alisa u zemlji čudesa

Oči su ogledalo duše, a zrcale se u zrcalu. Različiti oblici ogledavanja poznati su od najranije povijesti. Sjetimo se samo Narcisa iz grčke mitologije ili stanovnica bistrih izvora, Nimfi. No, ogledalo je i ozračje svjetla, kao i lika koji se u njemu odražava. Zapravo, slike koja se mijenja sa likom u njega usmjerenim. Mnogi su u ogledalu tražili sebe, neki ugledali svoje pretke, a drugi pak ostali zapanjeni suncem koje iz ogledala zrači svjetlost i toplinu kao uvijet života.

Kada sam vidio prvo ogledalo naše autorice Ružice Klaričić-Jakimovski razveselilo me je njezino razmišljanje vidljivo iz aplikacije. Transparentna ozrcaljena površina poput gorske rijeke u aplikaciji je sadržavala čistoću života, kamen koji je okružio okno poput korita rijeke. Rijeke koja naizgled sve pokazuje , ali ono bitno , mistično skriva kao da želi pozvati na dublje istraživanje, na pogled u nutrinu sebe. Stoga i nije čudno što su aplikacije Ružice

Klaričić-Jakimovski na izloženim ogledalima različite. Odstupaju jedne od drugih .Autorica se ne želi pridržavati niti jednog stila u umjetnosti koji bi svojim uracima podržavala, ona se zapravo drži pravila Jedinstvo u suprotnosti. Polazeći od činjenice da su svi ljudi različiti, da se svaka jedinka od druge razlikuje svojim svjetonazorom, koji stvara i odnose čovjeka prema umjetnini. Autorica tako pruža mogućnost izbora u pristupu želeći da poklonik ugleda svoj lik u okruženju ostvarenja njegovih želja, a ako i nije riječ o ostvarenju tad će Ružičino ogledalo ponuditi bar malo optimizma i nade u bolje.

Umjetnički obrt nije prihvaćen kao umjetnost ali imajmo na umu da njegova pragma ponekad znači više.

Ogledajući se u ogledalima Ružice Klaričić-Jakimovski moramo prihvatiti i njezinu odgovornost za estetsko, jer riječ je o predmetu koji se svakodnevno mnogoput koristi, stoga je i ljepota okvira našeg lika uvijek prisutna.

Razmišljajući o izložbi i ogledalu sjetio sam se Alise u zemlji čuda, kako sam u podnaslovu i nazvao izložbu. Kroz Danteov Pakao vodi nas Virgilije, a iza ogledala u zemlji čuda vodi nas zec otkrivajući nam novi svijet, svijet naše mašte, naše podsvjesti u kojoj su prisutni drugi parametri koji se bitno razlikuju od svijeta realnosti .Kad nas zec ponovo vrati u svijet stvarnosti bivamo bogatiji za još jedan doživljaj. Tako su i Ružičina ogledala samo naznaka ljepote odraza koji nudi mogućnost sučeljavanja sa svojim drugim JA.