Mučenička smrt župnika– sjeme novih kršćana

Već 2000 godina istinitom se pokazuje izreka da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Župnik Gornjeg Jesenja u Hrvatskom Zagorju Matija pl. Žigrović, zvjerski ubijen od partizana 17. srpnja 1943. dokaz je tomu, jer spomen na njega i njegovu žrtvu i dalje jača vjernički puk.

Izvor: Damir Borovčak - Portal HKV.hr, 18. 7. 2013

U spomen 77. godišnjice ovog događaja u nedjelju 12. srpnja župnik vlč. Danijel Herceg služio je Sv. misu zadušnicu u baroknoj župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Gornjem Jesenju. U suradnji s župom komemoraciju već osmu godinu udruga Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Varaždin. Obilježavanju su se priključili i članovi udruga Macelj 1945. i Hrvatski domobran sv. Ivan Zelina. Kao i svake godine komemoraciju je pripomogao i gospodin Ivan Galović i nećaci obitelji Žigrović.

Nakon sv. mise župnik sa župljanima predvodio je molitvu pred kipom Bl. Djevice Marije i spomen ploče svim žrtvama totalitarnih režima te poginulim i nestalim u ratovima 20. stoljeća. Članovi ovih udruga položili su vijenac i zapalili svijeće na grobu župnika Žigrovića koji je sahranjen u franjevačkoj grobnici u Krapini.

Potom smo se uputili na lokaciju Lepa Bukva na Maceljskoj gori gdje su u noći s 4. na 5. lipnja 1945. metkom u potiljak mučki ubijeni 21 svećenik, redovnik i bogoslov. Zločin su počinili javnosti poznati domaći partizani, ali sve je i dalje obavijeno velom tajne, nitko nije procesuiran do sada i o tome se puno ne priča ?! Član udruge Macelj 1945. Milan Pavić Vukina nazočne je ukratko uveo u kronologiju događanja na ovome mjestu ali i cijeloj Maceljskoj gori. Naglasio je da se članovi udruge bore da sondiranjem terena otkriju i mapiraju nova grobišta žrtava iz poratnog razdoblja 2. svjetskog rata na više lokacija na Maceljskoj gori, toj Gori zločina kako je zovu.

Svjedoci iz tog doba su uglavnom već pomrli, a oni koji nešto i znaju boje se to reći i pokazati. Nije dovoljno samo ekshumirati i pokopati kosti ubijenih u zajedničku grobnicu što je minimum civilizacijskog dostignuća, već bi ih trebalo i identificirati, te kazati istinu tko su izvršitelji i nalogodavci tih zločina. – kaže Pavić Vukina. Time bi bila zadovoljena pravda i obitelji pobijenih mogli bi se pomoliti na grobovima svojih najmilijih i dobiti barem nekakvu zadovoljštinu, a ne službena zataškavanja i nedorečenosti koja traju već gotovo 80 godina. Nažalost, gotovo svi članovi udruga koje žele otkriti istinu o zločinima i žrtvama Bleiburga i križnih putova nakon završetka 2. svjetskog rata su već u zlatnoj dobi. Za 10- tak godina ovaj volonterski trud bit će uzaludan ako se ovoga posla sustavno ne primi neka državna institucija ili tijelo kao što je bila saborska Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtva 2. Sv. rata koja je prestala s radom 2002. godine. Zašto i na čiji mig je ugašena?

Bolnu činjenicu koja je bila dugo skrivena među komunističkim zločinima o kojima se ni danas jasno ne govori, razotkriva novi dokumentarni film redateljice Nade Prkačin: Macelj – Titovo stratište u koprodukciji Laudato TV i Udruge Macelj 1945. Prema utvrđenom broju od 1163 dosad ekshumirane žrtve Macelj je najveće stratište Titovih partizana i jugoslavenskog komunističkog režima u Republici Hrvatskoj. Procjenjuje se da je u Maceljskoj šumi stradalo oko 13.000 žrtava, a više od 130 jama još uvijek nije istraženo. Macelj je jedna od tragičnih dionica hrvatskog križnog puta koju se desetljećima zanemarivalo i nastojalo zataškati. Povjesničari i članovi Udruge Macelj 1945. razotkrivaju strahote koje su se događale nakon smaknuća, a svjedoci se sjećaju užasnih poslijeratnih dana, iznose činjenice i opisuju događaje zbog kojih je Macelj jezovito mjesto u sjećanju. Film nastoji pridonijeti tome da stratište Macelj bude poznatije u hrvatskoj javnosti i da se žrtvama iskaže pijetet. Izvor: Portal Historiografija.hr, 5. 5. 2018.

Nakon toga položen je vijenac svim maceljskim žrtvama kod kapelice Kraljice Krunice u Gornjem Maclju. Predsjednik udruge Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih grobišta Franjo Talan kratko je uputio nazočne o budućim planovima i komemoracijama ove udruge. Udruga je osnovana u rujnu 2000. i od tada redovito svake godine obilježava datume stradanja sudionika križnih putova na lokacijama u Varaždinskoj biskupiji, ali i diljem Hrvatske.

Mnogi govore da se ne treba vraćati u prošlost, već se treba okrenuti problemima sadašnjice. Poznati engleski pisac George Orwell je dobro primijetio, da onaj koji kontrolira prošlost kontrolira sadašnjost. Pitanje povijesti se ne treba prepustiti samo povjesničarima, prošlost pripada svakom od nas. Vi se morate baviti tom prošlosti“, rekao je prof. Ivo Banac. Kontrola povijesti, osobito ove poslije 2. svjetskog rata, koja se ne smije revidirati kako tvrde neki, pa čak i u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj i dalje je veoma uspješna. Laži i poluistine uspješno se već 30 godina plasiraju preko hrvatskih mainstream medija, televizijskih kuća i portala.

Hrvatski narod neće nikada doći do prave istine koja će ga osloboditi i otvoriti sve njegove potencijale dok istinu bude očekivao serviranu od krhkih i sitnim interesima podložnih ljudi i sličnih državnih institucija. Zato se valja svesrdno moliti i utjecati Onome koji je Put, Istina i Život.

tekst: Vlatko Jelenčić
Fotografije: Vlatko Jelenčić i Franjo Talan
.