Napokon i u glavnome gradu

(otkriven impozantan spomenik prvome predsjedniku)

Iako se kolokvijalno govori o više desetaka predsjednikovih spomenika, oko osamnaest ih je dostupno pretraživanju. Nažalost, od tog velikoga broja ostaje svega šest-sedam kreacija koje zaista zavrjeđuju osvrt. Očekivano, mnogo je više bista predsjednika, trostruko više.

Prije svega odskače bista/biste akademskog kipara g. Krune Bošnjaka. To su inačice postavljene ispred rodne kuće dr. Franje Tuđmana u Velikom Trgovišću, na Pantovčaku te u Cirkovljanu, sjeverno od Ludbrega. Ovaj izričaj, rečeno simplificirajuće, realističkoga je smjera i u tim gabaritima ekspresije to su auktorovi iznimni umjetnički radovi. Sasvim je drugo pitanje (a to će nam reći strukovnjaci) koliko je taj smjer u europskome kiparstvu pa tako i hrvatskome još na snazi ili još uvijek perspektivan, što za konkretno umjetničko djelo i njegovu valorizaciju - nije ni presudno ni suštinski (dis)kvalifikatorno.

Franjo Tudman 001

Franjo Tudman bista

Franjo Tudman 001

Franjo Tudman 007

Najčešći umjetnički uratci, personifikacije osobnosti i značaja ostvarenog životnog djela predsjednika Tuđmana, a koji su i pobijedili na natječajima, su oni akademskog kipara g. Kuzme Kovačića. Tako od približne brojke osamnaest, krupni su spomenici ovoga auktora, postavljeni u Škabrnji te identičan u S. Brodu, zatim u Velikom Trgovišću pred spomen školom dr. Franje Tuđmana i sada u Zagrebu, konačno, na najreprezentativnijem mjestu. Ta tri spomenika (i četvrti koji su proglasili zagrebačkim, a on to nije) predstavljaju etapnu evoluciju kiparskog viđenja, razvoj kiparskog zahvata u temi. Nije mi poznato točno vrijeme nastanka svake od tih uvjerljivih i vrlo zanimljivih ekspresija, ali se od realizma prema apstrakciji spomenici mogu postaviti (i) ovako:

Franjo Tudman 008

Iako su to brojni mediji prenijeli, popili su krivu informaciju, ovo nije zagrebački spomenik. Za raspravu sviđa - ne sviđa, ovakav realističniji prikaz uvijek prolazi bolje kod nestručnjaka ali i svih onih koje ne zanima umjetnički senzibilitet, viđenje, dojam, sublimacija i ekspresija. Traži se je li moguće prepoznati čovjeka, a to je naravno svođenje umjetničkog djela na razinu schnell fotografa ili uličnih portertista. Spomenik nije samo lik čovjeka, treba li reći, on treba vibrirati prostorom, biti komprimiran u simobolizmu, razveden u prikazu, biti oličenje umjetnikova doživljaja i personifikacija osobnosti izdjelana lika. A simbol se naravno razlikuje od plošnog foto - prikaza, uvijek i svugdje.

Spomenik ispred škole u V. Trgovišću izazvao je mnogo polemika, a osobno mi je sporan po tri detalja, pogledajmo ga prvo:

Franjo Tudman 010

Čini mi se nesretnim rješenjem neprirodno zakrenuta glava, položaj desne ruke te proporcije nogu spram tijela. Neki zlobnici kažu kaubojski...

Franjo Tudman 012

Mnogo je bolji dojam kad se spomeniku priđe en face, ali rad nije tako postavljen da se vidi, ne gleda se na njega tako iz smjera ulice...

Franjo Tudman 013

Stvar je diskusije te kako će tko vlastitom estetikom priznati ili ne će ovo isticanje lijevoga ramena na spomeniku. To naime može podsjećati na neka od jako učestalih rješenja iz slabije prošlosti hrvatskog kiparstva. Na kraju, sporan mi se čini i donji porub sakoa.

No, malo je reći visoko rafinirani spomenici, najjači uzorci majstorstva g. Kuzme Kovačića su spomenici u Škabrnji, S. Brodu i Zagrebu, uključujući i ovaj gornji, prvi „u zlatu“ kako narod kaže. Bila je to odlična udica za novinare, po svemu partizane 21. stoljeća. No, prvo podsjetimo na Kuzmino remek djelo, vrh hrvatske razigrane mašte te iznimno dojmljiv prikaz Pape u dolasku, pri izlazu, iz plohe zida kao iz tame, kao noćni putnik, svjetlonoša i oličenje sjaja, dobra, ovdje realiziran (indoors) u Splitu:

Franjo Tudman 014

Ovdje je nužna kratka digresija.

Zanimljivo je kakvu su bistu ponudile u tandemu gđa akademkinja Marija Ujević Galetović i gđa Marijana Birtić, s bistom postavljenom u Bjelovaru. Osim redukcije u izrazu i prepoznatljive glatkoće te uskraćena broja ploha, vidljivih na spomeniku primjerice Šenoi, u središtu Zagreba, ali i na mnogo-plošju i orebrenju krležinih zastava (na i uokolo njegova korpusa pod Gvozdom-Tuškanac) ovim se bjelovarskim rješenjem, spomenuti vrlo potentan kiparski dvojac, također odlučio za prikaz mlađega dr. Franje Tuđmana.

Franjo Tudman 015

Treba dakako voditi računa pri svim ovim izričajima da fotografije nisu i ne mogu biti stvaran prikaz plohe, nijansi u visini ili dubini plastike te sjena pri različitim dnevnim osvjetljenjima. To će biti poseban problem sa spomenikom u Zagrebu jer je postavljen od sunčeva svjetla. Osim što je među prometnim i rasvjetnim kopljima koja će trebali potpuno drugačije urediti ako se želi imati cjelovit Domovinski trg i kip predsjednika usmjeren u kursu sjevera te novog većeg memorijala. Cjeline nema bez široka, slobodna prostora... Naime, veliko raskršće Hrvatske bratske zajednice i avenije Grada Vukovara doslovce je pobodeno desetinama debelih i visokih rasvjetnih stupova, onih kraćih semaforskih, ali i vodoravnih, tramvajskih naponskih mreža i prometnih znakova. U toj šumi čelika i plastike i žica spomeniku nije mjesto... ili obratno.

Sada pogledajmo spomenute etape, niz ogoljavanja, onaj Kuzmin put od predloška i realiteta u apstrakciju, onaj uzlet prema umjetničkoj ekspresiji u naturalizmu i prštanju mokre, zemljano-glinene površine. To apstrahiranje i sublimaciju po umjetnikovim izohipsama ili volite ili ne prepoznajete. Svatko donosi svoj sud. O tome svakako veseli predstojeća stručna rasprava pa ćemo tako moći saznati više o modernitetu današnjega kiparstva, grubljem, a specifičnom izrazu, modernitetu i kiparstvu u kojemu, uvjeren sam, stoji znatno participirajuće mjesto g. Kuzme Kovačića.

Pogledajmo ovaj niz: „zlatni“ spomenik, spomenike blizance iz Škabrnje i Broda te onaj zagrebački najnoviji:

Franjo Tudman 016

Škabrnja:

Franjo Tudman 017

S. Brod:

Franjo Tudman 018

Zagreb:

Franjo Tudman 020

S težištem na desnoj nozi, u naletu karizmatika, u vjetru, u žustru pokretu i značajnu iskoraku... Kretnja je to cijelog tijela, mot suprotstavljanja i etičkog otpora koji je obilježio cijeli predsjednikov život.

Vratimo se za tren unatrag do onakvog g. Franje Tuđmana kakvog nemamo u sjećanju, Tuđmana kao 23-eg mladića.

Franjo Tudman 022

Prvo, g. Franjo Tuđman (s 23 god.) i Joža Horvat godine 1945. u uniformama (album obitelji Tuđman)

Franjo Tudman 024

Drugo, g. Tuđman kao mlad planinar, drugi s desna...(http://www.tudjman.hr/)

Franjo Tudman 026

I treće: U zrelijim godinama g. Tuđman na ceremoniji dodjele doktorata (album obitelji Tuđman)

Ove je fotografije dobro imati pred očima kad gledamo spomenike prvom hrvatskom predsjedniku ne toliko radi utvrđivanja nekima silno važne sličnosti već da shvatimo da naša predodžba i slika o nekom čovjeku nije nužno ni točna ni jedina, pa tako bi bilo logično pokušati se (ako se može) udubitiu umjetničku inačicu i viziju spomenika, a koji trenutno upravo stoji pred nama. Ne dakle suditi na ignorantsku prvu... nego iščitavati poruke koje nam je umjetnik ostavio u naborima tkiva spomenika.

Napravimo sada prvi od krugova oko novoga spomenika. Novi će krugovi, koje ćete vi raditi, biti za drugačijeg, jačeg svjetla, možda za jednog lijepog zimskog i bistrog dana. Vaš će doživljaj tada biti nešto, gotovo sasvim, drugo...

Franjo Tudman 028

Franjo Tudman 030

Franjo Tudman 032

Franjo Tudman 034

Franjo Tudman 036

Franjo Tudman 038

I ovo je bila samo jedna od nadam se mnogih budućih slobodnih, a korektnih rasprava i razmišljanja na temu spomenika posvećenih prvom hrvatskom predsjedniku. Razmišljanja izvan trivijalija cijene koštanja te patološke mržnje i podle politizacije te ocrnjivanja predsjednika, a koje eto slušamo čak i iz Sabora. Reklo bi se, to je već odavno prevršilo svaku mjeru. I postala je ta mržnja već njihov obvezni, a nenadomjestivi ingredient, rečeno hrvatski.

Koristim priliku srdačno čestitati akademskom kiparu Kuzmi Kovačiću, ovom sjajnom auktoru na izvanrednom „rješenju“, kako se to prozaično skupno i lakonski politički kaže za skupo obrazovanje, prirođenu inspiraciju, velik talent, naporan rad i kreativnu viziju s kompliciranom realizacijom. Auktor je danima bio uz svoj spomenik i bdio dok svaki detalj nije bio točno onakav kakvim ga je želio.

Podsjetimo se na kraju (samo skicom) kako je jučer proteklo političko otkrivanje spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, na raskršću pred koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog (usput budi rečeno: bistom Lisinskoga nad žbunjem i uz jednu potpuno ne adekvatnu orijentaciju).

Kolinda Grabar Kitarović

Hrvatska vlada

Predsjednica je bila dočekana i ispraćena pljeskom, ali i pljeskom prekidana za trajanja govora.

Andrej Plenković

Što se nikako nije moglo reći za govor, dolazak ili odlazak predsjednika Vlade.

Tekst: Javor Novak
Posljednjih devet fotografija, foto: JEN

Pon, 23-09-2019, 01:29:42

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.