Prepoznajmo Sisak u znaku veličanstvene kršćanske pobjede

I ove godine obilježavanje 22. lipnja izazvalo je nove prijepore i suprotstavljanja. No ono što je povijesno posve točno utvrđeno da su 22. lipnja i grad Sisak najvažniji po događaju iz davne 1593. godine. Taj je dan presudan po hrvatskoj vojnoj pobijedi koja je značila prekretnicu protiv turskih osvajanja, porobljavanja tada prostranog Hrvatskog kraljevstva. Poslije uspostave Sisačke biskupije započeo se taj dan obilježavati svetim misama i molitvama za branitelje iz tih davnih i sudbonosnih vremena po opstojnost hrvatskog naroda. Tako i ove godine misnim slavljem u Sisačkoj katedrali u petak 22. lipnja obilježena je 425. obljetnica slavne hrvatske bitke protiv Turaka kod Siska.

Kako i kada se počeo slaviti dan 22. lipnja u šumi Brezovica pored Siska? Jednostavno, ljevičarskoj politici je bilo potrebno izmisliti novi datum i mjesto koji bi zamijenilo ponižavajući 27. srpnja u Srbu, uspostavljen kao dan "bratstva i jedinstva" u bivšoj državi, kao dan ustanka socijalističke Republike Hrvatske. Ukidajući tako jedan zločinački jugopraznik, u samostalnoj državi Hrvatskoj uspostavljen je novi lažni državni praznik – dan antifašističke borbe. Tvrdi se, da se 22. lipnja u šumi Brezovica kraj Siska odmetnula nekolicina komunista, koji su desetljećima kasnije prozvani "antifašistima". Tome se u svojim člancima i povijesnim dokazima opire povijesni istraživač, svjedok vremena i rođeni sisčanin Lojzo Buturac. On već dulje vremena ukazuje na povijesne izvore autora poslije Drugog svjetskog rata i svjedoke vremena te utvrđuje da su mjesto, datum i sam događaj u šumi Brezovica povijesno izmišljeni i krivotvoreni. Pritom se prešućuje da je šuma Brezovica ustvari stratište 6.000 zarobljenika s Križnih puteva.

Nasuprot zabluda i povijesnog zaborava, na misno slavlje u Sisačku katedralu uputili su se članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva iz Zagreba, želeči upoznali grad Sisak na 425. obljetnicu veličanstvene kršćanske pobjede 22. lipnja 1593. godine. Na svom hodočasničkom putu krenulo se najprije u selo Gredu, gdje je hrvatska vojska vođena zagrebačkim kanonicima i predvođena vojskovođom Tomom Bakačem Erdödyem molila prije bitke, a potom poslije čudnovate pobjede nad puno jačim neprijateljem, ponovno se Bogu zahvalila. U Gredi se nalazi kapelica Sv. Akacija i deset tisuća mučenika. Govori se da je kapelica postojala i prije slavne bitke, nekoć je bila drvena, a potom kao zidana obnovljena 1898. Tradicionalno, ovdje se svakog 22. lipnja u 17 sati, održava misno slavlje koje predvodi generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, u znak sjećanja na hrvatske branitelje iz turskih vremena i zahvalu Bogu na velikoj pobjedi.

Na putu u Sisak, članove Hrvatskog katoličkog liječničkog društva iz Zagreba, dočekali su domaćini iz Grede predvođeni domoljubom Ivanom Grubarom i župnikom iz Sela preč. dekanom Matom Sukalićem. Po kišnom i hladnom vremenu susret i okrijepa upriličeni su u Društvenom domu u Gredi, a slikanje za uspomenu moguće je bilo samo pod kišobranima ispred kapelice Sv. Akacija i deset tisuća mučenika.

Poslijepodnevna misa u 17 sati i ove se godine slavila u Gredi, no zbog lošeg vremena pod krovom Društvenog doma. Treba se uvijek prisjetiti poznatog usklika Tome Bakača Erdödya – In Deo vici – U Bogu pobjedih. Vrlo je značajna tradicija ovih svetih misa 22. lipnja u Gredi, koje podsjećaju da zaborava na važnu hrvatsku povijest ne smije biti ni narednih godina. Treba i nadalje podsjećati vjernike da svake godine na taj dan učine čin ljubavi prema Bogu i Domovini, te dođu na misna slavlja u Gredu, gdje se Bogu molio i zahvaljivao slavni hrvatski ban Toma Bakač Erdödy.

Unazad nekoliko godina biskup Vlado Košić potiče sveto misno slavlje u čast velike pobjede, kao prepoznavanje povijesno najvažnijeg događaja za grad Sisak tog dana i cijelu Hrvatsku. Dok se na taj dan sukobljavaju gledišta i stavovi prokomunističke i domoljubne Hrvatske, ostaje i nadalje nedovoljno obilježen najvažniji događaj na dan 22. lipnja iz 1593. godine. Što bi bilo od Hrvatske da Turci tada u Sisku nisu zaustavljeni?

Misno slavlje, ovom prigodom 425. obljetnice bitke prekretnice, predvodili su Sisački biskup Vlado Košić, zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško, koji je i propovijedao te mons. Mijo Gorski, uz prisustvo drugih kanonika Prvostolnog zagrebačkog Kaptola i Sisačkog stolnog Kaptola sv. Križa. Biskup Vlado Košić je na početku misnog slavlja pozdravio svoje kolege iz generacije maturanata sa Šalate koji su maturirali prije 40 godina. Takođe je pozdravio 50-tak hodočasnika iz Hrvatskog katoličkog liječničkog društva iz Zagreba sa Predsjednicom podružnice Zagreb prof. dr. Danicom Galešić Ljubanović.

Odgovor na pitanje što bi bilo od Hrvatske i "zašto su branitelji u ono vrijeme ustrajali na obrani Siska i izložili se nasilju, mogućoj smrti ili barem dvojbama o tome što ih čeka, ako budu poraženi? Zašto nisu jednostavno prepustili i grad i zemlju i svoju budućnost neprijatelju, čuvajući svoje živote, pokušavajući se prilagoditi novim uvjetima, pa ako treba i ropstvu silnika?" pružio je biskup Šaško u svojoj propovijedi. Upozorio nas je da "taj zašto presijeca stoljeća i tisućljeća i dopire do nas, do našega vremena i naših života. I možemo ga čitati od današnjice unatrag, počevši od nama najbližih sličnih okolnosti, od žrtve hrvatskih branitelja pred velikosrpskim osvajačem. No, to pitanje zašto naći ćemo i u takozvanim mirnijim vremenima, u kojima se pokušava oduzeti sloboda mišljenja, govorenja, vjerovanja; sloboda savjesti; u kojima se zanemaruje istina ili se ljude drži u pokornosti s pomoću ideoloških ucjena, povezanih s gospodarstvom i politikom, a s neposrednim učincima na odgoj, obrazovanje i kulturu", kazao je biskup Šaško.

Tu se krije i razlog zašto slavna 425. obljetnica bitke kod Siska ostaje na marginama vijesti, nasuprot komunističkih patvorina o antifašističkom značaju 22. lipnja. Zato se o veličanstvenoj hrvatskoj povijesti, o puno slabijoj ali posebno hrabroj i neustrašivoj kršćanskoj vojsci koja se sukobila s znatno mnogobrojnijim osvajačima, najbolje upoznati kroz postav Gradskog muzeja Sisak u Starom gradu. Hodočasnici iz Zagreba su uz posebnog vodiča razgledali utvrdu i eksponate koji govore o povijesno utvrđenim detaljima tijeka same bitke.

Godina 1593. započela je nastavkom osmanlijskih pljačkaških pohoda i prodora na ostatke ostataka Hrvatskog kraljevstva. Stvarnost je tih godina na crtama razgraničenja u okolici Siska bila surova i krvava. Sisačka utvrdu na brzinu su 1544. godine izgradili Zagrebački kaptol i hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski IV., kako bi mogli uspostaviti obranu. U narednim godinama sisačka utvrda smještena na ušću Kupe u Savu postala je veliko i snažno ratno uporište. Redaju se opsade i napadi Hasan-paše Predojevića od 1591., 1592. do sudbonosne 1593. godine. Napadi su bili uzastopni, krajevi su bili opustošeni, nestala su čitava naselja, zemlja nije bila obrađena, stanovništvo je porobljeno ili se odselilo, malo je ljudi ostalo u svojim zavičajnim selima. U predhodnim napadima utvrda Sisak je bila znatno oštećena, radne je snage bilo malo, nije bilo ni dovoljnog broja branitelja, a neprekidno su stizale nove osmanlijske snage. U turskom taboru bilo je sve više osvajača dok se u utvrdi u nalazilo svega 300 branitelja. Nisu bili u stanju obraniti tvrđavu pred najezdom 18.000 napadača. U presudnom trenutku stigla im je pomoć banskih četa, ojačanih vojnim posadama iz Slavonije, senjskih uskoka i nešto četa njemačkih i slovenskih vojnika. Sveukupno bilo je oko 5.300 kršćana, koji su hrabro krenuli u susret neprijatelju.

Sraz kršćanske vojske sa nadmoćno samouvjerenim i puno jačim neprijateljem započeo je 22. lipnja 1593. oko podne. Turci su prešavši iz tabora preko Kupe podcijenili situaciju te su lošom strategijom i položajem uz samu obalu rijeka Odre i Kupe, doprinijeli svom neočekivanom i brzom porazu. Žestoko su napadnuti, pritisnuti i natjerani na uzmak, prepolovljeni su u svom središnjem dijelu organiziranom paljbom karlovačkih i njemačkih arkebuzira (streljačkih četa), dok im je put povratka preko mosta u tabor bio odsiječen. Malobrojna, ali hrabra posada iz sisačke utvrde jurišem je napala silovito i iznenadno turske čete s leđa. Nastala je pomutnja i panika u turskim redovima. Banske su čete nakon prvobitnog potiskivanja prestrojene te su osmanlije potisnule u Kupu i Odru. Hasan-paša i veći dio zapovjedništva, zajedno sa svojom vojskom, utopio se u vodama ovih dviju rijeka. Poraz osvajača bio je brz i katastrofalan, a pobjeda branitelja veličanstvena. Bitka je bila odlučena u sat vremena. Velika pobjeda povjesno se pokazuje kao završetak uspona i početak pada snaga Osmanskog carstva na hrvatskim prostorima. Hrvatski ban Toma Bakač Erdödy u 35. godini života postao je slavan zbog svoje veličanstvene pobjede. Tri desetljeća kasnije pokopan je u zagrebačkoj katedrali, gdje mu stoji nadgrobna ploča s desne strane apside, kod oltara Blažene Djevice Marije, čiji je bio štovatelj.

Hodočasnici Hrvatskog katoličkog liječničkog društva iz Zagreba bili su rijetki posjetitelji koji su na 425. obljetnicu veličanstvene kršćanske pobjede posjetili utvrdu Sisak, prepoznali smisao obilježavanja 22. lipnja kao posebno značajnog dana u hrvatskoj povijesti. Poticajne su i buduće organizirane posjete hodočasnika Sisačkoj biskupiji, koja obiluje cijelim nizom sudbonosnih događaja iz povijesti, u Sisku, Hrvatskoj Kostajnici, Zrinu, Gvozdanskom..., strogo prešućivanim istinama iz prošlih vremena, nametanjem komunističkih laži. Nažalost, nema ni danas znatnog pomaka svijesti na nacionalnoj razini, zbog medijske mantre, poput važnosti 22. lipnja u šumi Brezovica pored Siska. Antife nastavljaju glumiti i klanjati se izmišljenim događajima i svojim zločinima, jer nikada nisu voljeli kršćansku, ponosnu i slobodnu Hrvatsku.

tekst i fotografije: Damir Borovčak