Varšavski dani knjiga

Od 17. do 20. svibnja u glavnom gradu Poljske održavao se sajam Varšavski dani knjiga, koji je ove godine imao i posebnu važnost zbog obilježavanja 100. godišnjice poljske neovisnosti. Događaj se održao na prekrasnom stadionu Stadium Narodowy, najvećem stadionu u državi, izgrađenom za potrebe nogometnog prvenstva EURO 2012. Prema riječima direktora ovogodišnjeg sajma Jaceka Oryla, otprilike 80 tisuća gostiju posjetilo je priredbu od četvrtka do nedjelje, što je izvrstan broj. Sveukupno, gotovo 800 izdavača iz 32 zemlje, mnogi susreti s autorima, radionice za djecu, i mnogi drugi sadržaji za posjetitelje, odaju dojam da se doista radi o važnom događaju.

Ono što me je posebno zanimalo jest i najavljeno hrvatsko predstavljanje, što je koordiniralo hrvatsko veleposlanstvo u suradnji s Ministarstvom kulture RH. Prije nego što krenem u detalje, vrijedi još jednom istaknuti kako je spomenuti sajam vrlo jasno i očito pokazao da je kultura čitanja i knjige snažno prisutna u poljskoj kulturi i narodu, a prema vlastitom iskustvu, i u mnogim poljskim domovima i obiteljima. Dok u Hrvatskoj svjedočimo različitim poteškoćama vezanim uz opadanje broja čitatelja i smanjivanje prodaje među izdavačkim kućama, slobodno se može ustvrditi kako je poljsko tržište u suprotnoj situaciji. Naravno, ovdje ne želim kazati kako internet i čitanje na raznim uređajima nisu utjecali na smanjenje izdavanja knjiga i drugih tiskanih materijala.

Dolazeći do hrvatskoga štanda, iznenađenje! Kao što možete vidjeti u priloženim fotografijama, posjećenost hrvatskoga izložbenog prostora bila je mala i, u usporedbi s drugim izlagačima, beznačajna. Budući da je riječ o sadržajima na stranom jeziku, to bi se moglo i očekivati, no privrženost i emocija koju Poljaci imaju prema Hrvatskoj i ono čemu svjedočim kroz razne susrete u posljednje gotovo tri godine govori kako je mnogo veća zainteresiranost Poljaka za hrvatsku kulturu i povijest, a mnogo manji rad i trud naših predstavnika u toj zemlji. Nebrojeno sam puta bio u situaciji da moram objašnjavati takozvani „rat na Balkanu”, kako Poljaci nazivaju Domovinski rat, ili pitanje raspada Jugoslavije. Uz to, vrlo često se javlja i zabuna kod razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika. Zanimljivo je da u posljednje gotovo tri godine nisam zabilježio ni primio ni jedan poziv od našega veleposlanstva na kojem bi se organizirali kakvi susreti gdje bi se hrvatska povijest mogla prikazati i pokazati u istinskom svjetlu. Valja napomenuti da veleposlanstvo RH ima moju e-adresu, pa sam i na taj način bio pozvan na već spomenuti sajam.

Nadalje, kao da nije bilo dovoljno iznenađenja, na hrvatskom štandu nije bilo nikoga tko bi predstavljao Republiku Hrvatsku, a kamoli ispričao nekoliko detalja o knjigama koje su ondje bile izložene. Naime, na moj upit mladić koji je bio zaposlen na štandu odgovorio mi je da se ni jedna od izloženih knjiga ne može kupiti, nego će sve biti donirane jednom od poljskih fakulteta. Iako je pohvalna takva darežljivost i znak ipak nekakve brige ako se nekoliko desetaka knjiga, možda i stotinu, daruje akademskoj zajednici u svrhu proučavanja naše književnosti, i dalje pokušavam dokučiti kako je to povezano sa sajmom knjiga čija je osnovna svrha pokazati i izložiti pisanu riječ vrijednu čitateljeve pozornosti. Dok sam stajao ondje i čudom se čudio političkoj žalosti vrle nam diplomacije, nekoliko drugih posjetitelja prilazilo je i pitalo koje su cijene, na što su opet dobivali doista već nevjerojatan odgovor: „Knjige nisu na prodaju.”

Među naslovima i autorima koji su predstavljeni na hrvatskom štandu primijetio sam neke:

1. Goran Gerovac, Sjever je mjesto tame
2. Marina Vujčić, Susjed
3. Igor Mandić, Predsmrtni dnevnik
4. Branko Čegec, Talačka kriza
5. Rade Šerbedžija, Stranac
6. Damir Grubić, Vjetrovi istoka
7. Ivica Prtenjača, Tiho rušenje
8. Borivoj Radaković, Sjaj epohe
9. 1918. u hrvatskoj povijesti
10. 1914. Prva godina rata u Trojednoj Kraljevini i Austro-Ugarskoj Monarhiji, Zbornik radova. Uredila Vijoleta Herman Kaurić
11. Miro Gavran, Odabrane komedije
12. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.-2017. Vijesti, komentari, osude, zaključci
13. Hrvoje Hitrec, Špilberk
14. Petar Gudelj, Da zađe mjesec, da izađe sunce
15. Ivan Aralica, Farrell
16. Ivan Aralica, Bunar na turskoj granici
17. Antun Gustav Matoš, Cvijet sa raskršća
18. Dean Slavić, Biblija kao književnost
19. Slobodan Prosperov Novak, Pisac i vlast-poetika Marina Držića
20. Krešimir Nemec, Gospodar priče-poetika Ive Andrića
21. Jasna Horvat, Vilikon
22. Jasna Horvat, Atanor
23. Jasna Horvat, Vilijun
24. Dubravka Oraić Tolić, Peto evanđelje
25. Ankica Tomić, Vice versa
26. Miljenko Jergović, Rod
27. Nela Stipančić Radonić, Grišnici i pravednici
28. Vesna Parun, Ja koja imam nevinije ruke
29. Pustinja Blaca-kulturni krajolik
30. Radoslav Katičić, Naša stara vjera
31. Ante Peterlić, Osnove teorije filma
32. Vladan Švacov, Temelji dramaturgije
33. Ante Peterlić, Ogledi
34. Jurica Pavičić, Klasici hrvatskog filma jugoslavenskog razdoblja
35. Krunoslav Lučić, Filmski stil-teorijski pristup i stilistika hrvatskog igranog filma
36. Martina Petranović, Kamilo Tompa i kazalište
37. Neven Orhel, Iskra
38. Mladen Andrlić, Maja Adamić, Diplomatski pojmovnik
39. Marijana Tomić, Hrvatskoglagoljski brevijari-na razmaku rukopisne i tiskane tradicije
40. Mario Katić, Smrt u dalmatinskom zaleđu
41. Dejan Jović, Rat i mit
42. Nagrada Marin Držić- hrvatska drama 2014
43. Branko Maleš, Poetska čitanka suvremenoga hrvatskog pjesništva (1950-2010)
44. Marko Grčić, Riječi, riječi, riječi
45. Lana Derkač, Šah sa snijegom
46. Zoran Kršul, Mogućnost točke
47. Etimološki rječnik hrvatskoga jezika
48. Smiljana Narančić Kovač, Jedna priča- dva pripovjedača
49. Viktoria Franić Tomić, Slobodan Prosperov Novak, Zlatna knjiga bokeljskih književnika
50. Morana Čale, O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković

Osim razgledavanja knjiga koje će završiti u rukama akademske zajednice, htio sam nazočiti predavanju prof. Krystyne Pieniazek-Marković na temu „Hrvatska književnost kod poljskih čitatelja i kroatista”, za što sam i primio poziv veleposlanstva. Na predavanju je bilo manje od 20 posjetitelja, od čega nekoliko profesora, članova njihovih obitelji ili pratnje, i po jedan predstavnik Ministarstva kulture RH te Veleposlanstva RH u Varšavi. Veleposlanica Bekić nije bila prisutna. Izlaganje je dotaknulo nekoliko zanimljivih točaka i raznih autora, ali o tome bi se trebalo pisati drugom prilikom.

Ne bih htio da ovaj osvrt ima političku notu, ali mi trebamo konačno razumjeti da je uvijek sve imalo i imat će političku notu kad je riječ o jednoj državi. Dakle, jedna velika prilika koju smo imali na ovogodišnjem sajmu Varšavski dani knjiga, po mojem mišljenju, mogla se mnogo bolje iskoristiti za predstavljanje hrvatske književnosti, međutim – kao što smo na to već naviknuli – to se nije dogodilo.

Poljska je još jednom pokazala koliko je snažna kultura čitanja u njezinu narodu, bez koje nije moguć nikakav napredak, bio on ekonomski ili politički. Hrvatska je pokazala da se ne radi na interesima vlastite zemlje i naroda te da je politička odgovornost nekoliko svjetlosnih godina udaljena od naših javnih dužnosnika. Siguran sam da ovakvih primjera i događaja ima posvud u svijetu gdje su naša predstavništva, ali isto tako znamo da samo građani naše zemlje mogu promijeniti stvari nabolje!

tekst i fotografije: Ivan Perković, dopisnik iz Poljske