Tisuće ljudi danas su se na zagrebačkom Mirogoju oprostile od Marka Veselice, hrvatskoga ekonomista, uznika i istaknutog proljećara. Od Marka Veselice prigodnim govorom oprostio se Dražen Budiša, a „Slovo za prijatelja“ Ante Glibote pročitao je naš  istaknuti dramski glumac Dragan Despot. Tekst „Slovo za prijatelja“ Ante Glibote, koji je zajedno s Markom Veselicom uhićen prije 45 godina u grupi političkih i intelektualnih predvodnika Hrvatskog proljeća, donosimo u nastavku. (hkv)

„Slovo za prijatelja“ Ante Glibote na sprovodu Marka Veselice, Mirogoj, Zagreb, 21. veljače 2017.

Dragi Marko,

dragi prijatelju i neustrašivi hrvatski viteže, i kume, ovdje smo pred tim finalnim činom se oprostiti od Tebe s ovom posljednjom porukom s udaljenog azijskog kontinenta, kojom te želim ispratiti na tvom putu u kozmičke i nadam se Gospodnje blizine, koje si kao hrvatski mučenik i stvarni vitez, kako tvoje dične Sinjske Krajine i Države Hrvatske u cijelosti, bio i biti ćeš ponos, zaslužen, tvojim uzoritim viteškim životom, za svog ovozemaljskog života!

Draga Božena, Ines i Snježana i ostala draga tugujuća obitelji Veselica, gospođe i gospodo, tužni zbore, danas sam ispred svih vas s kojima suosjećam i nosim ovu bremenitu posljednu poruku prijatelju, koji je bio i ostao od naših prvih susreta 1966. godine do današnjih dana ili dok srca budu kucala u našim tijelima, pravi istinski i prijatelj i suborac za hrvatsku pravicu. Istodobno se opraštam i od mog profesora, potom mog prijatelja suuznika za domovisku nezavisnost, borca za hrvatsku državnost i istinski autentičnog mučenika i slobodara hrvatske državnosti i na kraju nepokolebivog vjernika, koji je u svojem unutarnjem sazrijevanju gradio tu svjetleću piramidu i poruke o životu u spiritalnoj dimenziji svoje osobnosti i vrline. Naš dragi Marko je time postao svjetlonoša najsvjetlijeg primjera, koji se može postaviti na oltaru svoje domovine Hrvatske.

Danas nas prema nebeskim uzvisinama napušta jedna zaista velika rijetkost humanog roda, čiji život ne možemo banalizirati otrcanim formulama i parafrazama, jer je ispred nas zaista jedana od rijetkih i autentičnih temeljnih veličina i osobnosti kojom se poradi njegove izvorne autentičnosti može podičiti hrvatski narod i hrvatska država, pa i još šire.

Marko Veselica je svojim primjerom i svojom hrabrošću zadivio i Univerzum, kao mučenik i Pravednik, kao svjedok trpnje bjesomučnog terora, bezumlja nad hrvatskim narodom i njegovom domovinom Hrvatskom u trajanju od sedamdesetak godina dvadesetog stoljeća.

Marko Veselica je živio kako je i govorio, a govorio je kako je živio

Marko Veselica je živio kako je i govorio, a govorio je kako je živio, pa je time i postao rijetkost i primjer ovih prostora. Nikada se nije žalio na svoj trud, napore i patnju, koju je kroz sav taj teror, uznice, proganjanja i šikaniranja proživio u Jugoslaviji, pa se ne treba danas libiti reći istinu da i ova država, hoću reći hrvatska država, u koju je utkao svaki milimetar svog bića, svoje životne energije, svoje žive i neiscrpive inteligencije, ogromnog znanja, nije u doslovnoj mjeri znala ili nije htjela afirmirati kao model za budućnost etičke substance koje je Marko Veselica u sebi dično nosio, predstavljao i stavljao na oltar hrvatske domovine!

Nažalost, u našoj sredini, nije se znao prepoznati duh, tremljenja, ideje, vizija koje je on svojim primjerom utisnuo u njeno stvaranje u buđenje svijesti i savjesti mladih generacija, kako bi hrvatski narod probudio iz stoljetnih snova, kako bi se samostalna hrvatska država stvorila i harmonično živjela. Dakle, i država za koju je više od 12 godina uzničkog života propatio nije na respektabilan način našla načina da odgovori suptilnostima i osjećajem za njegove svekolike patnje, koje su, dakako, u njegovom primjeru bila ogromne. Marko i tom činu nije pridavao pažnje, što još više ističe i govori samo za sebe o njegovoj iskonskoj moralnoj i etičkoj veritikali. Nikada sugovornike time nije opterećivao i gotovo bi znao reći za sve te patnje, tuge i napore da je to i normalno, kada se vidi i zna, iz blizine, što je bio stvarni ulog tih patnjih. On ih nije nikada naplatio, a niti je to bilo u njegovom duhu da naplati, jer se za Domovinu borio kao Pravednik i autentični hrvatski borac za hrvatsku državnost, za hrvatsku pravicu i zbog toga se i danas s najvećim poštovanjem opraštamo od njega, koji nam je ostavio dosta nezavršenog posla u uređenje hrvatske države kao pravne države, za što se on čitavog života tako silno borio.

Vizionarska razmišljanja hrvatske države

Jer, Marko Veselica je Hrvatsku zamišljao u svojim vizionarskim razmišljanjima, kako bi ona bila domovinom sreće i boljitaka, domovinom osjetljivosti spram humanih nepravdi, konačno Domovini koju treba neminovno lustrirati od svih zla prošlosti. Ne lustrirati poradi samog čina lustracije, već kao signal i znak potrebe istine, kao zalog budućnosti, što je i sam zagovarao kao Pravednik i štovatelj istine bez obzira na njene boli, koje s tom čistilišnom katarzom prouzročuje. Taj čin do kojeg je silno držao, koji je proizlazio kao posljedica Markovog misaonog, humanog, filozofskog i etičkog principa, koji su proizlazili iz njegovog fundamentalnog religioznog motiva neokaljane kršćanske iskrenosti.

Upravo ta iskrenost i autentičnost, Markova vedrina i entuzijazam su me zaista tijekom našeg 50-godišnjeg prijateljstva uvijek impresionirala, već od vremena dok sam bio njegov student, što je mene i mnoge druge približavalo ovom izuzetnom pedagogu i domoljubu. On je poput Krista okupljao različitosti, ponekad i svijet antagonističkih smjernica želeći ljude povesti i uzdignuti prema stvarnim i temeljnim humanim vrijednostima ,što čovjeka čini ponosnim i sretnim u njegovom intimitetu kao i onoga u njegovom širem okruženju.

Budionik nade i vjere u hrvatsko sutra

Od 1966. godine ja sam bio jedan od njegovih čestih pa i svakodnevnih posjetioca u kabinetu na Ekonomskom Fakultetu u Zagrebu, gdje ste mogli sresti i najobičnije radnike, vrhunske profesore lingviste, književnike i poete, pjevače, sportaše, gospodarstvenike, studente i generale svih vjeroispovijesti i tendencija... Bio je to istinski rasadnik ideja o hrvatskoj sutrašnjici koji je Marko tako suptilno i pragmatično njegovao. Marko Veselica nikome vrata nije zatvarao, nasuprot on ih je otvarao još i više, šireći poznanstveni krug ljudi koji su dolazili s različitih horizonata iz domovine i dijaspore, stimulirajući razmišljanja među tim posjetiocima, šireći i pojašnjavajući ideje o hrvatskim potencijalima za budućnost, ideje o potrebi zaustavljanja eksploatacije hrvatskog čovjeka i hrvatskog gospodarstva, inicirajući uzimanju njegove sudbine u vlastite ruke. On je bio ne samo profesor političke ekonomije, već je bio i budionik nada i vjere u hrvatsko sutra. Svejdočim vam kao osoba iz blizine, da je bilo u tom njegovom načinu i stila i vedrine i duha, ali i preciznosti u nadanjima.

On je tražio sveze između znanosti i gospodarstva, okupljajući hrvatski gospodarski, intelektualni i kulturni gremij, da ruku ispod ruke, osvješćuju s kreativnim projektima hrvatski narod, kao nužnoj potrebi respektabilne obstojnosti njegovanjem i brigom za njegov nacionalni identit. Marko Veselica je bio incijator i voditelj takvih puteva u kojem su ekonomisti, znanstvenici i matematičari pravili projekte dugoročnih projekcija i stimulativnih metoda koji su zasnivani na modernim metodama upravljanja u tom vremenu, u kojem su Ekonomski Fakultet i Ekonomski institut iz Zagreba ulazili u vrlo kompleksne razrade vrlo preciznih studija, koje su vodile evaulacijama čitavog kompleksa hrvatskog gospodarstva prema napretku.

Sjećam se tih njegovih velikih incijativa primjerice u Kombinatu Borovo, u Sljemenu, Agrokombinatu Zagreb, gdje je Marko znao direktno utjecati na promjene prema boljitcima...u koje su bili uključeni i vrsni profesori ekonomisti, kibernetičari i financijeri, sve do njegovih studenata, kako bi se stvarala baza izvrnosti sveza studija i prakse kao zaloga za nekakve buduće uloge u harmoničnijoj hrvatskoj sutrašnjici. Pa eto, u ovom posljednjem činu, čiji sam bio i svjedokom prije gotovo 50 godina, svjedočim o njegovim znanstvenim vizijama potrebe povezivanja i baze znanstvenosti, koje je iziskivalo moderno gospodarstvo, kako bi odgovorilo izazovima vremena i neophodnom modernitetu uravnoteženog razvoja hrvatskog gospodarstva, a ne na principima zatupljujućeg komunističkog birokratizma koji je stavljao sve resurse hrvatskog naroda u upitnost. On nije bio suhoparni profesor, držeći se slijepo svoje katedre, već je kročio hrabro, inicirao svojim znanjem, svojom intelektualnom bagažom, ali je isto tako i živim kontaktom upotpunjavao svoja saznanja koja su nalagala nužne promjene u takvoj konstalaciji snaga koje su stavljale u podjarmljujući položaj hrvatski narod.

Marko Veselica je, gospođe i gospodo, tužni zbore, u tim vremenima znao dati naputke i smjernice kako radničkim slojevima, gospodarstvenicima i hrvatskim sveučilištarcima i srednjnoškolcima, svim slojevima društva sve do hrvatskih sportaša zahvaljujući i svojim oratorskim vještinama i kompleksnošću njegova talenta, jer je i narod uz sve te atribute duboko osjećao njegovu temeljnu iskrenost. Saznanjima je znao pridobiti za te novatorske ideje i gospodarstvenike i radnike i studente, mlađariju. On već tada govori vizionarski o potrebama naoružanog hrvatskog naroda, anticipirajući dvadeset godina ranije Domovinski rat!

Djelovanje u Matici hrvatskoj

Razumljivo je da je time postao i prioritetna meta, dobivši time i vrlo opasne protivnike u tadašnjem unitarističkom ili pak u autonomaškom antihrvatskom političkom etablishmentu. On je bio i ne samo ekonomist već i djelovanjem preko Matice Hrvatske i njenih tribina diljem Hrvatske širio istinu o stvarnoj prirodi tadašnjeg sustava, koji je bio osuđen na propast, što će i usljediti dvadeset godina kasnije. A nitko nije tako elokventno kao Marko dao dijagnozu njegovih problematičnosti u tim vremenima,pa i sa proročkom vizijom govorio o konačnoj slobodi za hrvatski narod. Okupljao je sav taj svijet oko Matice hrvatske i vodio brigu da se i Matica što više okrupni, u zajednici s Franjom Tuđmanom, Vladom Gotovcem, Vlatkom Pavletićem, Šimom Đodanom, Hrvojem Šošićem, Brunom Bušićem... s grupnim učlanjivanjem studenata i radnika najširih narodnih masa, koji su prouzročili i vibrirajuće efekte nacionalnog buđenja i njene jedinstvene uloge u hrvatskom samoodržanju i prosvijećenosti.

Stvorili smo tada i naše medije pa smo u zajednici s Markovim bratom, nedavno preminulim prof. Vladimirom Veselicom osnovali Hrvatski gospodarski glasnik (HGG), kao glasilo Društva ekonomista Hrvatske, čiji je Marko bio jedan od glavnih stupova, gdje su podastrijete sve osnovne i problematične teze koje su tištile hrvatske građane i vizije njene daljnje opstojnosti u takvim uvjetima konačnog traženja za samostalnom Hrvatskom Državom.

U zajednici s Markom mi smo u tim vremenim doslovice prošli sve krajeve Hrvatske, a na brojnim velebnim skupovima, predavanjima okupljali hrvatski znanstveni, intelektualni, kulturni i gospodarski gremij, povezujući hrvatske krajeve, tražeći načina homogenizacije hrvatskog nacionalnog bića, osvješćivanja srednjoškolaca, studenata, radnika kao primordijalni i ozbiljni zalog za hrvatsku budućnost. I upravo ova komponenta probuđenog hrvatskog nacionalnog identiteta će odigrati po meni odlučujuću ulogu da u tome da se Hrvatska mogla othrvati srpsko-jugoslavenskoj soldateski, i u kojoj su naši odvažni hrvatski branitelji i generali izvojevali znakovitu domovinsku pobjedu.

Marko je bio definitivno prvi i neprikosnoveni lider tih osvešćujućih kretanja. Nije bilo dakle ni nikakvog čuda kada se po nalogu J. B. Tita i Bakarića zatvara 11. siječnja 1972. pod optužnicom za kontrarevolucionarnu aktivnost protiv naroda i države.

Nije se poklonio đavoljim slugama

Vidljivo Marko Veselica, prvoptuženik, predvodi listu od deset hrvatskih intelektualaca, među kojima sam i sam bio uhićen kao najmlađi u grupi. Marko Veselica je i bio najoštrije tretiran, jer su i protivnici znali za njegovu beskompromisnost, autentičnost i poštenje, da on nikada nije stavljao u nikakvu vrstu prevaga, mogućih adaptacija, povlastica, kada je bio u pitanju hrvatski temeljni interes, pa i po cijenu života, da sve izgubi i obitelj i život! 12 godina teških tamnica su to potvrdili, ali se časni vitez isto tako časne Sinjske krajine nikad nije poklonio pred đavoljim slugama! Nisu se tadašnji vlastodršci prevarili, jer upravo iz ove grupe je pronikla i ideja konstitucije i obnove konačno i stvaranja nove hrvatske države, koja se vidno zagovarala, kao i "raison d'être", kao razlogom postojanja, svakog od tih patnika ponaosob.

Marko Veselica je djelovao kao profesor na Ekonomskom Fakultetu u Zagrebu, presjedništvu sindikata Hrvatske gdje je branio interese hrvatskih djelatnika, nasuprot unitarističke bulemente na čelu s Milutinom Baltićem, u upravi Matice hrvatske, Društvu ekonomista Hrvatske, HGG i brojnim drugim časopisima i revijama. Konačno bio je zastupnik u Saveznoj skupštini izabran nasuprot oficijelnom kandidatu tadašnje nomenklature, gdje su ga zagrebačka radnička Trešnjevka i studenti zagrebačkog sveučilišta izabrali u zastupništvo tadašnje Savezne Skupštine, što je bio prvi signal demokratske volje u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji. Marko je s nama skupa bio u Upravi NK Zagreb, jer smo tada željeli i drugog zagrebačkog prvoligaša i u tome uspjeli, kao i bezbroj drugih asocijacija; svuda je ostavljao trag i ozbiljnosti i srčanosti i želje za boljitkom nesebično držeći visoke etičke standarde, činile ga neupitnim i kao znanstvenika i kao čovjeka ljudske blagosti i rijetke inteligencije.

Što se to dogodilo s hrvatskim pukom i vladajućim strukturama da je zaboravilo te sve silne žrtve, uloge i napore da ovaj autentični hrvatski junak nije mogao proći ne samo u periodu bivše države već i u samoj hrvatskoj državi, koju je na svoj zaseban način desetljećima koncipirao i kojoj je služio i kao zastupnik u Saboru i predsjednik stranke HDS koju je sa bratom Vladimirom osnovao. Ovo pitanje sam i sam sebi postavljao ne jednom, nego na tisuće puta, jer sam iz neposredne blizine vidio što je Marko sve ulagao za dobrobit i interes hrvatske države, dok su dijelovi struktura koje su na veliko šurovale s propalim režimom našle utjecište i u najvišim strukturama hrvatske države.

No, u našim srcima, zasluge, mučeništvo i vizija koju je Marko Veselica unosio u stvaranje ove države su od primodijalnog značenja u dušama i mislima svih onih autentičnih Hrvata i domoljuba koji su ostali po strani, ne zbog toga što su bili manje važni, manje vrijedni, već zbog toga što se dobro znalo upravo za njihovu autentičnost, njihovo iskonsko ljudsko poštenje, koje nikada nisu stavljali na balancu da promjene njihove stavove, zanijekajući hrvatske državne interese. Konačno vrlo je dobro bilo vidljivo stavljanje u reljef same izvršne vlasti da su konvertiti bili na posebnoj cijeni, pa su utoliko i oni autentični Hrvati bili nepoćudni da se uklope u osrednjost, korumpiranost ili pak udjel u bivšim udbaško-kosovskim strukturama, koja su zadržale i perpetuirale sve poluge gospodarske moći, koje su se represivno odnosila prema svemu onome što je mirisalo istaknutim pojedincima, što je odisalo hrvatskom autentičnošću.

Autentična hrvatska vertikala

To je vjerujem razlogom i zbog čega želim i u ovom posljednjem pozdravu istaknuti mjesto i ulogu onoga što ja i danas nazivam autentičnom hrvatskom veritikalom, kojom se hrvatska država može ponositi za sva vremena, koju je tako snažno uvijek predvodio i utjelovljivao moj dragi prijatelj Marko Veselica.

Mogao bih dragi prijatelju nastaviti godinama, a ne u ovim tužnim prigodama, riječima opraštanja od Tebe, govoriti o tvojoj dobroti, o tvojem geniju, o tvojem mučeništvu, koje nije bilo samo Tebe već i Tvoje Božene, tvojih Snježane i Ines, tvojih unučadi i cijele obitelji Veselica, koja je tu patnju s dignitetom i ljubavlju spram tebe, obitelj, također djelila.

Tu su također viteška držanja tvog brata Vladimira, na kojeg se sve to također može odnositi, što je i na čast i ponos i viteške Sinjske krajine i cijele Domovine u zajednici s hrvatskom dijasporom, koja Te je držala uvijek u najvećoj estimi i cijenila obol tvog mučeništva u stvaranju hrvatske države.

Prilično je, dragi Marko, da u ovim zgodamo kažem neka ti je lagana hrvatska gruda kojoj si toga toliko dao i nesebično žrtvovao, ali ću to reći na jedan drugi način, da je i u ovakvoj Hrvatskoj, kakva je bila i kakva je, da će i ovoj državi očito biti teško nositi teret, rezonance tvojih koraka, odjeke silnica jedne takve pojavnosti, iskrenosti, besprijekornog domoljublja koji su se iz Tvog osebujnog stvaralačkog opusa i Tvoje etičke snage i osobnosti iznjedravali.

Tvoja misao, etičnost, Tvoje forme misli daju formu naših budućnosti, pa ćemo se utoliko morati prisjećati Tvoga glasa, tvojih vrlina, note vrlo profinjenog humora, koji si znao s toliko suptilnosti prakticirati...

Prisjetih se na kraju dragi prijatelju dijaloga iz Braće Karamazovih, Dostojevskog koji je i Tebe ozračio svojim snagom i spiritualošću, o kojem smo također znali razglabati, koji je i Tebe na izvjestan način osobno transformirao, koji evocira i vrlo precizni ovaj trenutak, u kojem se nalazim danas ispred tvog odra:

»Karamazov, uzviknuše Kolia, je li istina,
što propovijeda religija, da ćemo uskrsnuti od mrtvih,
da ćemo se vidjeti jedni s drugima, i Ilioucha?

-Da, to je točno, mi ćemo uskrsnuti,
mi ćemo se ponovo vidjeti, mi ćemo se
i sa zadovoljstvom ponovo napričati što se to desilo.»

Eto, do tada, dragi moj prijatelju, dragi Marko, dragi naš viteže hrvatski i kume, čijim sam imenom, Tebi u čast, Tvojim imenom i sina svog krstio, plovi kozmičkim prostranstvima vođen anđelima i blaženom djevicom Marijom, kraljicom Hrvata, koji će te čuvati i voditi prema božjoj Providnosti, božjoj milosti.

Do skorih viđenja....dragi prijatelju!

Ante Glibota
foto: Arhiv Ante Glibota, Paris