Ako je istina da se mjesta sjećaju događaja, onda je Duvanjsko polje dio naše emocionalne karte i pejsaža koji je sudjelovao u stvaranju hrvatskog nacionalnog identiteta. Ovdje povijest govori o predrimskim i rimskim vremenima, o hrvatskom kraljevstvu, turskim osvajanjima i zulumima, o borbi Hrvata ovoga kraja za slobodu i katoličku vjeru.

Panorama jugoistočne strane Duvanjskog polja: planine (s lijeva na desno) - Ljubuša, Vran i Lib, a obrisi Čvrsnice se vide između Vrane i Liba

Duvanjsko polje nalazi se u južnom dijelu Herceg-bosanske županije (kanton 10), na visoravni (oko 900 m) omeđenoj planinama Ljubuša (1794 m), Vran (2074 m), Lib (1481 m), Midena (1222 m), Tušnica (1697 m) i Jelovača (1527 m).

Hercegovačke Alpe: Vran planina i Čvrsnica (2228 m)

Snijeg na vrhovima Čvrsnice, „krovu“ Hercegovine, nerijetko ostaje tijekom cijele godine

Između Vrane i Čvrsnice nalazi se dolina s ledenjačkim jezerom (površine 4 km2) i brojnim bilizima (stećcima), odnedavno Park prirode Blidinje.

Lib planina

Pleme Delmata (Dalmata) prisutno je na Duvanjskom polju već od kasnog brončanog doba.

Delmatski životni prostor obuhvaćao je Duvanjsko, Livanjsko, Glamočko, Grahovo i dio Imotskog polja, a od početka II st.pr.Kr. i područje uz jadransku obalu između Krke i Neretve te otok Brač. U predrimsko doba je ovaj prostor bio jedinstven u kulturi, običajima, vjerskim kultovima i u načinu pokapanja, a osiguravao ga je delmatski obrambeni sustav utvrda (gradina).

Glavnina se Duvanjskog polja mogla nadzirati s gradine Delminium, odnosno Dalmion (1 033 m), glavne utvrde i političkog centra Delmata tijekom II. st. pr. Kr., koja je ležala nekad iznad današnjeg sela Borčani na Lib planini, udaljene devet kilometara od Tomislavgrada.

Za razliku od daorske gradine Daorson, koju su razorili Delmati, od zidina delmatskog uporišta na Libu ostalo je malo, gotovo ništa. Razorili su ga Rimljani 155. g. pr. Kr., a brojni vršci željeznih strijelica i oružja (Arheloška zbirka Franjevačkog samostana u Tomislavgradu, Livnu i Humcu), potvrda su krvavih borbi koje su se vodile za Lib i njegove padine. Tako je završen Prvi od tri velika rata Rimljana s Delmatima koji su za novo glavno uporište odabrali Salonu.

Iako je Rim proglasio embargo na izvoz rimskog oružja Delmatima, oni su uvozili oružje iz Grčke i tijekom sljedećih 150 godina su u više navrata (118., 78., 51., 48., 44., 16., 12. g.pr.Kr., te 9. g.po.Kr.) porazili rimske legije, pa čak i proširili svoj životni prostor.

Tiberije i Germanik su definitivno skršili otpor Delmata tek 9. g.po.Kr., premda su početkom iste godine doživjeli težak poraz kod Salone. Tih godina Rimljani su napokon uspjeli ugušili sveopći ilirsko-panonski ustanak koji je u povijesti poznat pod imenom „Batonski rat". Nakon toga su Rimsku vlast u pokorenoj zemlji Delmata čuvale dvije rimske legije: VII u Tiliriumu (Gardunu) na Cetini kod Trilja, a XI u Burnumu na Krki.

Delmati su nakon plemena Histra na sjeveru Jadrana (Rimljani su ih slomili 177. g.pr.Kr.) bili najborbeniji i glavni nositelji otpora rimskoj kolonizaciji istočne jadranske obale. Početkom I st.pr.Kr. ukorijenila se među Rimljanima uporaba imena Dalmatia za pokrajinu koju su nastavali Delmate, a od njih su čak preuzeli i dio nošnje koju su nazvali „Dalmatika“, slična narodnoj nošnji iz današnje dalmatinske Zagore.

Ostaci rimskog Delminiuma u Tomislavgradu.

Rimljani su nakon razaranja delmatskog Delminija podigli na Duvanjskom polju svoj grad – veliko antičko naselje municipium Delminiensium, čiji su ostatci pronađeni krajem XIX stoljeća (fra Anđelo Nuić i Carlo Patsch) na prostoru gdje se danas nalaze katolička crkva Sv. Nikole Tavelića i Franjevački samostan u Tomislavgradu. Nedavno su ovaj arheološki lokalitet istraživali arheolozi iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita i fra Ante Ivanković, danas gvardijan Hercegovačke franjevačke provincije u Zagrebu.

Kameno postolje s nadgrobnim natpisom i delfinom

Delfin je čest motiv na rimskim nadgrobnim spomenicima s duvanjskih prostora.

U predvorju Franjevačkog samostana izloženo je i rimsko kameno postolje pronađeno u Tomislavgradu. Nadgrobni natpis govori da je spomenik bio podignut u spomen preminulog rimskog građanina Publija Elija Dasanta (Publius Aelius Dasas) koji je rimsko građansko pravo stekao u vrijeme cara Hadrijana. Okvir natpisa je urešen biljnim motivom lozice s listovima.

Četvrtasti nosač arhitrava (epistil) s biljnim motivima iz rimskog Delminijuma – dio hrama Dijane, Libera i Armata?

Rimska magistralna cesta iz Salone za Argentarion (Srebrenicu) i Sirmium (Srijemska Mitrovica) prolazila je preko Trilja, Kamešnice i buškoblatskih prostora (danas jezero), a njezin je odvojak preko Prisoja vodio do Delminijuma.

Jezero Buško blato jedno je od najvećih umjetnih jezera u Europi – u pozadini obrisi Kamešnice (1855 m) s dalmatinskim zaleđem i četiri granična prijelaza između BiH i RH.

Preko graničnog prijelaza „Kamensko“ stiže se za pola sata od Tomislavgrada do Trilja u Hrvatskoj.

Pogled s Tušnice na Prisoje (16 km zapadno od Tomislavgrada)

U selu Prisoju su pronađeni ostaci rimskog naselja i četiri ranokršćanske bazilike. Iz Buškog blata se tijekom kasne antike Kršćanstvo proširilo na duvanjske i livanjske prostore.

Planina Tušnica zatvara sjeverozapadni rub Duvanjskog polja.

Najznačajniji događaj na Duvanjskom polju u ranom srednjem vijeku je Prvi hrvatski državni i crkveni sabor, održan 753. godine na Lib planini (?) u nazočnosti izaslanika pape Stjepana II i bizantskog cara Konstantina V Kopronima.

Spomenik kralja Tomislava u Tomislavgradu

Prvi hrvatski kralj Tomislav (»rex Croatorum« u poslanici pape Ivana X) je okrunjen 925. godine na Duvanjskom polju, koje s gradićem Županjcem (rimski Delminijum = Duvno = Tomislavgrad) ostaje u posjedu hrvatskih kraljeva sve do druge polovine XIII stoljeća, kada je pripalo hrvatskoj plemićkoj obitelji Šubić, a 1325. godine bosanskom velikašu Stjepanu II Kotromaniću.

No, prema pisanju glasila Velike Britanije u Hrvatskoj, i mnijenja goldštainovskih povjesnika u Hrvatskoj (npr. Tvrtko Jakovina): „Hrvati su bili prljavi koljači, a Tomislav nije ni okrunjen … u nekakvim vukojebinama sličnijima Tolkienovim zlosretnim carstvima“ (Jutarnji list, 21. studenoga 2009.).

Hrvata divljaka će Englez naučiti kulturi. Eto, vidite čime se sve pune naše glave. Sve je to proces tzv. detuđmanizacije, odnosno otkidanja Hrvatske od njenih korijena i oduzimanja joj svake posebnosti i identiteta. Kolika je u tome i Vaša društvena, profesionalna i politička odgovornost? I što ćete učiniti da se ovakvo stanje promjeni?

Za vrijeme Domovinskog rata (1992. – 1995. god.), a u obrani svojih prostora protiv velikosrpske agresije, veliki je broj poginulih i izbjeglih stanovnika Duvanjskog kraja.

"Sudbina Hrvata u BiH u posljednjem ratu je tragična. Prema neovisnom istraživanju agencije USIA iz SAD-a, najbrojnije žrtve rata u BiH su Hrvati. Više od 40% Hrvata u BiH su žrtve rata. Po istraživanju spomenute agencije, podatci kazuju da je neposredne fizičke posljedice sukoba pretrpjelo 42% Hrvata, dok je istodobno 15% Bošnjaka - Muslimana i 13% bosanskih Srba pretrpjelo takve posljedice. Više od polovice od ukupnog broja Hrvata u BiH protjerano je ili na drugi način prisiljeno napustiti svoje domove. Prema istom istraživanju oko 200.000 Hrvata protjerano je s područja federacije u kojima sada Bošnjaci-Muslimani imaju većinu".(Dossier, zločini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BiH od 1992. do 1994., Centar za istraživanje i dokumentaciju Mostar, 1999.)

Još i danas se pokušava održati slika o nevinosti Armije BiH u ratnom sukobu. Taj mit je sasvim u suprotnosti s povijesnom istinom.

Prof. dr. Miroslav Tuđman u knjizi "Informacijsko ratište i informacijska znanost" podsjeća nas kako je pravomoćnom presudom general Safer Halilović (prvi načelnik stožera Armije BiH) oslobođen odgovornosti za zajednički zločinački pothvat iako zapisnici Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz 1993/94. jasno potvrđuju da je Armija BiH (“Es’ selam al’leikum”, nap.a.) provodila operaciju "Neretva 93" sukladno zapovjedi Alije Izetbegovića i Predsjedništva BiH. Iako je ta arhiva bila na raspolaganju tužiteljstvu i sudu u Haagu, iako je u slučaju vukovarske trojke bilo očito da se radi o zajedničkom zločinačkom pothvatu, oni u jednom i u drugom slučaju nisu optuženi za zajednički zločinački pothvat. Nasuprot tome u optužnicama protiv generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača i u optužnicama protiv hrvatskih civilnih i vojnih dužnosnika u Bosni i Hercegovini optužnica se temelji na odgovornosti u zajedničkom zločinačkom pothvatu.

Miroslav Tuđman je znanstveno, argumentirano, istinito i objektivno pokazao u knjizi, među inim, na koji način se bošnjačka koncepcija unitarne Bosne i Hercegovine koja osigurava hegemoniju bošnjačkom narodu, nastojala prikazati kao demokratska, multietnička, multikulturna i multikonfesionalna koncepcija koja osigurava cjelovitost Bosne i Hercegovine, a svaki zahtjev hrvatske politike (dr. Franjo Tuđman) da se osigura ravnopravnost hrvatskog naroda, prikazali su kao podjelu Bosne i Hercegovine.

 

Iako su Hrvati u Mostaru (i ne samo u tom gradu) brojniji od Muslimana, gradonačelnik će ipak biti iz redova Bošnjaka. To je najsvježiji (16. prosinca 2009.) dokaz o ravnopravnosti Hrvata u BiH. Hrvatima u BiH bez trećega entiteta prijeti ne samo politička smrt već i iseljavanje.

Fra Mijo Čuić – spomenik ispred Franjevačkog samostana i bazilike Sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu

Ovih je dana u prigodi 50. obljetnice smrti fra Mije Čuića iz tiska izišla knjiga "Fra Mijo Čuić - graditelj i uznik" (FRAM – ZIRAL, Mostar, 13. prosinca 2009.). U pogovoru je napisano:

"Ova knjiga govori o životu i djelu fra Mije Čuića, hercegovačkoga franjevca, današnjim franjevcima i vjernicima najpoznatijega po izgradnji monumentalnih građevina: bazilike i franjevačkog samostana u Tomislavgradu, kao i Hrvatskog spomen - doma „Tomislav“. Izgradnju je navedenih građevina fra Mijo mudro povezao s proslavom 1000. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva, točnije krunidbe kralja Tomislava, za kojega se u ono vrijeme držalo da je krunjen 925. godine na Duvanjskom polju. Tako je, uz velike žrtve i odricanja, uspio u te velike građevne projekte uključiti cjelokupnu hrvatsku javnost kao i istaknute ustanove i pojedince te su građevine dovršene usprkos velikom siromaštvu duvanjskog puka u ono vrijeme. U prvim je poratnim mjesecima po komunističkom sudu suđen u Tomislavgradu na smrt strijeljanjem, „u ime naroda“, iako je narod javno izrazio svoje ogorčeno protivljenje takvoj nepravednoj presudi. Kasnije je „pomilovan“ na 18 godina strogoga zatvora. U KPD Zenica je teško obolio te je kao invalid otpušten iz zatvora. Ostatak života proveo je u bolesničkoj postelji."

Englezi su 16. listopada 1944. „zabunom“ ispustili tovar bomba na zavjetnu spomen crkvu Hrvatskoga kraljevstva, baziliku Sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu. Iste godine su engleske bombe „zabunom“ bačene i na Vatikan. Što Vi znate o ovim događajima? Slutite li pravi razlog zbog kojega Englezi uporno traže „topničke dnevnike“?

Ili zašto su izveli jedinstvenu pljačku u povijesti, već zaboravljenu tenkovsku pljačku Hercegovačke banke u Mostaru?

Sporazumom Cvetković-Maček (26. kolovoza 1939. g.) je ustrojena Banovina Hrvatska, a Duvanjski je kraj ušao u sastav Banovine Hrvatske i kasnije Nezavisne Države Hrvatske. U kakvom raspoloženju je dočekana nova država u Duvnu svjedoči jedan dokument sačuvan u Istorijskom arhivu u Mostaru, u kojem doslovce piše: "Propašću Kraljevine Jugoslavije Hrvati u Duvnu su oduševljeni, Srbi razočarani, a muslimani 2:1".

Kako je to moguće da i 60 godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata mnogima još uvijek kao da nije jasno što se zapravo dogodilo, kako za vrijeme rata, tako i nakon njegova završetka u provođenju komunističke revolucije? Kako je to moguće da zagrebački gradonačelnik Bandić ne želi promijeniti ime Trga maršala Tita? Kako je to moguće da ministar Primorac dozvoli u hrvatskom udžbeniku za 4. razred osnovne škole ovu rečenicu: „Hrvatsku su u Domovinskom ratu oslobodile snage UN-a“?!

Spomen bazilika sv. Nikole Tavelića je dijelom izgrađena na ostatcima rimskog foruma. Nacrt je izradio hrvatski arhitekt Stjepan Podhorski po uzoru na starohrvatsku crkvu sv. Križa u Ninu.

Temeljni kamen postavljen je 8. srpnja 1924. zalaganjem župnika fra Mije Čuića i svesrdnom potporom Družbe »Braća Hrvatskoga zmaja« iz Zagreba, a pod pokroviteljstvom tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera.

Dovršena spomen crkva, kao sjećanje na tisućitu obljetnicu krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju, blagoslovljena je na čast tada blaženom Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom kanoniziranom svecu rodom iz Stankovca (U kamenu povijest piše – Banjevci i Stankovci). Povodom 1000. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva gradić je dobio današnje ime – Tomislavgrad. Оd 1945. komunisti mu vraćaju ime Duvno, da bi mu tek 1992. bilo vraćeno ime Tomislavgrad.

Oštećenja samostanske crkve sv. Nikole Tavelića nastala u Drugom svjetskom ratu popravljana su od 1960 – 1985., a početkom ljeta 1992. ponovno je oštećena granatama srpske JNA.

Glavna ulazna vrata bazilike

Današnji interijer crkve je uredio slovenski arhitekt Kvaternik, a crkva je sve do nedavno (18. srpnja 2009.) imala najveće orgulje u BiH. Sada najveće orgulje ima župna crkva Sv. Vida u Vidovicama kod Orašja, dar Visokog glazbenog učilišta iz župe sv. Andrije u Salzburgu.

U svetištu je privremeno mjesto našla replika križa Sv. Franje Asiškog

Vlaho Bukovac: "Isus, prijatelj malenih", 1887.

Virgilije Nevjestić je izradio sve vitraje u crkvi, a izložena slika Vlahe Bukovca, naslikana u Parizu 1887., otkupljena je od Engleza 80-tih godina prošloga stoljeća.

Napuštamo Delminium i po porobljenoj rimskoj provinciji (koloniji) Dalmaciji nastavljamo put prema Tiliriumu i Burnumu.

Antički turistički vodič, tzv. Putingerova karta

Stoga sve vlasti poslije Tuđmana, uključujući i današnju, njegov usklik: „Imamo Hrvatsku!“ mogu promijeniti u usklik: „Imamo koloniju“! (Milan Ivkošić)

Ljubomir Škrinjar