Kad visibaba probije snijeg

Fra Zvjezdan Linić u svom razgovoru za ovogodišnji Uskrs u Večernjem listu (Prilog Uskrs, 23. 24. i 25. travnja 2011.) poručuje:

"Uskrsnuće je stvarnost! A ne neka ideja, fikcija, želja ili neka moja pobožna nadanja. To je stvarnost i činjenica". Zatim pojašnjava, ako smo katolici moramo znati Vjerovanje, a u toj molitvi molimo: "uskrsnuo treći dan, uzašao na nebo..." Kada bi današnja katolička vjera počivala na nekoj mrtvoj uspomeni na povijesnog Isusa bilo bi jako blijedo, jer se pobjeda nad zlom i smrću upravo ostvaruje uskrsnućem i vjerom u život vječni, poručuje fra Zvjezdan. A o haaškoj presudi generalima je izjavio: „Nisam u depresiji, ali bilo mi je teško. Suosjećao sam s njima. Bio sam kod njih u zatvoru prije pola godine. Imali smo duhovnu obnovu i mogu reći da su jako produhovljeni. Obrana je bila briljantna i svi smo se nadali..." Zanimljiv razgovor zaključio je porukom o svom poslanju: „Meni nije dano da podižem tvornice i zapošljavam ljude, ali mi je dano da u svom krugu mogu navijestiti nadu. Uskrs je blagdan radosne nade i želim da to probije uza sve ostalo, baš onako kao što visibaba može probiti snijeg, kao što se svake godine pojavi proljeće nakon pustila zime..."

Tim razgovorom u današnja otužna vremena fra Zvjezdan šalje poruku nade s usporedbom o krhkoj visibabi koja u proljeće probija snijeg! Rođen je 1. ožujka 1941. u Svilnom, u obitelji sa šestero djece, u zaleđu Gospinog svetišta Majke Milosti na Trsatu. Krsno mu je ime Vjekoslav, a odrastao je u čudesnom trsatskom ozračju, čijem je svetištu hrlio svakog dana iz svog obiteljskog doma. U Zagrebu je diplomirao, zaredio se, a u Francuskoj doktorirao. Više godina propovjedao je mladima u crkvi sv. Franje na Kaptolu. Pokrenuo je Kuću susreta Tabor u Samoboru gdje redovito održava seminare, uvijek izuzetno posjećene. Komunicira s javnošću kroz pisane kolumne i govorne radio emisije, ostvario je dvadesetak knjiga i zvučnih meditacija, a njegove duhovne obnove u javnim prostorima, športskim dvoranama s nekoliko tisuća ljudi, ostavljaju vrlo snažan dojam. Njegova razmišljanja i poruke lijek su za mnoge ranjene i ožalošćene duše. Mediji ga nazivaju karizmatikom, a vjernici jednostavno zovu – fra Zvjezdan.

Nedavno je izašla obljetničarska knjiga Fra Zvjezdan 70 godina za sv. Franjom – Isuse, dobroto beskrajna (Teovizija, veljača 2011.) prikazuje život u obitelji Linić, uz razmišljanja poznatih osoba o poslanju fra Zvjezdana u današnjem vremenu, mišljenja njegove subraće u svećeništvu, riječi suradnika u kući Tabor i zaključno slijede fra Zvjezdanove duhovne poruke. Zvjezdanova sestra Neda Kukuljan, rodnom je ćakavštinom opisala korijene i život obitelji Linić, odgoj i školovanje šestero braće i sestara u vremenu komunizma. U skromnoj vjerničkoj katoličkoj obitelji Linić postojala su jasna pravila rada, reda i molitve uz svetkovanje nedjelje i blagdana, od kojih se nije odstupalo ni pred komunističkim prijetnjama zatvorom. No, Vjekoslav je od malih nogu samostalno odredio svoj životni put, ranim ustajanjem i kilometarskim pješačenjem u svetište Gospe Trsatske na prvu jutarnju misu, a zatim u školu. Prof. Tomislav Ivančić u svom osvrtu ukazuje kako nakon tamnih totalitarističkih režima ponovno živimo u teškom vremenu ateizma i protucrkvene agresije. Predskazuje mogućnost novog vremena mučeništva, u kojem vidi veliku potrebu nade, kao zadaću koju širi fra Zvjezdan.

Prof. Davor Pavuna zahvaljuje pateru Zvjezdanu na upravo njegovom svjedočanstvu i daru vjere, koje mu je promjenilo život, iako je već bio formirani fizičar, nevjernik i agnostik. Franjevački provincijal fra Željko Železnjak ukazuje kako čovjeku današnjice ponestaje hrabrosti ustrajno činiti dobro uz opis fra Zvjezdana: osvaja srca dobrotom, srdaćan, susretljiv, ljubazan sa svima, tako i sa svojom franjevačkom subraćom; nosi u sebi mir, to prenosi i daje drugima. Fra Bonaventura Duda nasuprut „crne kronike" u našim medijima vapi za „bijelom kronikom". U službi dobra, na što nas Isus poziva kao „svijetlo svijeta", zaključuje s tim najbitnijim iz fra Zvjezdanovog poslanja. Don Andrija Vrane smatra da je fra Zvjezdan mogao ostvariti blistavu profesorsku karijeru, no svoje zvanje pretvorio je u poslanje s konkretnim vođenjem duša, što je danas najpotrebnije. Fra Zlatko Špehar, dugogodišnji gvardijan samostana u Vukovaru, svjedoči kako se njegov subrat fra Zvjezdan uvijek spremno odazivao na „krpanje poderanih vukovarskih duša" povratnika, a mladice su poslije tih sureta nicale polako i uporno... Naposljetku fra Zvjezdanova suradnica, tajnica u Taboru Donata Ekart, svjedoči kako ljudi u potrebi ostaju često zbunjeni zbog fra Zvjezdanove jednostavnosti i dobrote, što ih kasnije ponovno vraća u Kuću susreta.

Na svojim seminarima fra Zvjezdan okupljenima za sve doživljeno uporno ponavlja: „ne zahvaljujte meni – zahvaljujte Isusu!". Povodom svog 70. rođendana obljetničarsku monografiju zaključuje svojim porukama: o Bogu Ocu, o Isusu, o Duhu Svetomu, o Isusovoj Majci, o Božiću, o Uskrsu, o molitvi, o životu, o vjeri, o blagoslovu, o opraštanju, o grijehu, o kruhu, o zajedništvu, o zemlji nam jedinoj, o ekologiji duha i riječi, o odmoru, o strahu i zaključno o magiji. Kad je riječ o magiji i o zlodusima, brižljivo kao otac djeci, ukazuje na uvijek prisutne zamke i opasnosti. Čitatelju fra Zvjezdan zaključno poručuje: ne magija, ne sumnje, ne ogorčenja, ne neprijateljstvo, ne mržnja! Iz tame, jednostavno želi svakoga izvesti na svijetlo.

U srpnju 2007. godine fra Zvjezdan je proslavio 40. obljetnicu svog misništva. Služio je sv. misu u crkvi Sv. Filipa i Jakova na Grobniku, u svom rodnom kraju. Ta najstarija crkva u okolini imala je orgulje i pjevački zbor još 1852. godine. Tu je služio i svoju mladu misu. Crkva se nalazi neposredno pored starog grada s kojega se pruža prekrasan pogled na Grobničko polje. Na 40. obljetnicu fra Zvjezdanovog misništva okupilo se mnoštvo domaćih vjernika, poštovatelja, suradnika iz Tabora i prijatelja. Temelji kaštela potječu iz II. stoljeća, još iz rimskih vremena. Utvrda današnjeg oblika izgrađena je 1225. godine po plemićkoj lozi Frankopana. U povijesnim izvorima grad se spominje u Vinodolskom zakoniku već 1228. godine. Kada se godine 1550. Katarina Frankopan udala za Nikolu Zrinskog Sigetskog, kaštel je prešao u vlasništvo obitelji Zrinski. Poslije okrutne presude zbog pokušaja obrane i ujedinjenja Hrvatske i mučeničke smrti velikih hrvatskih vitezova Zrinskog i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine, grad je mijenjao mnoge vlasnike.

Nameće se dojam kako je odrastanje na Grobniku, uz povijesnu ostavštinu grada Zrinskog i Frankopana, poznavanje njihove tragične hrvatske povijesti, također obilježilo fra Zvjezdanovo poslanje, razmišljanja i poruke. Upravo u sadašnjem vremenu, 340 godina poslije okrutnog smaknuća Zrinskog i Frankopana suvremeni se hrvatski vitezovi ponovno utamničuju, nepravedno optužuju i okrutno sude. Sudbonosno opet na stranim sudovima i pod stranim gospodarima. U poruci „O zemlji nam jedinoj" fra Zvjezdan simbolično potiče: „Odgovorni smo za svoju zemlju, čuvajmo je" a s uskrsnom porukom „kao što visibaba može probiti snijeg" poziva: Ne gubite nadu ni kada je najteže!

Tekst i slike: Damir Borovčak