Macelj, 6. lipnja 2021.

Pokop 84 novootkrivene žrtve brutalnoga komunističkog režima

Ove nedjelje, 6. lipnja 2021., u Macelju su pokopane 84 novootkrivene žrtve brutalnoga komunističkog režima. Mediji su vrlo skromno o tome izvijestili, a ni jedan nije prenio integralno izrečene riječi propovijedi i pogrebne govore. Zahvaljujući Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća imamo priliku pročitati što je na Macelju poručeno prilikom pokopa žrtava.

Propovijed na sprovodnoj misi
Zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski

Metode manipulacije doživljavamo već duga desetljeća

Draga braćo i sestre, u svojem životu trajno se susrećemo sa zlom. Ono nas zbunjuje i izaziva. Kad god se dogodi veliko zlo postavlja se i pitanje o dobrome Bogu. Kako je moguće da Bog, koji je sama dobrota i ljubav, dopušta takve strahote kao što su strahote ratova, napose II. svjetskoga rata čije posljedice i danas osjećamo i čije žrtve danas na dostojan način pokapamo? Što se to dogodi u čovjeku da postane spreman na najteže zločine?

Sv. pismo nam u današnjim čitanjima nudi odgovor. Postoji zla sila u svijetu koja je uosobljena i nazvana stara zmija, đavao, lažac i otac laži, Sotona, razdjelitelj ljudskog roda. On je prvotni uzrok zla, on je tužitelj braće, koji pod krinkom neke više spoznaje i dobra zavodi ljude, a zatim ih, ogoljele od svake ljudskosti i duha Božjega, ostavlja u njihovoj bijedi i muci. Doista, teško je razumjeti ljudske zločine samo kao posljedice njihovih emocija ili poremećene psihe. Mnogi od njih dopustili su da ih umjesto Božjeg Duha dobra, vodi đavolska sila zla.

Ipak, pred tajnom zla nismo nemoćni. Već u samim počecima čovječanstva naznačena je pobjeda Božja nad Zlim i milosrđe Božje nad posljedicama Adamova pada. Žena i njezin potomak satrt će zmiji glavu. To je prvo evanđelje, prva radosna vijest navještena ljudskome rodu. Bog nas ne prepušta našim slabostima i moći Zloga. Zato se od Marije rodio Isus, potomak Ženin i Sin Božji koji pobjeđuje Sotonu, začetnika svakog zla. Iako se na prvi pogled činilo da je Sotona pobijedio u lukavoj režiji optužbe i suđenja, razapinjući Isusa na križ, upravo ondje gdje je mislio izvojevati pobjedu doživio je najveći poraz: Isus je uskrsnuo i zauvijek satro zmiji glavu. Nije nas Isus oslobodio zemaljskih muka i tjelesne smrti, nego zloga duha i vječne smrti. Ali, iako pobijeđen đavao nije bez moći i danas djeluje podilazeći ljudima, smjera na njihovu znatiželju, sujetu, na lažna prava i neodgovornu slobodu. Zato je Isus, ne bez razloga, u molitvu Očenaša stavio zaziv: Oslobodi nas od Zloga!

U današnjim čitanjima otkriva model porobljavanja ljudi koji je uvijek aktualan. Na početku je zavođenje, lažno obećanje sreće, ugleda i moći: Bit ćete kao Bog! Doista primamljiva ponuda. No, povijest nam je pokazala da su svi pokušaji stvaranja raja na zemlji urodili porobljavanjem ljudi i ljudskom patnjom. Nema trajnog uspjeha ni radosti bez Boga koji je otac svih ljudi. Jer nakon počinjenog zlodjela otvaraju se oči, slijedi razočaranje, spoznaja vlastite bijede: Sakrih se jer sam gol! Zločin otkriva svu bijedu i golotinju zločinca i rađa prebacivanjem odgovornosti. Drugi je kriv što sam ja pogriješio. Sve do okrivljavanja Boga: On je kriv jer je Adamu dao Evu, on je kriv jer me takvim stvorio.

Upravo u pokušaju opravdanja zločina vidimo svu podlost zla. Odgovornost se prebacuje na drugoga. Žrtvu se proglašava krivom što je žrtva. To je model manipulacije. Oni koji su 45. bježali od progona krivi su jer su bježali. Danas su radnici krivi što su izgubili posao, jer su nesposobni. Treba uvjeriti svakoga da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, uslijed pogrešnih odluka, oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i podcijenjen pojedinac i narod, opterećen osjećajem krivnje, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv represivnog sustava, bio on ekonomski, politički ili ideološki.

Drugi je model manipulacije optužiti drugoga za suradnju sa zlom. Po ustima lažnih pravednika Isus je oklevetan i optužen da služi đavlu, odnosno, da Bog koji je izvor dobra i ljubavi služi zlome. To je toliko izopačen čin manipulacije da ga sam Isus naziva neoprostivim, jer nijekanje očite istine jest djelo protiv Duha Svetoga. Tko to ne želi vidjeti, opire se djelovanju Duha i to neoprostivo. Ne zato što Bog ne bi htio ili mogao oprostiti, nego, jer čovjek zaslijepljen ideologijom ne dopušta spoznaju vlastite istine i tako sam sebe osuđuje.

Upravo ovakve metode manipulacije doživljavamo već duga desetljeća. To je taktika i bezbožne marksističke ideologije. Ako nisu druge mogli privoljeti u svoj tabor lažima, onda su svi bili oklevetani kao narodni neprijatelji koje treba satrti. Kad istina postane žrtvom ideologije uvijek se traži ljudska žrtva u krvi. To se dogodilo u zločinu nakon Drugog svjetskog rata. Danas ćemo dostojno pokopati posmrtne ostatke 84 žrtve, koji su ubijeni bez dokazane krivnje, bez suđenja i desetljećima bili zakopani na mjestu njihova ubojstva kako bi se prikrio zločin. Ali, ma koliko ubojice nijekali svoje zločine, opravdavali se tuđom krivnjom, klevetali i ocrnjivali mrtve i žive, zagrtali pod zemlju, u jame i rovove, mrtvi uvijek progovore. Jer zemlja ništa ne skriva, ona samo čuva da u određeni čas otvori svoja njedra i na svjetlo dana iznese gorku istinu.

Je li u početku odgovoran Adam ili Eva, ili zmija? Adam nije izgubio moć rasuđivanja i slobodu volje. Znao je što ga čeka i slobodno je to učinio. Svaki na svojoj razini snosi odgovornost za svoje djela i ne može prebaciti odgovornost na druge. Ni oni koji su ubijali nakon rata ljude bez suda, nisu bili bez uporabe razuma i slobodne volje u donošenju odluka. Znali su što čine i činili su to slobodnim pristankom. Zato je njihovo opravdanje zločina grijeh protiv Duha Svetoga. I kod toga je svejedno jesu li oni već mrtvi ili još živi, jer pravednost ionako nije u ruka ljudi nego u Božjim rukama.

Braćo i sestre!

Dok smo u svojem tijelu na putovanju ovom zemljom uvijek imamo izbor između dobra i zla, Boga i Sotone. Sredina ne postoji. Upravo zbog toga na temelju današnjih čitanja izvlačimo pouke:

- Iz naših grijeha rađaju se naši križevi i naše patnje. Ma koliko bili pod raznim utjecajima pa i utjecajem Zloga, imamo razumsku spoznaju i slobodu odlučivanja. Uvijek imamo mogućnost izabrati dobro, izabrati život, izabrati Boga. Ponekad je cijena našeg izbora visoka, ali ni cijena našega spasenja nije mala. Ta Isus je za nas umro na križu.

- Ne opravdavajmo se klevetom. Klevetnici očito govore kakvi su. Pa i klevetnici hrvatskoga naroda. To je promašen način da se oslobode svojeg lošeg stanja, to nije put osobnog čišćenja. Kad s drugog skidamo vrline sami ostajemo goli, stoga svaki klevetnik, ma koliko se trudio prikriti svoju istinu, ma koliko govorio da su drugi krivi sam izlaže svoju bijedu. Zato ne kažnjavajte klevetnike i lašce, oni su već kažnjeni, ne branite se jer nisu dostojni vaše poniznosti. Vaš mir bit će njihov nemir.

- Izgrađujmo zajedništvo kao Božje djelo. Isus kaže: Ako se kraljevstvo ili kuća u sebi razdijeli ona ne može opstati. Zašto toliko dugo nakon završetka Drugog svjetskog rata, nakon Domovinskog rata, tako slabo napredujemo. Razlog je u Isusovoj riječi: razdijeljenost, a ona je djelo zloga duha. Ako se ni oko čega ne možemo složiti propast nam je pred vratima. Mrtvi čije kosti danas pokapamo obvezuju nas na zajedništvo i pomirenje. Samo tako njihova žrtva neće biti uzaludna.

- Ne rješavajmo probleme silama zla. Kad god svoje probleme utapamo u alkoholu ili drogi, na nevjeru odgovaramo nevjerom, na prijevaru prijevarom, na mržnju mržnjom, svoja nezadovoljstva rješavamo sukobima i nasiljem, slabosti svoje naravi pokrivamo nijekanjem prirodnih zakona, mi istjerujemo zlo pomoću Sotone. Upravo je to način kako ljudi postaju sluge zla.

- I najvažnije: Nikada ne gubimo nadu i pouzdanje u Božju blizinu i njegovu moć nad silama zla. Obnova pojedinca i oblikovanje zajednice plodovi su naše vjere. To je trajan proces u kojem se nadvladava zlo i koji se ostvaruje snagom Duha Božjega. I nije katastrofa ako vidimo znakove raspadanja -otpade, slabosti, gubitak tradicionalnih oblika crkvenosti. Važnije od toga jest da su znakovi obnove tu, da pojedinci dublje i snažnije žive vjeru, da istinski vjernici sve više postaju Božji ljudi. To je dokaz da je Kraljevstvo Božje na djelu, da vršimo volju Božju u ovome svijetu i tako postajemo Isusova braća i sestre.

Zato puni pouzdanja u Božje milosrđe danas molimo za sve žrtve čije kosti leže po raznim jamama, za one koji su već položeni u ovu grobnicu, napose za ove koje ćemo danas dostojno pokopati. Molimo za oproštenje njihovih grijeha i vječni mir. I nećemo se umoriti u svojim molitvama i traženju istine jer Bog koji je jači od svakog zla naš je život i naša snaga.

Amen.

Zdravko Čepo, predsjednik Udruge Macelj 1945.

Institucionalizirati spomen-status Maceljske gore

Poštovani hodočasnici i poštovatelji Maceljske gore,
poštovani g. Izaslaniče Predsjednika Vlade RH ministre Medvedu,
poštovani zastupnici Hrvatskog sabora,
predstavnici državnih tijela i institucija Republike Hrvatske,
predstavnici lokalne samouprave,
poštovani oče biskupe Mijo Gorski,
poštovani članovi Udruge Macelj 1945.,

Dragi prijatelji!

Pozdravljam vas sve okupljene na ovom spomen-mjestu, odredištu i znaku, jednom od mjesta najvećeg stradanja hrvatskog naroda u njegovoj povijesti.

Ovogodišnja spomen-misa slavi se u prigodi kad ukapamo posmrtne ostatke 84-ju žrtava pogubljenih i iskopanih ovdje na području Macelja, nakon prvog najvećeg pokopa 1163 žrtve u listopadu 2005.

Osjećam i očitujem iznimno zadovoljstvo i zahvalnost, moje osobno i članova Udruge Macelj 1945. Hrvatskoj Vladi i Ministarstvu hrvatskih branitelja i čvrstim stajalištima ministra Tome Medveda, da su se nakon punih 28 godina, nastavile aktivnosti otkopavanja grobišta u Križanovu Jarku, ovdje na obroncima Maceljske gore. Svakako mi iz Udruge očekujemo da će se aktivnosti s iskapanjem nastaviti. Napominjem da su članovi Udruge Macelj 1945., obilazili područje grobnih mjesta i iscrpno identificirali i pripremili mjesta iskapanja.

Nešto posebno želim ovdje ovom prigodom naglasiti: Mi ne dolazimo na Macelj da bismo vraćali vrijeme i povijest, mi se vraćamo u povijest! Mi se ne natječemo ni s kime. Mi ne dijelimo ni antagoniziramo. Mi, bez ikakvih ideoloških povoda, želimo samo minimum pozornosti i dati pijetet onima kojima je oduzet život bez suda i sudišta. Onima koji su postali žrtve svoje ljubavi za Hrvatsku, da im pokažemo znak svoje ljubavi i poštovanja za njih i za Hrvatsku. Ovim iskapanjem i polaganjem njihovih zemnih ostataka u mirno počivalište grobnice pred spomen crkvom Muke Isusove, molitvom i naklonom njihovoj žrtvi za Domovinu, vraćamo im dostojanstvo kao ljudskim bićima i djelu Božjem.

Uz naše poštovanje geste nedavnog dolaska premijera Andreja Plenkovića sa suradnicima na lokaciju spomen Crkve Muke Isusove, paljenje svijeća i polaganje cvijeća ispred spomen grobnice, s razlogom navodim dio njegove prigodne izjave koju je dao hrvatskim medijima na lokaciji u Macelju:

„(...) Povijest ne možemo mijenjati, ali iz nje treba izvući pouke za budućnost. To počinje s jasnom osudom svakog totalitarnog režima i svih njihovih zločina te dužnim spomenom svake nedužne ljudske žrtve. Stoga je naša trajna zadaća, da njegujući kulturu sjećanja, i s današnje povijesne distance, razvijamo društvo utemeljeno na demokratskim vrijednostima kojima možemo osnažiti našu iskrenu ljubav za Domovinu (...)“.

Dragi prijatelji i hodočasnici!

Ono što želimo naglasiti ovdje u ovom istodobno svečanu i dramatičnu trenutku i mjestu, jest da se prihvati kao naša hrvatska činjenična stvarnost i svakodnevica: Macelj i Maceljska gora nisu samo mjesto stradanja i gubilište nevinih. Ovo je mjesto čuvar strašne povijesti, mjesto-simbol koji moramo čuvati i predati našoj djeci, našim unucima i svim budućim naraštajima. Ovaj simbol stradanja je nastao na stvarnim događajima, a obilazak mjesta i način sjećanja, stvorio je sam hrvatski narod štiteći svoju povijest. Svjedoci smo, u zadnje vrijeme, glasova i komentara da se mjesta sjećanja trebaju objediniti, povezati u istu prigodu, na isto mjesto. Naravno, da mi tako nešto, kao ozbiljni i odgovorni ljudi pred poviješću i svojim naraštajem, ne dopuštamo da nas se podcjenjuje, ne držimo vrijednim razgovora i rasprave. Jer tragedije i mjesta njihova nastanka nisu prenosive, nije jedno mjesto tragedije nije zamjenjivo drugim. Hrvatska je puna mjesta stradanja i postaja križnog puta. Stoga nema, i ne može biti nijednog zamjenskog mjesta, a onda nema ni razloga da se mjesto obilježavanja mijenja. Jer svaki pojedinac, po Božjem naumu, ima svoju vrijednost pred ljudima i pred Stvoriteljem. Tako i svaka tragedija ima svoj put nastajanja, svoj kontekst, svoje žrtve i svoj spomen. Svaka je od njih posebna i svoja učiteljica života. Nama danas, tako i do kraja povijesti, ovdje u našoj Hrvatskoj i svakom dijelu zemlje. Povijest se ne može promijeniti!

Poštovani hodočasnici, dragi prijatelji!

Rado ću podsjetiti u današnjoj prigodi na misiju i motive naše Udruge, a one su raditi dalje na spomenu statusa Maceljske gore i sjećanju na njezine žrtve. Pri tome je duboko i presudno bitno stvoriti institucionalno reguliranje statusa i uloge, vođenja, tj. upravljanja Spomen područjem, njegovim aktivnostima i djelovanjem. Nakon dobivanja statusa zaštićenog spomen područja u službenom Prostornom plan lokalne zajednice Đurmanec – Gornji Macelj, ključni je i logični legislativni korak, koji će to institucionalizirati. Time će se promijeniti činjenica da se u tri desetljeća samostalne Hrvatske nije ništa događalo u institucionalnom smislu za trajno predstavljanje Maceljske gore i njezina povijesnog i identitetskog naslova.

I na kraju, kao član Udruge Macelj 1945. od samih njenih početaka, njezin rizničar, član Središnjeg odbora i sada kao njezin predsjednik, onaj koji je svjedokom događaja od samog početka, zahvaljujem svima koji su radili na otkrivanju, afirmaciji i upoznavanju s činjenicama o lokaciji Macelj i Maceljske šume: prvom predsjedniku Udruge, čovjeku snažne svijesti i orijentacije pok. Stjepanu Brajdiću i njegovu nastavljaču pok. dr. Stjepanu Bačiću, bivšem župniku župe sv. Jurja u Đurmancu, neumornom animatoru i graditelju spomen crkve Muke Isusove fra Dragi Brglezu, sadašnjem župniku fra Vladi Mustaču na suradnji i domaćinstvu u zadnjih deset godina, načelniku općine Đurmanec g. Damiru Beloševiću za susretljivost i praćenje u našim aktivnostima, gradonačelniku Krapine Zoranu Gregureviću, svim župljanima Župe Đurmanec na domoljubnom prihvaćanju i poštovanju naših aktivnosti. Moju zahvalu upućujem i svim članovima naše Udruge koji su ulagali svoje vrijeme, emocije i široke potpore za uspjeh naših ideja i planova. Neizostavno, još jednom, na kraju, upućujem naš pozdrav i zahvalu ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu izaslaniku hrvatske Vlade i njezina predsjednika g. Andreja Plenkovića, na svemu učinjenom za status Macelja i Maceljske šume za koje očekujemo i vjerujemo da će biti institucionalno još jasnije, zaštićenije i poštovanije mjesto dubokog pijeteta.

Zahvaljujem svima na susretu u lijepom broju, svima želim lijepi i uzvišeni osjećaj uz poruke koje nam šalje sam naziv crkve Muke Isusove i sjećanje na pretrpljenu bol mučenika s Maceljske gore.

Bog vas blagoslovio, i sretan povratak vašim domovima. 

Govor ministra i potpredsjednika Vlade RH Tome Medveda

U traganju za svim hrvatskim žrtvama nikada ne ćemo posustati

Preuzvišeni Oče biskupe,
poštovani provincijale, dragi župniče, poštovani svećenici,
poštovana zastupnice Hrvatskog sabora gospođo Bušić,
poštovani zastupniče Tušek, poštovani državni tajniče,
načelniče Općine gospodine Belošević,
poštovani gradonačelniče Krapine,
predstavnici Udruge Macelj 1945.,
svi vi okupljeni na molitvi i ukopu za 84 nevine žrtve,
pozdravljam vas u ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i svoje osobno.

Dok danas s najdubljim pijetetom polažemo u grobnicu posmrtne ostatke žrtava ubijenih na Križnome putu, ne možemo ne sjetiti se tragične sudbine tisuća i tisuća onih za čije se grobove još ne zna. Svibanj 1945. godine u našoj je domovini bio obilježen ubojstvima od strane komunističkih vlasti nevinih ljudi, žena, staraca i djece, likvidacijama bez sudova, bacanjima u jame, zatvaranjima živih ljudi u rudnike. Mislilo se tada da će toliki deseci tisuća prognanih iz sjećanja zauvijek nestati i da će zaborav biti vječan, ali kako to obično biva – memorija, to najsnažnije oruđe ljudskog identiteta i naše vjere, uvijek iznova iznađe način da se sazna istina, da iz patine zaborava izvuče lica i sudbine nevino ubijenih.

Mi i danas, 76 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i 26 godina poslije Domovinskog rata, tražimo i otkrivamo grobišta u kojima su posmrtni ostaci žrtava. Žrtve zaslužuju počivati u miru, a mi smo im dužni to osigurati.

I zato Vlada RH i Ministarstvo hrvatskih branitelja upravo to i čine – vraćamo dostojanstvo žrtvama i mir njihovim obiteljima, koje će napokon moći zapaliti svijeću na posljednjim počivalištima svojih najmilijih.

Žrtve koje danas ukapamo ekshumirane su od 18. svibnja do 26. lipnja 2020. godine na širem području Maceljske gore, nad njima je provedena stručna antropološka obrada kojom je utvrđeno da se radi o 84 muške osobe. Minimalno 11 osoba je u vrijeme smrti bilo u dobi od 16 do 20 godina, dok su ostale žrtve bile u dobi od 20 do 45 godina. Utvrđeno je 36 osoba zadobilo strijelne ozljede glave, a zabilježene su i traume dugih kostiju, odnosno ruku i nogu, što govori o brutalnosti počinitelja.

U traganju svih hrvatskih žrtava, a poglavito onih iz Domovinskog rata, nikada ne ćemo posustati. A to smo pokazali u proteklom razdoblju na području istraživanja grobnica žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, objedinjena su saznanja o 1361 lokaciji mogućih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica.

Proveli smo 521 terenski izvid, nabavili smo najsuvremeniju opremu i uređaje, istražili smo 63 lokacije pri čemu smo ekshumirali posmrtne ostatke 1680 osoba, a pokopali 465 posmrtnih ostataka. 

Prošle godine iz Jame Jazovka smo ekshumirali 814 posmrtnih ostataka, Tuškanac 102, Gračani 294, Savska 25, Jelenovac 9 , Kustošija 4, Brdovec 130, Zagvozd 30, Tomašica-Garešnica 53, Gospić – Čanića gaj 19, Vaganac 55, Višnjica 10 i Macelj 84. Na svim ovim lokalitetima pokazalo se koliko je važna koordinirana međuresorna suradnja svih nadležnih institucija i sustavan pristup kakav uz potporu Vlade imamo u Ministarstvu hrvatskih branitelja. Tijekom aktivnosti na ovom lokalitetu, imali smo dobru suradnju s Udrugom Macelj 1945. i predsjednikom Udruge Zdravkom Čepom, zahvaljujem vam na suradnji i potpori.

Danas polažemo u grobnicu ostatke osamdeset i četvero nedužnih žrtava, dajući njima počast, a u naše molitve uključujemo i sve one koje još uvijek skrivaju humci i rijeke, šume, jame i vrtlozi bešćutnosti i povijesnoga zla.

Traganje za njima i dalje nas obvezuje. Ma koliko godina prošlo od njihove likvidacije, ne umanjuje se ni odgovornost ni zlo počinitelja. Ovo je humani čin prema ljudima. Ove nevine žrtve su likvidirane bez ikakva suda ili dokaza krivnje, a znamo da su takve likvidacije u normalnom svijetu teški zločin, ne samo pred ljudima, već i pred Bogom.

Stoga, neka u miru Božjem počivaju ovi i svi nevino stradali!

Priredio: Damir Borovčak
Fotografije: Damir Borovčak