Znanstvenik, sveučilišni prof. dr. Goran Šimić

 

GS fotka 1 1

Hrvatski istraživač mozga prof. dr. Goran Šimić, prije nekoliko godina održao je niz zanimljivih predavanja te objavio radove o prijetnjama koje dolaze iz digitalnoga svijeta. Tada je tumačio kako digitalne tehnologije mogu od djece stvoriti duhovne i fizičke invalide (2017.). Slijedi potom Uvod u neuroznanost na temu učenja i pamćenja, a ovih dana nastavio je s novim zanimljivim izdanjem knjige znanstvenih radova Uvod u neuroznanost emocija i osjećaja (2020.). Taj skup radova vrlo je zanimljiv, posebice u ovim burnim društveno-političkim vremenima kad obilujemo s oštrim i prizemnim prepucavanjima političara na domaćoj sceni i žučnim reakcijama predsjedničkih suparnika na američkoj sceni.

Prof. dr. Goran Šimić redoviti je profesor neuroznanosti i anatomije u trajnom zvanju i predstojnik Zavoda za neuroznanost Hrvatskog instituta za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U okviru Zavoda vodi Laboratorij za razvojnu neuropatologiju koji se bavi proučavanjem nastanka razvojnih i neurodegenerativnih bolesti mozga. Glavni je tajnik Mediteranskog društva neuroznanosti. Diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njegov laboratorij bavi se mehanizmima nastanka neurorazvojnih i neurodegenerativnih poremećaja te ima dugotrajnu međunarodnu suradnju u proučavanju bioloških biljega bolesti mozga, napose Alzheimerove bolesti. Bio je glavni i odgovorni urednik znanstvenoga međunarodnoga časopisa »Translational Neuroscience« od 2010. do 2016. godine. Za svoj rad dobio je više domaćih i međunarodnih priznanja, od kojih se ističu Nagrada HAZU-a za medicinske znanosti 2009., Državna nagrada za popularizaciju znanosti 2010. i biomedicinske znanosti 2015., kao i nagrada »Kurt Jellinger« časopisa »Acta Neuropathologica« i nakladnika »Springer« 2008. godine.

Prije tri godine Glas koncila je u studenom 2017. objavio s prof.dr. Šimićem vrlo zanimljiv razgovor.  Autor razgovora Tomislav Šovagović je tada vrlo dobro zaključio: "Granice između istine i laži sve su tanje zahvaljujući i društvenim mrežama. U hladnim zimskim danima svaka osoba s kompjutorom i mobitelom u svojem će interijeru još više vremena provoditi u virtualnosti društvenih mreža, svijetu koji s javom uglavnom nema nikakve veze. Jasno, brzina kolanja informacija ima i svojih prednosti, ali još brojnije nedostatke: površnost, netočnost, manipulativnost. Hvata se informacija na razini komentiranja četvrte stube a da nema spoznaje ni o prvoj stubi. Samim tim mozak čovjeka izloženiji je poremećajima, a jedan od njih zove se – digitalna demencija. Pojam je to koji u sebi krije mnoge opasnosti za psihofizički razvoj čovjeka."

GS fotka 1 2

Tada je uz životopis prof.dr. Šimića, uz njegov 50. rođendan, dodano kako je Goran znanstvenik, urednik, suprug i otac, sretno oženjen specijalisticom pedijatrije prim. dr. Đurđicom Šešo-Šimić te u braku imaju troje djece – Sunčicu, Vedrana i Filipa. Bilo je to simpatično za čitati, jer oni koji osobno poznaju Gorana prepoznaju u njemu vrlo jednostavnu, susretljivu i blagonaklonu osobnost, neopterećenu titulama i svojim profesorskim zvanjem.
On pak ono čime se bavi tumači spontano i jednostavno:

"Nemoguće je odgovoriti na bilo koje pitanje povezano s djelovanjem čovjeka i funkcioniranjem ljudskog društva koje ne bi zahtijevalo biološki utemeljeno znanje o ustroju i „radu“ mozga. Učenje, pamćenje i spoznaja vjerojatno su najvažniji mentalni procesi u životu svake osobe. Stoga je proučavanje navedenih procesa neophodan temelj za razumijevanje načina na koji opažamo i komuniciramo s vanjskim svijetom i drugim ljudima, a napose kako naše iskustvo stečeno dugotrajnim procesom učenja utječe na naše ponašanje. Za otkrivanje mehanizama na kojima se temelje procesi učenja i pamćenja koriste se različiti pristupi – od genetičkih, molekularnih i kliničkih pa sve do istraživanja umjetne inteligencije, a glavni im je cilj razumjeti sinaptičku plastičnost. Najnovija tehnološka dostignuća poput optogenetske i neinvazivne transkranijske magnetske stimulacije enormno su unaprijedila istraživanja neuronskih krugova, pa je danas moguće dati odgovore na neka pitanja iz neuroznanosti koja već dugo čekaju odgovor".

GS fotka 1 3

Iako izvorno namijenjena studentima medicine kao priručnik za izborni predmet „Učenje i pamćenje“ na drugoj godini studija, je knjiga „Uvod u neuroznanost učenja i pamćenja“ (2017.) s šest funkcionalnih cjelina, od fenomenologije i molekularnih mehanizama do slikovnog prikaza aktivnosti i odabranih eksperimentalnih modela, na pristupačan će način uvesti zainteresiranog čitatelja u spoznaje proizašle iz suvremenih istraživanja procesa učenja i pamćenja. To će mu znanje pomoći ne samo u boljem razumijevanju patoloških uzročno-posljedičnih odnosa u različitim neurološkim i psihijatrijskim stanjima i bolestima, nego i otvoriti put prema unaprjeđenju vlastitih kognitivnih sposobnosti, zaključuje se u upoznavanju sa sadržajem knjige.

Znanstveno proučavanje emocija uključuje brojne istraživačke tradicije usmjerene na različite komponente emocija. Bez obzira na višestruke perspektive i pristupe, većina je suglasna s tvrdnjom da emocije sadrže fiziološku, motivacijsko-ponašajnu, kognitivnu i subjektivnu komponentu te da treba jasno razdvojiti emocije od svjesnih doživljaja emocija, koje nazivamo osjećajima. Početci individualnog proučavanja emocija sežu u 19. i rano 20. stoljeće, kada su i predložene prve teorije emocija. Kao posljedica raspršenosti pristupa s jedne strane i složenosti problema proučavanja emocija s druge, stotinu godina kasnije rađa se nova disciplina – neuroznanost emocija (afekata), koja integrira neurobiološku, psihološku i sve druge perspektive u istraživanju emocija. Suvremene neuroznanstvene teorije emocija konvergiraju oko ključne uloge amigdala kao „središnjeg emocionalnog čipa mozga“ koje procjenjuje emocionalno značenje osjetnih informacija te nastoje pružiti teorijski okvir za razumijevanje i objedinjavanje spoznaja o emocijama proizašlima iz različitih istraživačkih pristupa, metodologija i razina analize. Iako različite u određenju emocija i u svojim polaznim pretpostavkama, potaknule su brojna nova istraživačka pitanja, poput odnosa emocija i spoznajnih procesa.

GS fotka 1 4

Ovih je dana iz tiska izašla i nova knjiga prof.dr. Gorana Šimića pod naslovom Uvod u neuroznanost emocija i osjećaja (2020.). U njoj su osim autorskih radova objavljeni i radovi suradnika koji ukazuju na reprezentativne domaće stručnjake, novu generaciju znanstvenika, uglavnom s raznih područja medicinskih znanosti. O novoj knjizi Uvod u neuroznanost emocija i osjećaja najbolje govore izvodi sa samih korica knjige:

"Emocije su stanja pobuđenosti specijaliziranih skupina neurona u amigdaloidnoj jezgri, cingularnoj vijugi, inzuli i drugim dijelovima moždane kore, ali i supkortikalnih struktura poput putamena, repate jezgre i ventralnog tegmentalnog polja. Osjećaji su refleksije tih pobuđenosti, odnosno svjesno emocionalno iskustvo što doprinosi djelovanju mreža neurona koje posreduju misli, govor i ponašanje te pospješuju sposobnost učenja, predviđanja i procjenjivanja podražaja i situacija u okolini na temelju prethodnih iskustava.

GS fotka 1 5

Zašto i kako se ljutimo, veselimo, osjećamo strah, zaljubljujemo se? Emocije su biološki procesi koji povećavaju prilagodljivost u stalno promjenjivoj okolini, kako na osobnoj razini gdje povećavaju spremnost za potrebno djelovanje, tako i na razini vrste. Pritom su negativne emocije poglavito povezane s povećanom vjerojatnošću preživljavanja, a pozitivne s povećanim reproduktivnim uspjehom i brigom za potomstvo. I životinje imaju emocije, ali ih ne mogu tako dobro osvješćivati u osjećaje i verbalizirati. U kulturnom pristupu emocije služe kao prenositelji namjera i motivacijsko gorivo za uspostavljanje sustava vrijednosti i moralnih načela, kao i sve vrste interpretacija, ideologija i vjerovanja. Stoga prožimaju jezik, kulturni identitet i ulogu pojedinca u društvu na svim razinama komunikacije. Pomoću modela iz teorije igara socijalna neuroznanost proučava emocionalne interakcije između osobne i grupne koristi, odnosno između natjecanja i suradnje na poslu, u politici ili bilo kojem drugom društvenom okruženju.

Osvješćivanje vlastitih emocija u osjećaje i sposobnost njihova prepoznavanja i usklađivanja s drugim ljudima za svakoga su nužne sposobnosti i vještine, a vjerojatno i najvažniji pojedinačni sastojci potrebni za utjelovljenje spoznaje, oblikovanje svjesnosti i regulaciju kognitivnih procesa. Emocije su dobre sluge, a ako nam ipak zagospodare, postajemo ne samo tjeskobni i depresivni, nego i opsesivni i agresivni, pa nastaju poremećaji hranjenja, spolnosti i pogrešnog usmjeravanja nagona i ciljeva. Bez emocija ne možemo donositi ispravne odluke kad se suočavamo s rizicima, prijetećim situacijama ili potencijalnim partnerima. Emocionalni poremećaji često imaju svoje ishodište u socijalnim emocijama budući da su konflikti nerazdvojiv dio društvenog života, pa je cijena opstanka u današnjem svijetu život u nelagodnoj tjeskobi. Blaga do umjerena depresivnost također ima prilagodbenu vrijednost jer pomaže organizmu suočiti se s nepovoljnim situacijama sprječavajući opasne ili beskorisne akcije u situacijama kad organizam teži nekom cilju koji ne može ostvariti. Osobama s poremećenom regulacijom emocija nastoji se pomoći zahvatima u različite korake emocionalnog doživljavanja, a najučinkovitije strategije su promjena kognitivne procjene vlastite situacije, distanciranje i zdrav humor.

GS fotka 1 6

Emocije čine najljepše i najružnije, najveselije i najtužnije trenutke naših života. Bez emocija je život čovjeka teško zamisliv, isprazan i bljutavo blijed jer emocije daju boju, ton i začin svakom iskustvu. Naravno, najljepša kombinacija boja, tonova i začina je ljubav. Fenomen ljubavi ključni je aspekt socijalnog i reproduktivnog ponašanja čovjeka, a partnerski odnosi imaju važnu ulogu u životu svake osobe. Brojni pokusi potvrdili su da namjerno izazvane pozitivne emocije nakon npr. provocirane anksioznosti poništavaju negativne, pa nije čudno da su ljudi koji imaju uspješne, skladne i zadovoljavajuće odnose zdraviji, brže se oporavljaju i dulje žive. Stoga je dugotrajna uzajamna povezanost između partnera i prijatelja važna za kognitivnu, emocionalnu i tjelesnu dobrobit.

GS fotka 1 7

GS fotka 1 8

Kroz deset odabranih poglavlja ova knjiga povest će nas na put otkrivanja vlastite emocionalne prošlosti kao ljudskog bića (teme o privrženosti i mozgovnom sustavu nagrađivanja i ovisnosti), ali i put otkrivanja naše kolektivne emocionalne svijesti kao vrste (teme povezane s agresijom, samopripitomljavanjem i bolestima stanica neuralnog grebena – autizmom, shizofrenijom i drugima). Tu je i poglavlje o utjecaju hormona na emocionalno doživljavanje i ponašanje, što uključuje i sustave neuropeptida koji posreduju međusobno nagrađujuću privrženost ne samo između nas i dragih nam osoba, nego i između čovjeka i domaćih životinja poput pasa i konja. Život je davanje i primanje u najširem smislu tih riječi, a taj se prijenos u velikoj mjeri odnosi i na emocije (jedno poglavlje posvećeno je prijenosu emocija između bolesnika i liječnika, a jedno prijenosu emocija s glumaca na gledatelje). U tom smislu je i ova knjiga samo medij za prijenos emocija s autora na čitatelje, s nadom autora da će svakom čitatelju poslužiti kao izvor inspiracije, promišljanja i samoostvarenja."

Poželjno bi bilo da nas ova znanstvena knjiga, potakne na razmišljanje o svijetu u kojem živimo, da nam pomogne razjasniti osobine ponašanja nekih ljudi, primjerice političara koji nam kroje zajedničku sudbinu. Moguće nam nadogradi spoznaje o kulturi i civilizacijskim vrijednostima koje baštinimo. U svakom slučaju mozak je onaj dio u nama koji formira i kreira naša ponašanja i stalno nas potiče na nova propitivanja.

GS fotka 1 9

Tekst: Damir Borovčak

Tekstovi iz knjige: Goran Šimić

Fotografije: B. Ćović i iz knjige

 

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.