Hrvati u Fatimi 2020. - 2. dio

Na svom ovogodišnjem putovanju u Fatimu hodočasnici pristigli iz Hrvatske pohodili su u petak 16. listopada poznati Fatimski križni put. Izgradnju su financirali mađarski iseljenici, izbjegli diljem svijeta pred ruskom agresijom koja je Mađarsku u krvi pokorila 1956. godine.

Mađarska revolucija je naziv za ustanak koji je započeo 23. listopada 1956. u želji oslobođenja od sovjetske nametnute vlasti. Vođa pobune bio je mađarski premijer i reformist Imre Nagy. Studenti i radnici izašli su 23. listopada 1956. na ulice Budimpešte, kako bi prosvjedovali protiv staljinizma i okupacije sovjetske vojske. Prosvjednici su razvili mađarske zastave s izrezanim socijalističkim simbolima, zastave s rupama. Vladajući komunistički režim urušio se tada za manje od tjedan dana. Nije imao uporišta u narodu, već samo u komunističkoj partiji. Po fasadama su ispisane parole "Rusi van!" Tijekom nekoliko dana Mađari su živjelo u slobodi, posvuda u gradu uklanjali su se simboli komunizma, demontiran je Staljinov spomenik, simbol komunističke diktature. Nova mađarska vlada započinje provoditi oslobađanje društva i najavljuje istupanje iz Varšavskog pakta i poput Austrije proglašenje neutralnosti. Te promjene bile su neprihvatljive za Kremlj te je ruska vojska 4. studenoga 1956. izvršila snažnu invaziju na Budimpeštu. Vodile su se neravnopravne borbe između tenkova koji su pucali na sve što se miče i mađarskih boraca za slobodu naoružanih samo lakim oružjem. Budimpešta je teško oštećena, a ubijeni su i ranjeni desetci tisuća Mađara. Na tisuće ih je uhićeno i deportirano u Rusiju. Oko 250 tisuća prebjeglo je preko granica u Austriju i Jugoslaviju. Vođa ustanka Imre Nagy i dio vlade, sklonili su se u jugoslavensko veleposlanstvo, no Tito ih je izručio Rusima. Svi su internirani u Rumunjsku i ondje pogubljeni. Za premijera Mađarske, uz Titov utjecaj, postavljen je János Kádár. Mađarski ustanak je pokazao da se komunizam ne može održati samo na propagandi, već iziskuje upotrebu snažne sile i represije. U tome se još jednom dokazao i zločinac Tito. Sjećanje na spomen revoluciju slavi se u Mađarskoj 23. listopada kao državni blagdan.

Mađarski iseljenici koji su preživjeli veliko stradanje pod ruskom komunističkom čizmom, u duhu velikog nacionalnog zagovora Gospi Fatimskoj za oslobođenje od komunizma, izgradili su monumentalni križni put, otvoren 12. svibnja 1964. godine. Staza široka, dugačka više stotina metara, popločena i ograđena klesanim kamenom, postaje križnog puta male kapelice Kristovoj muci i patnji. Na kraju Kalvarija sa zavjetnom kapelom Svetog Stjepana, zaštitnika Mađarske. Skupocjenu izgradnju nije financirala njihova tadašnja komunistička država, već njezini emigranti izbjegli na sve strane svijeta pred ruskom okupacijom 1956. godine. Nevjerojatno je kakva je ta vjera i pouzdanje izbjeglih Mađara bila u Gospu Fatimsku. I organizacija izgradnje i uložena materijalna sredstva, doista su zadivljujući. Fotografije s križnog puta u Fatimi moguće je vidjeti i u reportaži iz 2016. godine. Križni put u Fatimi veliki je zavjet i danas zahvala Gospi Fatimskoj za oslobođenje mađarskog naroda od komunizma. Danas Mađarska ima predsjednika Viktora Orbana, koji itekako brine za svoju naciju i koji je nedavno na međunarodnoj konferenciji u Budimpešti izjavio: “Ključna stvar našeg opstanka bila je naše preuzimanje kršćanske vjere” (studeni 2019.).

 Mi Hrvati u Fatimi 2020., u vremenu sveopće svjetske pandemije i domaćih političkih piljarskih prepucavanja, pohodili smo taj Fatimski križni put u molitvi, zagovoru i vjeri za bolju budućnost naše napaćene Hrvatske. Okolina vrlo znakovita – kamen, masline, miris ovaca i užeglog primorskog raslinja... sve podsjeća na jug Hrvatske i Međugorje. Hodamo i molimo postaje križnog puta, u mislima nam vjekovno napaćena naša Domovina.

Na ulazu u svetište Cova da Iria, nasuprut mjesta Gospina ukazanja, Nijemci su darovali Gospi Fatimskoj dio Berlinskog zida. Zahvalili su za oslobođenje od komunizma i dijela svoje desetljećima podijeljene zemlje, za ujedinjenje oba dijela njemačkog naroda. Lijepo je vidjeti takvu dojmljivu zahvalu kao simboličnu kapelu polastoljetne muke podjeljenog naroda.

Po čemu su fatimska ukazanja i poruke posebno važni za Hrvate?

Samo par dana poslije posljednjeg ukazanja Gospe u Fatimi u Rusiji je u listopadu 1917. buknula Oktobarska revolucija, pokrenuo se smrtonosni boljševizam, potom se dogma komunizma proširila svijetom. Ta je ideologija poharala više ljudskih života nego ikoja druga u Drugom svjetskom ratu, a i poslije njega. Komunizam je još i danas na reformirani način prisutan i vlada Hrvatskom. Jedna od Gospinih poruka iz Fatime glasi: “Rusija će se obratiti i bit će mir...". To bi trebala biti pouka i poruka za hrvatski narod – "Hrvatska se treba obratiti i biti će mir...". Hrvatska danas, poslije u krvi izvojevane slobode, poslije svog čudesnog priznanja države i oslobođenja od velikosrpskog agresora i okupatora, i dalje trpi, stenje i pati. U obrambenom Domovinskom ratu krunica je bila sastavni dio odora hrvatskih branitelja. Krunica se molila na crtama bojišnica, i u skloništim, i u crkvama, i u obiteljima. Krunica je bila naša snaga i pouzdanje, naše ufanje i naša nada, u bolju budućnost i molitva za dar slobode. S vremenom ona je zapostavljena, zaboravljena i zapuštena. Hrvatska se nije obratila, nije doživjela duhovnu obnovu, kao ni pročišćenje. Danas Hrvatskom upravlja i vlada tzv. zlatna komunistička mladež, naraštaj koji je odgojen u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata, u dogmi komunističke ideologije i priviligijama odanih Titovoj partiji i totalitarnom sustavu.

U Fatimi se Marija objavljuje pastirićima i traži da se Gospodinu prikazuju žrtve kao zadovoljština za mnoge grijehe kojima se Boga vrijeđa, da se čini zadovoljština za psovke Bezgrešnomu Srcu Marijinu, da se moli krunica sa zazivom: O, moj Isuse... Gospa zahtijeva i da se ljudi obrate kako se ne bio dogodio novi, još strašniji Drugi svjetski rat. No u Fatimi je pored potrebe zadovoljštine za grijehe, središnja poruka ipak bila posveta. Vidjelica Lucija je kasnije kao časna sestra zapisala: "Kad jedne noći ugledate nepoznatu svjetlost, znajte da je to veliki znak koji vam Bog šalje, da će kazniti svijet zbog njegovih zločina ratovima, glađu i progonstvima Crkve i Svetoga Oca. Kako bi se spriječio rat, dolazim ja da tražim posvetu Rusije mome Bezgrešnomu Srcu i pričest prvih subota kao nakanu. Ako poslušate moje zahtjeve, Rusija će se obratiti i bit će mir. Ako ne, proširit će se zablude širom svijeta, izazivat će ratove i progonstva Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac će mnogo trpjeti. Mnogi će narodi biti uništeni... Na kraju, moje će Bezgrešno Srce trijumfirati. Sveti će Otac posvetiti Rusiju, koja će se obratiti, i mir će neko vrijeme vladati na svijetu".

Što se od toga ostvarilo a što nije, prepuštamo svakom vjerniku za osobno promišljanje.

Dan poslije molitve na križnom putu, u subotu 17. listopada u terminu večernje molitve, krunice i procesije, mala grupa hodočasnika pristiglih iz Hrvatske, uspjela je dobiti priliku moliti jednu deseticu krunice na hrvatskom jeziku, u internacionalnoj molitvi pred kapelicom Gospinog ukazanja. Naime, ako hodočasnici dolaze u Fatimu bez svećenika, tada nažalost nemaju mogućnost mise na svom materinjem jeziku. Tako je bilo i ovog 13. listopada 2020. u Fatimi na 103. obljetnicu posljednjeg Gospinog ukazanja. Kao hodočasnici iz Hrvatske bili smo nacionalno prepoznatljivi, za razliku od drugih europskih katolika koji su pozdravljani na njihovom jezicima, Španjolci, Francuzi, Englezi, Talijani, Česi, Poljaci..., iako njihove stjegove nismo primjetili. Hrvati nažalost nisu spomenuti iako su bili vrlo uočljivi, jer u Fatimi na 103. obljetnicu fatimskog čuda nije bilo ni jednog hrvatskog svećenika, koji bi sudjelovao u misnim slavljima i potaknuo pozdrave na hrvatskom jeziku. Stoga nam je bilo posebno drago što smo uspjeli barem dobiti termin molitve krunice te subote navečer na mjestu ukazanja.

Poslije molitve smatrali smo prigodnim ostaviti dar Gospi Fatimskoj u zaleđu kapele ukazanja. Ostavljena je monografija Macelj 1945. i knjižica Frana Živičnjaka – U vječni spomen, kao i plakat sjećanja na poubijane svećenike na Macelju. Sve publikacije su prevedene i tiskane na engleskom jeziku i podarene Gospi s nakanom da se konačno pokrene proces proglašenja mučeništva 21 svećenika i bogoslova, mučki poubijanih na Macelju u lipnju 1945. od partizanskih komunističkih vlasti, poslije završetka Drugog svjetskog rata. Uz spomen mađarskog križnog puta, u duhu pada komunizma i spomen-pada Berlinskog zida, pridružili smo i hrvatske žrtve komunizma koje još uvijek nisu dobile zasluženu zadovoljštinu ni u Hrvatskoj, ni dostojan spomen u svijetu. Neka Gospa Fatimska zakrili njihovu žrtvu i usliša naše prošnje. O Gospo bez grijeha začeta, moli za nas, i za njih koji su se Tebi utjecali.

Tekst: Damir Borovčak
Slike: Jasna Šegota i
Damir Borovčak