Pokvarila se kamera Dnevnika HRT-a

U nedjelju 13. siječnja nastavila se tradicija sjećanja na istinitu emotivnu povijesnu epizodu hrvatske obrane koju je papa Lav X. nešto ranije u 16. stoljeću prozvao "Antemurale Christianitatis". U tom ozračju prepoznavanja slavne hrvatske povijesti održano je jubilarno X. spomen-hodočašće u Gvozdansko.

Impresivna je to priča o utvrdi Gvozdansko na Banovini i veličanstvenom junaštvu oko tristotinjak hrvatskih banskih vojnika, rudara i težaka, predvođenih sa četiri kapetana u slavnoj obrani bez predaje. Imena kapetana Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić, zapisao je osmanijski osvajač. Taj zrinski utvrđeni grad, branio se do posljednjeg gladnog i smrznutog čovjeka, od kojih se ni jedan nije želio predati ni pod cijenu ponuđenog spašavanja života i odlaska na slobodni hrvatski teritorij. Njihov je odgovor osvajaču bio: "A što bi nam naši potomci rekli..."

Tijekom jutarnjih sati u Gvozdansko su počeli pristizati hrvatski branitelji novijeg doba hrvatske obrane, veterani obrambenog Domovinskog rata. Župan Ivo Žinić bio je u nedjelju 13. siječnja izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora u X. hodočasničkom spomen-pohodu u Gvozdansko. Izaslanik Predsjednice RH u ovoj prigodi bio je general Marinko Krešić, a izaslanik predsjednika Vlade RH ministar branitelja Tomo Medved. A generale iz Hrvatskog generalskog zbora predvodio je general Pavao Miljavac. Sve te ugledne izaslanike pomno je zabilježila kamera HRT-a.

Crkva sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom, puno je premala primiti sve hodočasnike. Redovito u Gvozdansko dolazi i Ivan Nađ, stjegonoša Družbe "Braće Hrvatskog Zmaja", koji je u svojim istraživanjima tijekom 2017. godine došao do otkrića značajne uloge Plemenite općine Turopoljske pod zapovjedništvom Ladislava Bukovčaka iz Lomnice i njenih banderija u obrani Gvozdanskog. Tako je i Turopolje od nedavno povezalo okolnosti ondašnjih stradanja, postalo čvršće povezano s odavanjem počasti braniteljima Gvozdanskog. Svetu misu je u mjesnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova predvodio bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak uz domaćeg sisačkog biskupa mons. Vlado Košić, generalnog vikara Sisačke biskupije mons. Marka Cvitkušića i uz domaćeg župnika Stjepana Filipca te vlč. Antu Rotima i đakona Vjekoslava Uvalića. Redovito je tijesno u crkvi, a na vanjskom prostoru oko crkve više je mjesta.

Na vanjskom ulazu u crkvu stajali su Turopoljski bandijeri i Kliški uskoci u svom slikovitom zajedništvu povijesnih odora, dajući poseban povijesni ugođaj tradicionalnom X. spomen-pohodu u Gvozdansko. Kliški uskoci iz zaleđa Splita, koji nasljeđuju junačku povijesnu tradiciju obrane grada Klisa iz turskih vremena, prepoznali su i odazivali se po drugi puta na odavanje počasti velejunačkoj obrani utvrde Gvozdansko.

Na prostoru oko crkve svake se godine postroje stjegonoše hrvatskih branitelja. U Gvozdansko tradicionalno dolaze branitelji iz Udruge 145. brigade hrvatske vojske iz Zagrebačke Dubrave, zatim hodočasnici iz Brodsko-posavske županije u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 121. brigade-pukovnije Nova Gradiška, također branitelji iz Udruge 2. gardijske brigade "Gromovi" te pripadnici Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade "Tigrovi", kao i branitelji iz Grada Kutine, itd. Svi su oni su u VRO "Oluja" oslobađali Banovinu iz raznih smjerova, a "Gromovi" su prvi prošli i oslobodili Gvozdansko. A ove su godine po prvi puta u Gvozdansko stigli i pripadnici Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata iz Grada Kastva. Našli su se tu i hrvatski branitelji iz Zagvozda iz Imotske krajine. Također vijorila se i zastava hodočasnika iz Sanskog Mosta iz Bosne i Hercegovine. Može se reči da su hrvatski branitelji širom Hrvatske prepoznali Gvozdansko kao kultno mjesto hrvatskih branitelja kroz povijest, vrijeme i okolnosti naših predaka koje su vrlo nalikovale na poznate obrane u Domovinskom ratu.

Poslije svete mise uslijedilo je postrojavanje i svečani mimohod do spomenika gdje se je održala svečanost odavanja počasti žrtvama Gvozdanskog. Komemoracija je započela pozdravom Domovini uz zvuke hrvatske himne. Potom je uslijedila minuta hrvatske tišine za sve branitelje Gvozdanskog iz svih vremena, od 1577. i 1578. godine, potom onih stradalih od srbo-četnika 1941. i naposljetku 1991. godine. Jesu li se ova stradanja dogodila slučajno ili imaju neku dublju i kontinuiranu povijesnu povezanost? Kako to da je kamera HRT-a cijeli događaj snimala, a da u Dnevnicima HRT-a nije bilo te nedjeljne večeri ni najkraćeg spomena iz Gvozdanskog? I nije prvi put! Zar se je kamera HRT-a pokvarila ili je neki (ne)poznati kvar u uredništvu Dnevnika? Uredništvo Dnevnika te nam je nedjeljne večeri, u dvije emisije nudilo razno-razne bizarnosti ali ne i izvješće o događaju koji bi trebao biti na ponos cijeloj hrvatskoj naciji. Autor najdužeg hrvatskog epa ispjevanog u 21.406 rimovanih deseteraca, Ante Tresić Pavičić još je davno poručio: "Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti". Dakle gdje je kvar, gospodo iz Dnevnika HRT-a?

Tekst: Damir Borovčak
Slike: Konrad Puškarić i Damir Borovčak