Predstavljanje knjiga o generalu Slobodanu Praljku u Varaždinu

U utorak, 17. travnja 2018. godine u 19:00 sati u Dvorani Pastoralnoga centra Varaždinske biskupije u Varaždinu, održano je predstavljanje triju knjiga akademika Josipa PEČARIĆA i dr. Miroslava MEĐIMORCA:

“General Praljak I”,

“General Slobodan Praljak II: U obrani hrvatskog naroda”

“General Slobodan Praljak III: S prijezirom odbacujemo vašu presudu”.

Knjige su, u nazočnosti oba autora supredstavili pjesnik Vicko GOLUŽA i Ivan JAKLIN, povjerenik HKV-a za Hrvatski sjever, Varaždin.

Druga i treća knjiga su nastale kao nastavak na prvu knjigu “General Praljak” koju su autori Međimorec i Pečarić prvi put predstavili u Zagrebu, u studenom 2017. godine, neposredno prije pravomoćne presude generalu Praljku i ostaloj petorici njegovih suosuđenika u Haagu te dramatičnog događaja generalova protestnog samoubojstva.

Na predstavljanju je tada bila pročitana i poruka predsjednice Republike Hrvatske, g-đe Kolinde GRABAR-KITAROVIĆ:

„Doprinos generala Slobodana Praljka obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije te obrani opstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata od velike je važnosti. Ovih dana, kada se nadamo pravednom sudskom pravorijeku i njegovu oslobađanju, kao i oslobađanju drugih hrvatskih uznika, ova knjiga izlazi kao doprinos istini o njemu i o tom povijesnom razdoblju borbe hrvatskog naroda za slobodu, istini koju je on nakon rata na mnoge načine ustrajno branio svojom riječju. Ujedno je ova knjiga svojevrsna zahvalnica za sve što je učinio za svoj narod.“

U siječnju ove godine izašlo je i prošireno izdanje prve knjige “General Praljak”, koje je sada bilo predstavljeno i u Varaždinu.

Na početku ovoga predstavljanja ugledne goste iz Zagreba pozdravio je u ime organizatora Ivan Jaklin, povjerenik HKV-a za Hrvatski sjever, te nazočne upoznao s jednom manje poznatom činjenicom, o svojim osobnim susretima s generalom Slobodanom Praljkom u Varaždinu i u Zagrebu s početka 1990. godine kada se rađala hrvatska sloboda i kada smo sa Slobodanom Praljkom i braćom Veselica utemeljili Hrvatsku demokratsku stranku (HDS) i kod nas u Varaždinu i u Čakovcu, na Hrvatskom sjeveru.

Potom je uzeo riječ pjesnik Vicko GOLUŽA:

Nekoliko riječi o generalu Praljaku!

Kada me u prošli petak nazvao gospodin Pečarić, sjajni i neumorni akademik, da pred ovim časnom skupom kažem nekoliko riječi povodom promocije triju knjiga, koje je zajedno sa drugim velikanom, ovdje također nazočnim dr. Miroslavom Međimorcem napisao o generalu Praljku, doživio sam to kao iznimnu čast i radost, ali i s nekom posebnom brigom opterećen mišlju da sve riječi ovoga svijeta ne mogu prodrijeti u dubinu uzvišenosti Praljkova čina koji je napravio pred očima čitavog svijeta.

Njegove posljednje riječi „Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu“ odzvanjat će na sramotu haških sudaca i takozvanog Međunarodnog haškog suda pravde, ali i na vječnu diku i ponos svih pravednika ovoga svijeta. Samo Bog može dokučiti taj besmrtni čin koji se dogodio u haškoj sudnici 29. studenog 2017.godine. Njegov odlazak iz haške sudnice pripada vječnosti, pripada misteriju smisla života u kojem kraljuje naš Otac nebeski. Zato žurim kazati kako mislim da je i živa Kristova crkva, ovdje na zemlji pozvana da se i teološki jasno očituje o Praljkovu samoizboru da iz sotonskog suda poleti u zagrljaj Ocu nebeskom kao jedinom utočištu i smislu ljudskog postojanja, prečistoj ljubavi, istini i slobodi u kojima gori sva milina Božanska. Bez te miline čitav svijet nepovratno srlja u propast poput Kule Babilonske. Ta lakrdija od suđenja, ta licemjerna, podla i opasna zmija sotonske nepravde i laži. Ta otrovnica bljuje otrov koji razara život ovozemaljski. Danas, poslije sramotne haške presude, i slijepci istinoljubivi vide koliko može biti gadljiva, unaprijed donesena politička presuda koja se izruguje pravdi i pravičnom suđenju. Na žalost, poslije haške presude zorno se vidi i sramotno nečinjenje svake hrvatske vlasti, i sramotno djelo udruženog zločinačkog poduhvata brojnih hrvatskih izdajnika zajedno sa KOS-ovim krilom. U svojoj knjizi „Hrvati pod KOS-ovim krilom“, briljantna novinarka i haška svjedokinja Višnja Starešina, nedvosmisleno i argumentirano govori o sotonskoj mreži svih sudionika u zločinačkom poduhvatu haškog suda, sa čijom sotonskom presudom Praljak nije htio ni mogao na zemlji ostati.

Ovdje prisutni entuzijasti, sjajni autori, sabrali su u svoje tri knjige brojne osvrte stotine domoljuba čiji uradci do neba vapiju za istinom, odbacujući zlokobnu laž i umorstvo pravde i pravednosti.

Svojom briljantnom samoobranom svoju nevinost zorno je dokazao i general Praljak. Njegovih 26 knjiga, koje činjenicama gorljivo brane istinu o pravednom, obrambenom Domovinskom ratu hrvatskog Naroda i njegove Domovine proglašene su šundom na koji je Praljak morao platiti porez državi koju je od velikosrpske agresije branio. U toj strašnoj činjenici kriju se mnogi odgovori i o razlozima današnjeg vapaja domoljubne hrvatske za sanjanom Hrvatskom u čije temelje je ugrađena ljubav poginulih i živih branitelja. Zato se ne može reći da je Slobodan Praljak mrtav. Niti je mrtav niti će ikada umrijeti. Nikada ne će umrijeti nitko tko je pao za slobodu svoje Domovine!

Upravo to je kazao i veliki hrvatski rodoljub Zvonko Bušić: „Za one koji su pali za slobodu Domovine, nikada nemojmo reći da su mrtvi!“

U čast svm poginulim hrvatskim braniteljima želio bih pročitati jednu svoju kratku pjesmu koja nosi naslov:

Hrvatskim vitezovima

Ja znam da vječnost je vaša

I svjetlo života što ubija tamu

I da Hrvatska ne bi bila naša

Da ste je kao mnogi ostavili samu.

Ja znam da vatra života

Iz grobova vaših Hrvatsku grije

I da sloboda svanula ne bi

Da besmrtne žrtve vaše nije.

Ja znam da mrtvi niste

I da umrijeti ne ćete znam

I da nebeske zvijezde vi ste

Bez kojih i Bog bi bio sam.

Za kraj evo i jedne pjesme posvećene besmrtnom velikanu ljudskoga roda, generalu Slobodanu Praljku:

Morao si otić u zagrljaj Bogu

Zbog zločina haškog otišao ti si

Među zvijezde koje Bogu lete,

Ubojice pravde gledat mogo nisi,

Morao si otić zbog istine svete.

Morao si otić Bogu zbog slobode

Koja iznad svakog blaga blista,

Nisi dao da te mač probode

Suda koji slijedi antikrista.

Odbio si da ti život blati

Zločin što ga počinio nisi,

Morao si sebe za istinu dati

Što pred cijelim svijetom branio si.

Duša ti je napustila tijelo,

U sudnici haškoj ostat mogla nije,

Sa prijezirom vinula se smjelo

Iznad laži što sotona sije.

Morao si otić u zagrljaj Bogu

S vjerom živom i obraza čista,

Čineć ono što napravit mogu

Samo oni koji slijede Krista.

Morao si otić u zagrljaj Kristu

Nisi dao da ti lažno sude

Polažući život za istinu čistu

Prezirući laži, istinu i jude.

Nikada, nikada haški suci ne će moći oprati svoje ruke od nepravedne – zločinačke presude!

Hvala!

Vicko Goluža

Dr. sc. Miroslav MEĐIMOREC, dopredsjednik HKV-a:

General Slobodan Praljak koji je rekao sucima Haškog tribunala: Gospodo suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu! proglašen je osobom koju je „Hrvatska kulturna zaklada-Hrvatsko slovo“ izabrala za čovjeka-značaja koji će obilježiti ne samo nadolazeću novu godinu 2018. već i dosadašnjih dvadesetisedam godina opstojnosti Hrvatske Države i njenu daleku budućnost. Hrvatski general Slobodan Praljak. Njegov posljednji krik, žrtva i upozorenje, odlučnost i hrabrost imaju vanvremensku snagu i odzvanjat će Hrvatskom desetljećima, ako ne i stoljećima unaprijed. Moje riječi ne mogu izraziti svu veličinu i dalekosežnost junaštva, dosljednosti i moralnosti njegovog čina pa se utičem riječima grčkih mudraca jer su primjerenije od mojih:

Sokrat: Obični ljudi ne shvaćaju da su oni koji se zaista bave filozofijom zapravo izravno pripremaju za smrt;

Platon: Smrt nije najgore što se može dogoditi čovjeku;

Aristotel: Na ovom svijetu ništa ne ćeš moći učiniti bez hrabrosti. To je najveća moralna vrlina, odmah do časti i Mudar čovjek u vrijeme velikih kriza spreman je dati i svoj život svjestan da pod određenim uvjetima nema svrhe živjeti!

William Shakespeare će u Hamletovom stožernom monologu točnije i lucidnije od mene izraziti jedinstvenost i dubinu, slojevitost i snagu, zdvojnost i odlučnost duha Slobodana Praljka:

Biti il' ne biti-to je pitanje

Da li je časnije u duši trpjet

Metke i strelice silovite sudbine

Il' pograbit oružje protiv mora jada

Oduprijet im se i pobjedit?-Umrijet-

Usnut

Ništa više.

dok će svoju punoću i inteligenciju, ljudsku jednostavnost i. sabranost najbolje opisati on sam u vlastitom kratkom životopisu.

Rođen sam 02. siječnja 1945. godine u Čapljini, BiH.

Osnovno i srednje obrazovanje (Realna gimnazija): 4 godine – Rama, 6 godina – Široki Brijeg, 2 godine – Mostar.

Sveučilište u Zagrebu – diplomirao sam osam-semestralni studij:

a) Elektrotehnički fakultet – zvanje: Dipl.ing.elektrotehnike (slaba struja telekomunikacije);

b) Filozofski fakultet – zvanje: Profesor filozofije i sociologije;

c) Akademija za kazalište i film – zvanje: Diplomirani redatelj.

Kao student, radio sam u Stockholmu u firmi „Akla“ i prao suđe u restoranima, te isto kao student radio sam pet ljeta kao konobar u Njemačkoj, Titisee;

Voditelj laboratorija za elektroniku – Tehnička škola „Nikola Tesla“, Zagreb;

Na Višoj školi predavao sam: „Osnove elektrotehnike“, „Teorijsku elektrotehniku“, „Teoriju automatske regulacije“;

1973. godine postajem „slobodni umjetnik“, živim od honorara;

Režiram u kazalištima u Hrvatskoj, BiH, snimam dva TV filma, seriju za djecu, jedan igrani film i dokumentarne filmove;

U užoj grupi ljudi, sudjelujem u osnivanju HDZ-a /Hrvatska Demokratska Zajednica/;

Postajem glavni tajnik HDS-a /Hrvatska Demokratska Stranka/;

U proljeće 1991. napuštam politički angažman;

Kao dragovoljac, odlazim u Sunju (pokraj Siska), a 05.09.1991. imenovan sam Zapovjednikom obrane Sunje;

26.11.1991. dobio sam čin pukovnika HV /Hrvatska Vojska/;

10.03.1992. promaknut sam u brigadira HV;

14.03.1992. napuštam Sunju i postajem pomoćnik Ministra obrane RH za IPD /Informativno-psihološka djelatnost/;

03.04.1992. dobio sam čin general bojnika;

Od 11.04.1992. – 07.05.1992. dragovoljno odlazim u BiH /u Hercegovinu/ i obavljam dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina – Čapljina – Mostar – Jablanica – Konjic;

27.10.1992. Imenovan sam u VONS /Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti/ RH;

01.06.1993. tražim razrješenje iz HV radi odlaska u BiH;

15.06.1993. razriješen sam dužnosti u HV;

24.07.1993. imenovan sam zapovjednikom HVO-a /Hrvatsko Vijeće Obrane/;

09.11.1993. predao sam dužnost zapovjednika HVO-a;

Vraćam se u HV;

Kasnije u HV obavljam razne funkcije, pa i funkciju Pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH dr Franje Tuđmana;

Kao dragovoljac, sudjelovao sam u „Oluji“ na pravcu Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni;

Umirovljen sam, na osobni zahtjev, 01.12.1995. godine;

Poslije umirovljenja, radio sam kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici „Chromos boje i lakovi“, surađivao sam sa tvrtkom „Sigma“ iz Amsterdama (proizvodnja boja za brodove); Početkom travnja 2004. završio sam u pritvoru u Den Haagu, optužen za mnoga zlodjela;

29.05.2013., prvostupanjskom presudom, osuđen sam na 20 godina zatvora.

Slobodan Praljak.

Ja dodajem:… koja mu je 29. studenoga 2017. godine potvrđena pravorijekom Žalbenog suda u Haagu.

Presudu je s prijezirom odbio, jer s njom ne bi mogao živjeti.

Odbacio ju je i radije odabrao vječnost.

I obvezao nas, Hrvate i Hrvatice, da stvorimo državu osnovanu na moralu i istini, pravdi i pravednosti, suosjećanju i ljubavi. Bez tih načela on nije mogao živjeti, bez njih ne će preživjeti ni ova država niti hrvatski narod.

Jer će nam se dogoditi isto što se dogodilo i njemu ako se ne uspravimo, postanemo svoji i opremo se neistini.

Citiram generala Slobodana Praljka:

A onda su počeli lagati sve više, konstruirati lažne svjedoke i lažne „ISTINE“ i tako su me DOVELI NA SUD KAO ZLOČINCA. Sad mi je dosta, prelazim na prvo lice jednine, oslobođen svakog obzira spram tzv. građanske pristojnosti i TVRDIM DA POSTOJI ARHIMED-PRALJKOV ZAKON KOJI GLASI:

PRALJAK URONJEN U RAT SMANJIT ĆE KOLIČINU ZLA U TOM RATU ZA JEDINICU “1 PRALJAK“ . Ta jedinica sastoji se od:

a) ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK,

b) DNEVNE KOLIČINE VREMENA U KOJIMA TA ENERGIJA DJELUJE – 20 h U PROSJEKU DNEVNO – SLOBODAN PRALJAK,

c) STRASTI – ILI BRZINE SAGORIJEVANJA TE ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK,

d) HRABROSTI – SLOBODAN PRALJAK,

e) ZNANJA – SLOBODAN PRALJAK,

f) IQ – SLOBODAN PRALJAK.

U pojedinim pobrojanim elementima neki ljudi mogu imati bolje osobine od mene, npr. znanje i inteligenciju – ali nema ih puno i razlike ne mogu biti znatne, ALI, NE PRIZNAJEM DA JE NETKO U TO VRIJEME IMAO OSOBINE KOJE BI ZBROJENE DALE VIŠE OD „1 PRALJKA“ – JEDINICE DEFINIRANE ARHIMED-PRALJKOVIM ZAKONOM.

Za učiniti više u tim vremenima i na tom položaju, trebalo je imati atribute Boga.

Ja ponovno prizivam Shakespeareovog Hamleta:

-O Bože, ostanu li stvari nepoznate,

Kakvo ću ime ostavit za sobom, Horacije?

Ako si mene ikad nosio u srcu,

Odreci se za kratko vrijeme rajske sreće

I na tom grubom svijetu bolno uzdiši

I pričaj moju povijest.

-O, ja umirem, Horacije;

Već moćni otrov svladava moj duh.

Ne poričem da izbor će za kralja pasti na

Fortinbrasa. Na umoru za njega glasam;

To mu reci, i pričaj mu o djelima

Što mene su potakla - Ostalo je šutnja.

Varaždin, 17. travnja 2018.

Dr. sc. Miroslav Međimorec

Akademik Josip Pečarić:

Dopustite mi na početku da vam zahvalim što ste došli na današnje predstavljanje ove trilogije o velikom hrvatskom generalu Slobodanu Praljku. Posebna zahvalnost ide organizatorima i gosp. Ivanu Jaklinu koji je danas i predstavio ove knjige zajedno s hrvatskim pjesnikom Vickom Golužom. U drugoj knjizi se u jednom poglavlju mogu naći pjesme o generalu, a u drugom što su pisali članovi HKV-a U drugoj knjizi je poslije uvodnih tekstova dano i poglavlje CRKVA U HRVATA I GENERAL PRALJAK. Zato je nama veliko zadovoljstvo i čast da danas možemo pozdraviti mons. Josipa Mrzljaka, biskupa varaždinskog. Biskup Mrzljak je na predstavljanje došao izravno iz Siska gdje je održana trideset i osma sjednica biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine.

Ova predstavljanja su svojevrsne tribine o našem generalu i održavaju se u vrijeme kada se u Hrvatskoj zakonski uvodi nova ideologija kroz ratifikaciju Istambulske konvencije.

To se i dogodilo dan nakon velikog prosvjednog skupa u Splitu gdje je dr. sc. Sanja Bilač svoj govor završila pročitavši sljedeću poruku:

“Draga Sanja, dragi prijatelji, Hrvatice i Hrvati, Splićanke i Splićani, ponosni hrvatski narode! S dušom i srcem smo s vama! Iz hrvatske Petrinje, s tribine svjedočenja plamenu potpore svima nama hrvatskog generala Slobodana Praljka. Bog vas blagoslovio, ponosni smo na vas!

Vaši: Viktorija Kaleb, akademik Pečarić, dr. Međimorec, Nenad Piskač i Marko Ljubić”

Hrvatski narod je i na Rivi pokazao koliko Hrvatska voli svog velikog generala. A istog dana ujutro imali smo Skupštinu u HAZU. U izvješću Predsjednika u kome su navedena razna djelovanja akademika u proteklom razdoblju pa i njihove knjige jedino se nije našla obavijest o tiskanju ove tri knjige o generalu Praljku. A kad piše o toj ideološkoj agresiji Nenad Piskač svoj tekst završava s našim generalom, za razliku od HAZU gdje jedino za knjige o generalu nije bilo mjesta:

„General Slobodan Praljak prije četiri mjeseca dao je u tuđini život za istinu i pravdu, a ovima je teško, ovdje, doma, reći „ne“ rodnoj ideologiji. Dakle, ima i takvih neugodnih, ali i još gorih primjera. Viteza mu čuvara svetoga jeruzalemskoga groba, ako lažem. Sluđeno je sve što se sluditi, zavesti, kupiti, preplašiti, uhljebiti dalo.“ (Drugi Domovinski rat protiv agresije nove ideologije)

Time ne opravdavam sve nas ostale. Don Anđelko Kaćunko me upozorio i na činjenicu da nas čin sebedarja generala Praljka treba podsjetiti i na preispitivanje samih sebe, tj. što činimo sami sebi. Zapitajmo se znamo li koja je korist za Hrvatski narod to što svaki dan ABORTUSIMA Hrvati čine "protestno samoubojstvo" totalno drukčije od Praljkova! Jer od uspostave Hrvatske države u RH je "obavljeno" MILIJUN POBAČAJA... (brojkom: 1.000.000)!

Ali vratimo se novoj ideologiji koju žele nametnuti i silom ako je zatrebaju. Piskač piše:

„Nova ideologija nije izraz volje hrvatskoga naroda. Nametnuti rat za rodnu ideologiju u Hrvatsku dolazi izvana i odozgo. Bez pomoći pete kolone rat za rodnu ideologiju i rodnu državu osuđen je na poraz, budući da se bez nje ne može ni pokrenuti, kamoli pobijediti. Zbog toga je peta kolona skoro dva desetljeća pripremala agresiju gradeći pozicije i zapovjedna mjesta po dubini i širini države i društva. Zauzeta su i obnovljena strateški važna zapovjedna mjesta – na njima su jučer „komandovali“ komesari očevi, danas njihovi sineki. Zauzete su ustanove, mediji, banke i stranke. Zauzeto je sve osim stijene koju ni vrata paklena ne će razvaliti.“

A veliki HRVATSKI biskup dr. Vlado Košić:

„Nije li to sramota da u državi u kojoj se 90 % stanovnika izjašnjava kršćanima, od kojih 86 % katolicima, ukupno 95 % vjernicima, vlastodršci mogu sijati strah i trepet i pokoriti sve misleće da prestanu misliti, sve koji imaju poziciju da govore, da prestanu govoriti, sve koji imaju znanstveni, kulturni, umjetnički autoritet da uzmaknu i – šute! Ali, recite braćo i sestre, upitao bi nas sveti Petar, zajedno s apostolom Ivanom: „Trebamo li se mi više pokoravati Bogu ili ljudima?“ Očito, stranački ljudi, koji ovise o volji svoga vođe moraju se više pokoravati ljudima, tj. svome vođi, jer ako padnu u njegovu nemilost, ode im služba, završit će na ulici... Ali ima li još ljudi, koji nisu ovisni o velikom vođi, koji slobodno misle i govore, koji se ne daju zastrašiti niti zavesti, koji misle svojom glavom i zbore slobodno?“. (Biskup Košić: Pitam ja vas otvoreno: Što je nama svetinja – Istanbulska ili Sinajska konvencija?)

Tako je Biskup govorio prije ratifikacije. I doista pokazalo se da volju velikog vođe slijede oni koji su na izborima dobili smiješani broj preferencijalnih glasova.

A oni koji imaju svoje ja i koji su glasovali protiv su dobili puno preferencijalnih glasova. Npr. to su: Božo Petrov (19.426); Davor Ivo Stier (12.845); Miro Kovač (12.751); Zlatko Hasanbegović (11.898); Miro Bulj (11.011); Bruna Esih (10.471); Milan Bandić (9.642); Miljan Brkić (9.632), Miroslav Tuđman (9.364), Stevo Culej (9.262); Ivan Šipić (5.607); Željko Glasnović (5.211).

Još prije dolaska Sanadera na vlast definirao sam ponašanje hrvatskih političara:

KAD GAZDA MIJENJA SLUGU UVIJEK NAĐE BOLJEG SLUGU!

Tada Račan nije smio uhititi generala Gotovinu, pa su gazde dovele na vlast HDZ-ovca Sanadera. I danas su opet dovele HDZ-ovca PLENKOVIĆA da odradi i ovaj prljavi posao.

A vidjeli smo u Saboru kako se Ti o kojima govori Biskup stide sami sebe. Iako su zajednički ratificirali IK pljeskala je samo lijeva strana Sabora. Pljeskala je samo ona strana koja nikada nije ni bila za hrvatsku državu i slobodu hrvatskog naroda. Zapravo su se rugali ovim navodno državotvornim Hrvatima koji su pokazali da im je fotelja koju osigurava njihov veliki vođa važnija od časti, morala, njihovog naroda i države. Prof. dr. Zdravko Tomac to komentira:

‘Ako Plenkovića nije srušila splitska Riva, srušit će ga aplauz SDP-ovaca u Saboru!’

https://kamenjar.com/prof-tomac-riva-rusi-plenkovica-aplauz-sdp-a-jos-i-vise/

A Tihomir Dujmović poziva Stiera da spasi HDZ od Plenkovića:

A za Željka Sakića je dan izglasavanja IK dan kad je umro HDZ. On navodi Stierove riječi:

„Samo slobodan čovjek može uzdignute glave u oči pogledati svoj narod.“

A čin samožrtvovanja, čin sebedarja generala Praljka pratit će sve hrvatske političare jer će odnos prema našem generalu biti jednostavni pokazatelj našim ljudima o njima. Plenković je zato odmah i krenuo s politikom zatiranja svakog pomena tog čina generala Praljka - čina kojim je on za prokazivanje sramotne uloge tog „suda“ učinio daleko više od svih hrvatskih političara zajedno. Zapravo su u svom nadmetanju tko će biti bolji sluga sve radili protiv hrvatske države. Pa sjetimo se samo da je Mesić zbog lažnog svjedočenja dva puta nagrađen mjestom predsjednika države.

General Praljak je porazio, kao što znamo i taj sud i one koji su mu služili.. Kao da sam to i najavio još 31. siječnja 2002. na predstavljanju moje knjige Sramotni sud u Haagu, Zagreb, 2001. (a prvi predgovor Zašto zapadnim zemljama treba sud u Haagu napisao joj je Slobodan Praljak):

Naime, umjesto da se general boji optužbi za navodne ratne zločine jer uviđa kako je to sudstvo kojemu istina ništa ne znači, pa se nevine ljude osuđuje na drakonske kazne, tužitelji i suci boje se suočiti s generalom jer znaju koliko će ispasti glupi i smiješni.

Iste godine su u samom Sudu potvrdili istinitost mojih riječi. O tome je nedavno svjedočila njegova odvjetnica Nika Pinter. Evo djela intervjua koji to pokazuje, a koji moramo stalno ponavljati jer samo taj primjer pokazuje veličinu našeg generala:

„Koliko mu je bilo opasno svjedočiti za Mladena Naletilić Tutu? Djelovalo je kao da ga tužitelj, Kenneth Scott, iz pozicije svjedoka u predmetu Naletilić uvlači u poziciju optuženik u predmetu Prlić...

- Nije to Scott mogao učiniti, on nije bio dorastao Praljku (ponavljam „ON NIJE BIO DORASTAO PRALJKU). Činjenica je da se upravo zato što je Praljak bio suveren u predmetu Naletilić, jako zamjerio Scottu. Uvjerena sam da je Scott imao Praljka kao svoj projekt (rekao bih da je Praljak bio projekt cijelog Suda u Haagu, J.P.).

U jednom je trenutku sutkinja Maureen Harding Clark rekla Scottu: “Kolega Scott, jako ste dugo odvjetnik, imate veliko iskustvo. No, morate znati da se u svojoj karijeri možete sresti s osobom koja je jača od vas”. To je bio Praljak.

Kada je to bilo?

- Tijekom unakrsnog ispitivanja u slučaju Naletilić. Scott tada nije uspio od Praljka dobiti ništa što bi mu koristilo i mislim da je odatle proizlazila ta Scottova fiksacija na Praljka. Kasnije se to pokazalo i u suđenju Praljku. Scott je bacao naočale, izlazio iz sudnice. Jednom je prilikom, usred rasprave, izašao iz sudnice i u predmetu nije bilo tužitelja! Svi smo samo gledali što se događa, ostavio je praznu tužilačku klupu. Sasvim nedolično ponašanje i da je to napravio bilo tko od branitelja, bio bi kažnjen. Možda sam subjektivna, ali to se događalo. Mislim da je početak Praljkove optužnice bilo to svjedočenje 2002. godine.“ ('Mislim da optužnicu nije pročitao. Evo zašto...)

A Milan Ivkošić konstatira:

„Koliko god moćnicima EU omogućuje da država u Hrvatskoj bude servis njihovih profitera, koliko god im pokazivao svoje sluganstvo zamjeranjem Rusima, koliko god im se ulizivao ratifikacijom Istanbulske konvencije, koliko god ga Juncker štipao za stražnjicu – Plenkovića u Europskoj uniji malo tko, ili gotovo nitko, ne želi za partnera.“ (Bi li Josipović, Glavašević i Beljak danas ponovili i Titove zločine?)

Jer sluge koriste, ali ih nitko ne cijeni, zar ne?

Akademik Josip Pečarić

Na kraju predstavljanja knjiga o generalu Slobodanu Praljku, povjerenik HKV-a za Hrvatski sjever, gosp. Ivan Jaklin, uručio je nazočnom Varaždinskom biskupu preuzv. gosp. Josipu Mrzljaku Zahvalnicu Hrvatskog kulturnog vijeća, koju mu je dodijelilo Predsjedništvo HKV-a kao mali znak zahvale za sada već osmogodišnju suradnju HKV-a s Varaždinskom biskupijom i preuzv. biskupom osobno, zbog mogućnosti da su nam uvijek dostupni mutimedijalni prostori Varaždinske biskupije za sve naše aktivnosti, moram napomenuti, bez ikakve naknade.

Biskup Mrzljak zahvalio je potom na dodijeljenom priznanju, te izrazio spremnost da nas podupire i nadalje u promicanju istine u ova vremena velikih izazova.

Povjerenstvo HKV-a za Hrvatski sjever od 2010. godine organizira mnoge susrete, predavanja, promocije knjiga i filmova u Varaždinu, Čakovcu, Ivancu, Novom Marofu, Varaždinskim Toplicama i drugim manjim mjestima naših najsjevernijih županija. Osim Varaždinske biskupije koja nam pruža najveću podršku u našem radu, možemo izraziti zadovoljstvo što surađujemo s hrvatskim braniteljima s našega dijela Domovine.

Tekst: Ivan Jaklin, povjerenik HKV-a za Hrvatski sjever Varaždin
Fotografije: Damir Borovčak, član HKV-a iz Zagreba