Pokop 111 neindentificiranih žrtava komunističkog terorizma

Bez obzira na nepoznavanje žrtava stanovnici europskih gradova masovno komemoriraju kad stradavaju nevine žrtve suludog muđahedinskog terorizma. No, kad se pokapaju nepoznate žrtve zločinačkog Titovog terorizma, neki bi najrađe izbrisali taj dio sadašnjosti.

Kad umre netko drag, sa sućuti odlazimo na pokop. Kad se pokapaju nepoznate žrtve tričetvrt stoljeća poslije smrti, nekima je teško vjerovati da su ti životi i postojali. No njihovi ostaci i mjesta gdje su pronađeni svjedoče sve o zločinu i zločincima. Zbog trpljenja i smrtnog straha žrtava, treba se dobro zamisliti nad istinom života dok su te nepoznate žrtve imale svoja imena i čast koja im je nasilno oduzeta. I zbog toga otići na pokop.

Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima (23. kolovoza), uputili smo se u subotu 19. kolovoza na pokop nepoznatim stradalim Hrvatima. S gnušanjem protiv svake ideologije terorizma, protiv svakog oblika veličanja Tita i njegovog krvavog režima, zločinačke osvete i odmazde nad razvojačenim hrvatskim zarobljenicima i civilima. Njegovo uspostavljeno komunističko carstvo, prozvano je "humani" socijalizam. O tempora, o mores! Pokvarenih li tipova, vremena i običaja!

Na razdjelnici između Širokog Brijega i Mostara, Groblje mira na Bilima je projekt koji sam prije godinu dana predstavio na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća. http://www.hkv.hr/reportae/d-borovak/24706-d-borovcak-pocast-zrtvama-na-groblju-mira.html Rijetki su hrvatski mediji koji su ozbiljnije predstavili taj civilizacijski projekt Groblje mira. Bilo je impresivno uočiti promjene kojima se samo u godinu dana taj veliki prostor oblikovao u buduću cjelinu memorijalnog groblja.

Ovom prigodom, ispred crkve Svetog Josipa 111 sanduka, prekrivenih sa 111 hrvatskih stjegova. Teško podnošljiv, ali dostojanstveni prizor. To su nekoć bila 111 života, 111 ljudskih osoba i različitih životnih priča. A završna smrtna sudbina bila im je ista. Okrutno su smaknuti, ubijeni bez ikakve milosti, bez suda i suđenja, tijela im ubačena u razne rupe, jame i škrape. Za njih nitko nije smio ni pitati, jer bi takvima prijetila ista sudbina. Njihove obitelji osuđene su na progone i raseljavanje, ako i same nisu postale žrtvama. Tako te nepoznate žrtve nije nikada nitko ni imao mogućnost tražiti. To je bio taj Titov režim "u ime naroda". Tog zločinca, zločine i počinitelje, neki i dan-danas uporno pokušavaju opravdati kao "antifašizam".

Svetu misu zadušnicu predvodio je provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Miljenko Šteko, uz koncelebraciju fra Miljenka Stojića i don Željka Maića, fra Andrije Nikića i više drugih svećenika.

Dojmljive su najvažnije poruke iz propovijedi fra Miljenka Šteke koje pojašnjavaju uzroke iz prošlosti i želje u budućnosti:

"I nije slučajno da su baš Bile odabrane da budu tlo koje će u svojim stoljećima napaćenim njedrima prigrliti kosti žrtava, jer stojeći na vjetrometini između Mostara, Goranaca, Bogodola, Mostarskog Graca, između Hercegovačko-neretvanske i Zapadno-hercegovačke županije, čije je tlo natopljeno krvi domoljuba koji su branili svoju vjeru i svoje hrvatsko tlo.

Zlo najčešće i najjače udara po onim nezaštićenim, ranjenim, slabim, onima koji ne mogu uzvratiti. Nasilje protiv nezaštićenih je povijesno najraširenija pojava prisutnosti zla u svijetu. Pogled u nedavnu prošlost, na režime poput nacističkoga, fašističkoga i komunističkog, pokazuje nevjerojatnu crtu izopačenosti ciljeva, metoda mučenja i ubijanja onih koji nisu mogli uzvratiti.

U ime suludih ideja oduzimao se ljudski život, pa čak i ljudsko dostojanstvo u smrti, oduzimalo se pravo na pokop i pravo na spomen.

Šutnja je prekrivala zločin. Ovdje na spomen područje na Bilima svaka žrtva ponovno stječe svoje ime koje je unatoč svim zabranama i šutnji zapisano na dlan Gospodara života. Njegova je zadnja riječ.

Ovo groblje treba nam služiti kao opomena i odgovornost da čuvamo vlastiti život i život svojih bližnjih, kako se zla i zulumi povijesti nikada ne bi ponovili".

Poslije mise zadušnice i prije dostojnog pokopa, fra Miljenko Stojić vicepostulator postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“, dopredsjednik i povjerenik Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH za hrvatski martirologij u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji obratio se kraćim govorom svima nazočnima:

"Dragi provincijale i braćo svećenici, draga braćo i sestre, dragi slušatelji i gledatelji!

Danas ćemo po prvi put na ovom spomen groblju pokopati posmrtne ostatke pobijenih i bačenih po kojekakvim jamama, škripama, odlagalištima... Oduvijek je kršćanstvo u takvima gledalo ljudsku osobu, a i zapadna uljudba je uspjela doći na tu razinu. Ocjena o njihovu ovozemaljskom djelovanju pripuštena je Bogu, odnosno povijesnom istraživanju.

Spomen groblje mira ovdje na Bilima podudarno je naumu Svehrvatskog groba koji polagano ali uporno razvija veliki biskup dr. Mile Bogović na Udbini. Tamo on želi pokopati neidentificirane Hrvate pobijene u Drugom svjetskom ratu i poraću. U ovo Spomen groblje mira, pak, bit će pokopani neidentificirani posmrtni ostatci pobijenih na ozemlju Herceg Bosne, BiH. Pronalaze ih povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća. Počelo je sa Širokim Brijegom i do sada ih je ustrojeno devet, a neka su u tijeku ustrojavanja.

Pri Hrvatskom svjetskom kongresu djeluje Središte za istraživanje posljedica totalitarizama. Na zadnjem sastanku Središnjeg odbora u Vukovaru 23. i 24. srpnja ove godine zaključeno je da se zajedno s hrvatskom državom priđe obnovi jugokomunističkog kazamata i stratišta Goli otok. Stradavali su tu i ubijani kako Hrvati tako i drugi. Želi se naglasiti da se takve stvari nikada više ne bi smjele dogoditi i da taj prostor treba biti opomena svima da ne pođu sličnim putovima.

Diljem zapadne uljudbe, kako znamo, zaživio je Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama: nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma. Sve više se uviđa, i prihvaća, da se itekako patilo i umiralo ne samo u napadnutoj Zapadnoj Europi već i tamo na Istoku koji je kasnije prepušten komunizmu.

Tu je i Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Budući da države s obje strane granice ozemlja gdje žive Hrvati ne popisuju pobijene, to ona čini. Među njima nastoji pronaći kandidate za mučeništvo i uzdići ih na čast oltara.

U suglasju sa svim ovim i sličnim silnicama Odjel HNS-a za Drugi svjetski i Domovinski rat ustrajno gradi ovo Spomen groblje mira. Do sada se mnogo toga učinilo. Izgleda da na red polako dolazi i postavljanje križeva za nestale i pobijene kojekuda. Svaki čovjek zavrijedio je barem simbolično mjesto pokopa, mjesto gdje se za njega može zapaliti svijeća i pomoliti se za pokoj njegove duše. Javnost će o svemu biti blagovremeno obaviještena.

Mnogi su pomagali i pomažu ovaj pothvat. Hvala im svima. Ne će se, nadam se, nitko ljutiti ako izdvojimo samo predsjednika dr. Dragana Čovića te načelnike općina u kojima su ustrojena povjerenstva. Bez njegove i njihove političke potpore teško bi bilo sve ovo ostvariti, odnosno tako bi trebali djelovati pojedinci i društvo u cjelini. Naravno, ne zaboravljamo ni pročelnike i članove općinskih povjerenstava te odjel HNS BiH za Drugi svjetski i Domovinski rat na čelu s generalom Ilom Vrljićem.

Prošlost nam je bila takva kakva je bila. Pravilnim odnosom prema njoj stvorimo si bolju sadašnjost i budućnost. Hvala provincijalu fra Miljenku Šteki na predvođenju sv. mise zadušnice i pokopa, a svima vama još jedanput hvala na potpori i dolasku".

Voditelj Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat HNS-a BiH Ilija Vrljić u svom obraćanju zahvalio se svima koji su na bilo koji način pomogli u izgradnji kompleksa Groblja mira, posebno ističući predsjedavajućeg Predsjednika BIH Dragana Čovića, kao i načelnike općina u kojima rade Povjerenstva za istraživanje, uglavnom volontirajući, te druge institucije koje su pomogle, kao i sve gospodarstvenike koji su prepoznali taj civilizacijski poduhvat.

Izaslanik hrvatskog premijera i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Zvonko Milas izrazio je suosjećanje. U govoru je podsjetio i na riječi prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i povijesne istine iz njegovih "Bespuća" te upozorio kako je vrijeme da se konačno prestane s povijesnim manipulacijama. Istaknuo je da je kršćanstvo i katolička vjera duboko u našim srcima te da svi mrtvi imaju pravo na grob, a njihove obitelji na križ. Kosti žrtava su temelj za gradnju naše budućnosti. Ovaj nas današnji pokop definira kao Hrvate, zaključio je Milas.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, uputila je pismo i pozdrav svim sudionicima misnog slavlja i komemoracije, uz želju: „da i ovo spomen okupljanje bude snažan podsjetnik na istinu o velikim stradanjima hrvatskog naroda tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, s čvrstim uvjerenjem da su sve nevine žrtve ugrađene u pobjedu i slobodu, koju smo ostvarili u Domovinskom ratu.“

Uslijedio je zaključno obred pokopa. Poslije blagoslova zemni ostaci 111 nevinih žrtava totalitarnog komunističkog terorizma polagani su u novoizgrađenu grobnicu žrtava Drugoga svjetskoga rata i poraća. Učinila je to dostojanstveno skupina mladića novog hrvatskog naraštaja. Bilo ih je ponosno promatrati kako s poštovanjem nose i ukapaju možda i neke od svojih nestalih predaka. Hvala organizatorima i na tom dojmljivom detalju obreda. Pokoj vječni daruj im Gospodine.

SLIKA Bile –pokop (29) - (31);

Potom su pored grobnice položili vijence i zapalili svijeće predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović, u zajedništvu sa izaslanstvom Republike Hrvatske predvođenim Zvonkom Milasom, izaslanikom premijera Andreja Plenkovića i Milijanom Brkićem izaslanikom predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.

Ovome dostojanstvenom obilježavanju Dana sjećanja za žrtve totalitarnih režima, koji je organizirao Odjel za Drugi svjetski i Domovinski rat Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH, te predstavnici raznih institucija vlasti i kulturnog života, a nazočili su hodočasnici iz raznih udruga.

Na misu zadušnicu i pokop pristigli su iz Zagreba i predstavnici Udruge Macelj 1945. Zdravko Čepo i Damir Borovčak. Položiti smo lovorov vijenac i upalili svijeću, u ime istine o žrtvama koje se nalaze pokopane i u maceljskoj grobnici. To je ta dijagonala komunističkih zločina, koja nas povezuje na svim hrvatskim životnim prostorima, od Hrvatskog Zagorja do Hercegovine, od Slavonije i Bosne sve do obala Jadrana. Zato, zbog razobličavanja komunističkih laži, zbog povijesne istine i poštovanja nevinih žrtava stradalih u ljubavi za Hrvatsku državu, novim hrvatskim naraštajima ništa više ne bi trebalo biti teško. Posebice, rušiti laži i širiti istinu.

fotografije i tekst: Damir Borovčak