Križni put "Stopama pobijenih"

U subotu, 16. ožujka na poziv župe Đurmanec i Udruge Macelj 1945. na Križni put "Stopama pobijenih" od Đurmanca do Macelja, na petosatno pješačenje i molitve, odazvalo se oko tristotine hodočasnika. Križni put molio se prema tekstu fra Bonaventure Dude, koji je napisan 2008. g. za Maceljske žrtve i mučenike. Tekst povezuje Muku Kristovu s trpljenjem žrtava okrutnog boljševizma i zločinačkog komunizma. Pronađene ekshumirane lubanje s rupama na potiljku i razbijenog potiljka, udovi žrtava vezani žicom i ostaci osobnih stvari žrtava, dokaz su teških komunističkih zlodjela u ovoj Gori zločina.

Postaje Križnog puta započinju od željezničke stanice Đurmanec, gdje su zarobljeni civili i razvojačeni vojnici iskrcavani i tjerani na svoj posljednji marš smrti, prema mjestima pogubljenja. Taj put vodi pored župne crkve sv. Jurja, prema mjesnom groblju, potom u smjeru Donjeg Macelja, prema Smiljanovoj Grabi i Lepoj Bukvi, sve do završne postaje grobnice žrtava uz crkvu Muke Isusove. Na tom putu u hodočasničkoj povorci uvijek se nađe veliki broj djece raznih uzrasta, njihovih roditelja župljana, hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, te još živučih svjedoka vremena s Križnih puteva iz 1945.

Popis svećenika na grobnici u Macelju jasno ukazuje na opseg tragedije egzodusa hrvatskog naroda, od Hercegovine, srednje Bosne, Srijema, Slavonije, Primorja, sve do Marije Bistrice. Macelj je najveće stratište u Republici Hrvatskoj po do sada 1163 dokazanih i dostojno pokopanih hrvatskih žrtava komunizma. Macelj je ujedno i najveće stratište katoličkog svećenstva u Republici Hrvatskoj. Okruženje oko jame IVd u Lepoj Bukvi doslovno je sveto tlo, natopljeno mučeničkom krvlju, jer su tu okrutno poubijeni ukupno 21 svećenik, franjevac i bogoslov i gurnuti u zajedničku jamu. Učinio je to poznati partizanski krvnik u noći 4./5. lipnja 1945. Ubojstva svećenika bila su posebna partizanska praksa i to se ne smije zaboraviti, te se na križnom putu molilo i za žrtve i za počinitelje.

Maceljski križni put hodočasti se pod imenom "Stopama pobijenih", upravo kako bi noviji naraštaji shvatili veličinu tragedije krvavog pokolja u Maceljskoj gori. Potrebno je stalno društveno razobličavanje i osuda partizansko-komunističkih zlodjela, ideologije i prakse, zbog utvrđivanja povijesne istine, kao osnove oprosta i pomirenja. S tim nakanama dolaze hodočasnici svake godine u ovaj tragičan maceljski kraj koji još uvijek krije nekoliko desetaka neotvorenih jama i pitanje koliko tisuća žrtava iz svoje komunističke prošlosti.

Tekst i fotografije: Damir Borovčak