Razgovor sa Slavenom Šubom

Slaven Šuba, fizičar, rođen je u Puli 1959. godine. Završio u Zagrebu Klasičnu gimnaziju i PMF, nastavio raditi i studirati u Zagrebu i u Kanadi. Doktorirao na sveučilištu McGill University. Bavi se i informatikom, novinarstvom, jezicima, prevođenjem i politikom. Bio je član stranaka HSP i Hrvatski Blok, a od 2006. je u stranci Jedino Hrvatska.

Dr. Šuba, u Vašima člancima, od kojih su mnogi objavljeni na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća, vrlo kritički pište o brojnim političkim i društvenim pitanjima, pa tako i o ulasku Hrvatske u EU. Zanimalo bi me jeste li za ili protiv ulaska Hrvatske u Uniju, i koje bi argumente iznijeli u prilog u tome?

Naravno, protiv. Negativan odgovor na referendumsko pitanje odavno je jasan velikoj većini Hrvata. Da je tome tako, jednoznačno potvrđuje bezočna medijska kampanja, pri kojoj sredstva niti ne nedostaju, niti se ne biraju, govorimo li o tobože demokratskom okruženju u kakvom navodno danas prosperiramo. U stvari, godinama stagniramo, stoga gotovo nitko od političara u Hrvatskom državnom saboru nema danas mandat rušiti hrvatski Ustav i govoriti u ime hrvatskog naroda. U Francuskoj su i danas na snazi neki zakoni iz doba Napoleona I, dok u RH svaki prosječni pravnik ili osrednji političar misli da ima pravo baviti se izmjenama zakona u potpuno nejasne svrhe, po kratkom i ubrzanom postupku, što je skandalozno. Slabo prikriveni strah vladajućih klika Republike Hrvatske, unatoč slavljeničkoj masci i maloumnom teroru putem nepostojećih brojaka podrške, izdaji vlastite države, najbolja su argumentacija protiv ulaska RH u EU.

Pa ipak, u osnovi svega je novac. Prodaja i izdaja, uz gramzivost i bešćutnost, zamašni su kotač čitave ljudske povjesti, odnosno svih događaja koji definiraju sudbine ljudi te uvjete koji su im dani. Osmjesi na licu naših vodećih političara prikrivaju obmanu najveću u povijesti Hrvata, kakvu nam pripremaju zajedno s mašinerijom EU-a. Jasno je na koji način se želi proizvesti pozitivno izjašnjavanje, kojeg naravno da neće biti. Laž i prevara, ključ su i osnova za razumijevanje našeg dugotrajnog 'procesa približavanja' EU-u, odnosno suvremene 'hrvatske' politike, gdje se odluke donose mimo i protiv volje naroda.

Opsjena tipa 3-za-1? čista je Sanaderova škola. Logičan završetak i posljedica biti će Grčka br. 2, ili 3. Zamislimo zdravu obitelj s financijskim teškoćama, kojoj se predloži rješenje ''svih njihovih problema'', recimo udvostručenjem prihoda plus obećane premije, koje će ovisiti ''isključivo o njima'', u zamjenu za određene ustupke odnosno usluge. Za te zna samo pregovarač, glava obitelji, a ostali se samo trebaju složiti, prihvatiti obveze i ''sve će biti u redu''. Zvuči poput pogodbe iz brojnih priča za djecu, ali u biti to je ta bajka. Dovoljno novca niotkuda, ne samo da zvuči kao basna, to i jest naša, suvremena hrvatska sporogoreća basna, odnosno realnost koja se kod naših EUrobova dodiruje s tlapnjom, iluzijom sličnom mnogima koje su Hrvatsku već bile stajale krvi i patnje, znoja i suza. Hrvatski se birač treba zapitati postoji li čovjek koji bi mu dao 2 kune za jednu, i zašto. To je čista besmislica, a pravo je pitanje zbog čega EU želi RH za članicu i zbog čega na ovakav, besramno ponižavajući način. Već 11 godina radi se o igri skrivača i zapomaganja, odnosno zanemarivanja i zataškavanja. Istina je sumorna: EU ne nudi Hrvatskoj ništa konkretno, a odnosi gotovo sve. Bruxelles zapravo samo mora formalizirati i legalizirati već provedenu pljačku Hrvatske, te stvoriti okvir u kojem će RH ostati bez posljednjeg i najvažnijeg obrambenog resursa, a taj je naš suverenitet, skupo i usprkos toj istoj Europskoj Uniji izboren i krvlju plaćen. Poput Superhika, EU uz pomoć vlade RH otimat će siromašnima ne bi li usrećivali bogate. U njihovoj će terminologiji priliku imati ''svi'', a uspjeti će ''sposobni''. Glory to the best, too bad for the rest. Prevedeno, ''uspjeti'' će poslušni, i oni koji će surađivati. Ostalima definitivno nema mjesta, osim možda negdje drugdje, daleko od EUdorada.

U komentarima ste često upozoravali i na aktualne regionalno-balkanske integracijske procese u kojima mnogi vide opasnost od novih jugoslavenskih asocijacija. Smatrate li da realno postoji opasnost od obnove Jugoslavije, pri čemu nije nužno da se tvorevina tako i zove, ali da ima približno sličan sadržaj?

EUEU je od svog idejnog začetka i provedbenog početka duboko proturječna tvorevina, osuđena na neizvjesnost i prolaznost, čemu i danas sve intenzivnije svjedočimo. Njezini su duhovni oci, Francuzi Monnet i Schuman, inače veliki pobornici i prijatelji kako kraljevske tako i komunističke Jugoslavije, zamislili i ostvarili EEZ, prvo samo kao EZ za ugljen i čelik, na račun potučene Njemačke, odnosno eksploatacije njezinog priličnog rudnog bogatstva. Tobože kako bi se sprečavalo ratove a uistinu da bi se neke eksploatiralo i kontroliralo, s pomoću izvjesnih prilično opskurnih metoda i mehanizamaEU je od svog idejnog začetka i provedbenog početka duboko proturječna tvorevina, osuđena na neizvjesnost i prolaznost, čemu i danas sve intenzivnije svjedočimo. Njezini su duhovni oci, Francuzi Monnet i Schuman, inače veliki pobornici i prijatelji kako kraljevske tako i komunističke Jugoslavije, zamislili i ostvarili EEZ, prvo samo kao EZ za ugljen i čelik, na račun potučene Njemačke, odnosno eksploatacije njezinog priličnog rudnog bogatstva. Tobože kako bi se sprečavalo ratove a uistinu da bi se neke eksploatiralo i kontroliralo, s pomoću izvjesnih prilično opskurnih metoda i mehanizama. Ironično, zapravo se plagiralo poznatu nacističku panEUropsku ideju, samo na strpljiv i sofisticirani način. Jugoslavija ni danas, naravno pod drugim kodovima i šiframa, nije iščezla sa zemljopisnih karata svjetskih moćnika, čije su ispostave i Bruxelles i Strasbourg, a naravno i njima subordinirani Zagreb, ili nešto ugledniji Beograd. Simptomatična je dobro poznata izjava J. Bakera u Beogradu, 1990; a na istom je tragu i Dayton, kao i Clintonovo zaustavljanje rasula buduće Republike Srpske potkraj rata u BiH. U sliku se uklapa i ponašanje haškog tužiteljstva i sudstva prema RH, odnosno presude Gotovini i Markaču, te optužbe protiv bosanskohercegovačkih Hrvata. Ključna je u tom kontekstu i najnovija britanska proklamacija povodom zaključenja pregovora RH i EU-a, kad je istaknuto kako London želi i čitavi ''zapadni Balkan'' (?) vidjeti u EU-u. Pametnome dosta.

Nacionalni interes RH je, međutim, neovisna i suverena Hrvatska bez jačih veza sa Srbijom, osim onih prirodnih, trgovačkih i općenito bilateralnih. Slobodno se može reći, odsada pa do vječnosti. U svakom slučaju, posve je suprotno hrvatskom nacionalnom interesu slušati želje, a najčešće i pokoravati se diktatima svjetskih moćnika, odnosno britanskih ministara ili briselskih emisara. Takvo što je protuhrvatski i protuustavno, a lijek i rješenje je suverena Hrvatska. Takva je, naprotiv, nespojiva s RH unutar EU-a, kako će vrijeme možda pokazati (nadamo se da neće imati prilike). Svako povezivanje Hrvatske sa susjedima na uštrb suvereniteta vodi k nekom obliku Jugoslavije, prije ili kasnije. To se može usporediti jedino s navlačenjem čvrste luđačke košulje pri zdravoj pameti. Niti je ikad Jugoslavija funkcionirala, niti EU može danas riješiti svoje bezbrojne nagomilane probleme; te su tvorevine i ideje osuđene na raspad i na propast. Riječju, predstavljaju laž i obmanu.

Član ste udruge "Jedino Hrvatska", u kojoj se nalazi niz intelektualaca i publicista, koji vrlo temeljito i argumentirano sagledavaju hrvatsku društveno-političku zbilju. Ima li udruga namjeru izlaziti na sljedeće izbore?

Stranka Jedino Hrvatska namjerava izaći na izbore, jer je to između ostalog i dužnost i obveza stranke koja ima rješenja za hrvatsku svakodnevicu ali i za budućnost, odnosno smjer razvoja Republike Hrvatske. Izlazak na izboreStranka Jedino Hrvatska namjerava izaći na izbore, jer je to između ostalog i dužnost i obveza stranke koja ima rješenja za hrvatsku svakodnevicu ali i za budućnost, odnosno smjer razvoja Republike HrvatskeJedino Hrvatska ne može i ne želi odustati od svoje odgovornosti za rješavanje najteže krize u povijesti RH od njezina postanka, odnosno dugotrajnog rasapa vrijednosti i vrednota koje nam nestaju pred očima, pod budnom paskom domaćih poslušnika i izdajnika. Hrvatska danas, to nije RH izborena u Domovinskom ratu. Na vlasti su razni i raznorazni, među njima su prominentni komunisti i petokolonaši.

Kako komentirate trenutna preslagivanja na političkoj sceni, osnivanje velikog broja stranaka i udruga desnoga predznaka i sl. Ima li Jedino Hrvatska namjeru koalirati s kojom od stranaka? Recimo s HSP-om, s obzirom da Vam se stavovi oko Unije podudaraju?

Jedino Hrvatska otvorena je za koaliciju sa svim domoljubnim strankama, odnosno za suradnju sa svim političkim snagama koje žele dobro Hrvatskoj, ali uz jedan uvjet koji nadilazi suštu deklarativnost i koji je polazna točka i zajednički nazivnik borbe za hrvatske nacionalne interese, te za bolji život dostojan hrvatskog čovjeka u nacionalnoj državi hrvatskog naroda. KoaliranjeKako je ulazak RH u EU nespojiv s idejom Suverene Hrvatske Države, Jedino Hrvatska može i želi postići dogovor s političkim opcijama koje djeluju s tih i samo s takvih pozicija, bez obzira na ostale moguće razlike u provedbi spomenutih nacionalnih interesaTaj sine qua non zove se Suverena Hrvatska Država, a kako je ulazak RH u EU s time nespojiv, Jedino Hrvatska može i želi postići dogovor s političkim opcijama koje djeluju s tih i samo s takvih pozicija, bez obzira na ostale moguće razlike u provedbi spomenutih nacionalnih interesa. Znači, Jedino Hrvatska je otvorena za istinski demokratski dijalog na svim pitanjima od značaja za budućnost naše zemlje, sa svim patriotima koji shvaćaju kako sa suverenošću ne može biti ni igre niti kompromisa.

Koji su prema Vašem mišljenju ključni potezi koja bi nova vlast trebala poduzeti da bi Hrvatsku izvukla iz dubokog blata u kojemu se trenutno nalazi?

S jedne se strane govori o neminovnosti ''globalizacije'' a s druge o potrebi uključivanja u Europu kako ne bismo ostali izolirani. S jedne strane defetizam, a s druge strane nekakav imaginarni europeizam i spremnost na otpor imaginarnom neprijatelju. Valjda Kinezima koji su ionako već svugdje prisutni i zapravo su svjetska sila br. 1. Jasno je da se radi o floskulama primjerenim trenutku, kako bi se progurala kurentna ideologija i opsjenarstvo, dok je stvarnost prozaična, kao i interesi RH. EU želi do kraja porobiti RH, odnosno to žele vladajući centri moći koji upravljaju i EU-om preko briselskog političkog Hollywooda, radi novca kojeg im nikad dosta. Njihov cilj nema veze s altruizmom, nigdje pa tako niti u slučaju Hrvatske.

Strateški interes RH je nacionalni suverenitet, i s te je pozicije moguće, i jedino iz te, braniti i obraniti državni integritet i nacionalne interese, a ti omogućavaju dugoročni prosperitet hrvatskog puka i države bez bezuvjetnog vezivanja i oslonca na pomične varijable suvremene geopolitike. SuverenitetStrateški interes RH je nacionalni suverenitet, i s te je pozicije moguće, i jedino iz te, braniti i obraniti državni integritet i nacionalne interese, a ti omogućavaju dugoročni prosperitet hrvatskog puka i države bez bezuvjetnog vezivanja i oslonca na pomične varijable suvremene geopolitikeUz proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu, te promišljenu aktivaciju industrijskog i agrikulturnog potencijala zemlje, RH mora primarno deložirati vladajuću besplodnu i besmislenu političku elitu raspoređenu po više tzv. vodećih stranaka, zapravo interesnih skupina kojima briga za nacionalni interes prestaje negdje iza pridjeva ''hrvatska'' u imenu stranke, ako ga uopće imaju. Ljudski su potencijali Hrvatske ogromni, prirodni resursi značajni, a združeni dobrim vođenjem i odgovornim upravljanjem zemljom predstavljaju osnovu za razvoj švicarskog tipa. Naravno da EU to želi spriječiti, ulažući nešto novca i obećavajući daleko više, ne bi li izvukla iz RH gotovo sve što vrijedi i što im treba.

Svjetski centri moći čijom je financijskom paukovom mrežom obuhvaćena RH, i EU, zaziru i u strahu su od takvog raspleta kojim bi im RH izmakla iz ruku. Njih ne brine previše Grčka, kao što ih neće brinuti ni RH u sličnom, permanentnom bankrotu. Hrvatska, međutim, treba samostalnu monetarnu vlast i neovisnu politiku koja se neće oslanjati na uvoz, drske lobije, obećanja, ucjene, bestidne političke uvjete i pritiske. Suverena Hrvatska znat će što i kako to postići, te kakva će biti za 10, ili 20 godina. Strane banke neće više moći raditi što i kako ih je volja, niti isisavati neograničene količine novca iz Hrvatske, a da Hrvati žive sve gore. U RH ne može biti monopola ili kartela kojima upravljaju stranci niti bilo tko drugi, a državna kontrola mora postojati i provoditi se odgovorno u svakom segmentu gospodarstva; Hrvatska može i mora postati zemlja 'švicarskog' tipa, nešto poput Norveške. Hrvatski suverenitet nema alternative.

Davor Dijanović