Slučaj dr. Vlade Vladića - 10. dan štrajka glađu na sramotu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa

Vlado Vladić je pjesnik, filozof i prevoditelj. Rođen je 1967. na Kućanima, Rama, Bosna i Hercegovina. Završio je studije slavistike (bohemistike i polonistike), bibliotekarstva, filozofije i teologije. Filozofiju magistrirao 1997. i doktorirao 2004. Prevodi sa češkoga, engleskoga, njemačkoga, poljskoga, slovačkoga i slovenskoga jezika – filozofska, književna i teološka djela. Službeni je prevoditelj pri Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija za prevođenje pravne stečevine Europske unije na hrvatski jezik. Do sada je objelodanio četiri pjesničke knjige: Trenuci (Zagreb, 1993.), Razsredištenost (Mostar, 2003.), Litanije za p-ostanak na Kućanima (obojezično, na hrvatskom i engleskom jeziku, Zagreb, 2007.) i Teret smrtnoga života (Zagreb, 2008.); i dvije filozofske knjige: Usud estetičkoga suda (Mostar, 1998.) i Filozofski ekumenizam Karola Wojtyłe (Zagreb, 2005.). Objelodanio je i zbornik ramske gange: Raspivana Rama (Mostar, 1996.). Priredio je i tri knjige u okviru biblioteke Hrvatska katolička baština u izdanju Glasa Koncila i to: o krčkom biskupu Antunu Mahniću (2006.), o Tonu Smerdelu (2007.) i o vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Evanđelistu Šariću (2008.). Objelodanio je brojne književne kritike, studije i eseje te nastupio na brojnim simpozijima u domovini i inozemstvu. Suradnikom je brojnih časopisa. Od 1997. do 2002. honorarno je predavao na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, naizmjenično: estetiku i metodiku nastave etike te držao seminare iz estetike; a na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu, povijest filozofije. Od 1995. radi u Obrtničkoj školi za osobne usluge u Zagrebu kao profesor etike i vjeronauka. Član je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu i Mostaru te Hrvatskoga filozofskoga društva u Zagrebu. Oženjen je, otac troje djece.

Dr. Vladi Vladiću - priznatom i poznatom pjesniku, filozofu i prevoditelju prije mjesec dana ravnatelj Obrtničke škole za osobne usluge u Zagrebu uručio je otkaz na mjesto vjeroučitelja u toj školi zbog neispunjavanja e-matice. S obzirom da je riječ o očitoj nepravdi, te da je dr. Vladić uzdržavatelj svoje peteročlane obitelji čija je egzistencija sada ugrožena, on već deseti dan štrajka glađu u nadi da će reagirati Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. No oni i dalje šute. Iako je zbog svih nabrojenih okolnosti znatno oslabljen, dr. Vladić uspio je za Portal HKV-a odgovoriti na nekoliko pitanja kako bi čitatelji dobili bolji uvid u to što se zapravo u njegovom slučaju točno dogodilo.

1. Dr. Vladiću, prije mjesec dana ravnatelj Obrtničke škole za osobne usluge u Zagrebu uručio je Vam je otkaz na mjesto vjeroučitelja u toj školi zbog neispunjavanja e-matice. Možete li čitateljima Portala HKV-a malo pobliže objasniti što se točno zbilo, jer se neispunjavanje nekog formulara čini prilično, nazovimo to tako banalnim razlogom za gubitak radnog mjesta?

Otkaz smo dobili kolega Domagoj Orlić (profesor engleskoga) i ja (profesor etike i vjeronauka). Razlog otkaza je u velikom nerazmjeru s posljedicama. Kolega Orlić je podstanar, a o meni ovisi život peteročlane obitelji. A razlog za otkaz je to što nismo izvršili nalog poslodavca, ravnatelja Obrtničke škole za osobne usluge, Stanka Berečkoga. A kakav je to nalog, to se pitanje preskače. To je nalog koji je u školu došao bez ikakvoga pozitivnoga propisa, bez ikakvoga kolegijalnoga dogovora i bez ikakve izobrazbe.

Problem je u tome što se nastavnički poziv sve više pretvara u administrativni posao. Administrativne obveze narastaju poput kakve nemani i sve više gutaju izvorni smisao nastavničkoga poziva, a to su: odgoj i obrazovanje. Naše Ministarstvo, kao mjeru štednje, i dalje nastoji smanjivati broj nenastavnoga osoblja po školama, a istodobno se obim nenastavnoga posla povećava. Poruka je jasna. Prostora za odgoj i obrazovanje, za stručno usavršavanje, sve je manje. Time cijeli sustav obrazovanja dovodi sam sebe u pitanje. Zašto uopće postoji?!

Prosvjetne strukture koje bi trebale zajedno s nama služiti odgoju i obrazovanju stvar izokreću i nas stavljaju sebi u službu, da im mi u nemogućim uvjetima (bez radnoga mjesta, stola, računala, u zbornici gdje je ozračje kao na kolodvoru) ispunjamo obrasce kao nekakav zavod za statistiku.

Ministarstvo je prepustilo ravnateljima da problem e-matice (vođenje sveukupne statistike škole u elektronskom obliku) u okviru svojih škola riješe u granicama svojih ovlasti. Ravnatelj ima ovlasti raspoređivati poslove u školi, ali u granicama stručne spreme uposlenika, što se u ovom slučaju nije poštivalo. Jer računalnu izobrazbu imaju samo nastavnici informatike. Svaki je ravnatelj postupio različito. Mnogi nastavnici-razrednici u mnogim školama nisu dobili otkaz, iako ne rade poslove vezane za e-maticu. Mnogi nastavnici naprosto nisu sposobni to raditi i snalaze se kroz uzajamno potezanje za rukav. Program e-matice je loš i nedorađen i za rad u njemu nije dovoljno elementarno poznavanje računala. Obrtnička škola za osobne usluge i ravnatelj Stanko Berečki, to je jedini slučaj u cijeloj Hrvatskoj da je problem vezan za rad na e-matici završio otkazivanjem ugovora o radu dvojici nastavnika.

Ja uz najbolju volju, ni dan danas, nisam sposoban izvršiti poslove vezane za e-maticu (koliko god oni složeni ili jednostavni bili), jer nikada ni od koga nisam dobio ni minimalne upute u taj posao niti je ravnatelj Stanko Berečki ikada htio problem rješavati na toj razini. Njegovo je bilo: izvrši, pa se žali; a ja sam tražio: objasni mi, kako bih mogao izvršiti – i do sporazumijevanja nije moglo doći.

2. Već deset dana štrajkate glađu pred Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa jer ste zajedno sa svoje troje djece ostali bez osnovnih sredstava za život te proživljavate svoju egzistencijalnu dramu. Kako se trenutno osjećate i iz čega crpite snagu za nastavak svoje borbe?

Četvrtoga dana štrajka glađu nasilno sam udaljen iz prostorija Ministarstva, uz prijetnju da će sve moje knjige i diplome završiti u kontejneru.
Deseti mi je dan štrajka glađu. No to ne treba shvatiti kao moju želju da napustim egzistenciju, nego je to način kako tražim izlaz u egzistenciju koja mi je bespravno oduzeta. Kao doktor znanosti, s tri završena fakulteta, kao onaj koji prevodi sa šest stranih jezika, piše i uređuje pjesničke i filozofske knjige – tražim posao u struci od kojeg će moja obitelj moći dostojno živjeti. I to je sve. Oni koji stvar izokreću i sve svode na raspravu o dopustivosti štrajka glađu, umjesto da mi pomognu doći do posla ili da barem šute, ne žele mi dobro.

3. Neposredno prije početka štrajka glađu uputili ste pismo Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Je li do sad bilo kakvih reakcija od strane ministarstva vezano uz Vaš slučaj?

Viši je prosvjetni inspektor Lautaro Galinović izvršio nadzor nad zakonitošću otkaza i proglasio ga zakonitim. A znate li kako se to radi? Došao je, valjda, u školu i zajedno s ravnateljem sročio Zapisnik o nadzoru, čija zadnja rečenica glasi: «Zapisnik je pročitan ravnatelju Stanku Berečkom na koji on nema primjedbi.» I obojica su Zapisnik potpisali. A mene nitko nije pitao imam li primjedbi niti je u Zapisniku uvaženo išta od moga viđenja stvari. A Zapisnik vrvi od neistina, kao i samo ravnateljevo obrazloženje otkaza. Neistina ne samo u odnosu na činjenice, nego i neistina u odnosu na dokumente koji postoje o činjenicama. Iz Zapisnika proizlazi da je Nadzor izvršen 30. ožujka i 7. travnja 2010., ali i da je Zapisnik od nadzoru napisan, zaključen i potpisan 30. ožujka 2010. – znači, prije nego što je Nadzor izvršen!!!

Ministarstvo i škola inzistiraju da se spor riješi na sudu. A ja inzistiram na tome da oni još jednom preispitaju svoje postupanje, uoče propuste i otkaz proglase nezakonitim, da ga stave izvan snage, a ja se tako vratim na posao. Jer, ako stvar završi na sudu, onda neće odgovarati oni koji su problem skrivili, nego će sve pasti na teret državnoga proračuna, a to znači sviju nas.

4. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u Vašem je slučaju demonstriralo zapanjujuću i neprihvatljivu količinu pasivnosti i nezainteresiranosti za zaštitu ljudskih prava Vas kao čovjeka i prosvjetnog djelatnika. Ipak, kakva su Vaša očekivanja i čemu se nadate?

Cilj koji sam već postigao jest alarmiranje javnosti, naročito prosvjetne, o nedopustivoj redefiniciji nastavničkoga poziva koja se vrši posredstvom naturanja sve obimnijega nenastavničkoga posla nastavničkom osoblju. I što je najgore, da to dolazi od prosvjetnih struktura čiji bi smisao trebao biti promicanje, a ne unazađivanje prosvjetnoga poziva.

U postizanju prvoga cilja, za koji nam se predstoji još dugo zajedno boriti, na žalost, ostao sam bez posla. I zato, cilj koji mi predstoji jest pronalaženje posla kojeg sam uslijed ostvarivanja prvoga cilja izgubio. U tome teško mogu očekivati pomoć od onih koji su me na ulicu izgurali. No nadam se da ovakvim postupanjem nisam ostavio sliku o sebi kao o čovjeku koji ne želi raditi zajedno s drugima. Nadam će se među dobronamjernom većinom ljudi pronaći netko tko će moći i htjeti pomoći mi da dođem do posla u struci od kojega će moja obitelj moći dostojno živjeti.

M. M. B.