Krug za trg, građanska inicijativa za povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanom imenom komunističkog diktatora maršala Tita najavila je da će se četvrti veliki javni prosvjed „Kruga za trg" održati u subotu, 8. svibnja 2010. u 11 sati pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Ususret prosvjedu donosimo razgovor s Majom Runje, koordinatoricom odbora građanske inicijative "Krug za trg". Maja Runje je profesorica engleskog i francuskog jezika, bila je pokretačica i višegodišnja predsjednica Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden, krajem osamdesetih dopredsjednica Hrvatskih društava Njemačke, a zatim tajnica Hrvatskog svjetskog kongresa za Njemačku. Poznata je po organiziranju humanih inicijativa.U razgovoru za Portal HKV-a iznjela je izmđu ostaloga svoja razmišljanja o odjecima prethodnih okupljanja i programu i sadržaju predstojećeg. "Ovo će biti naš četvrti veći javni prosvjed, no „Krug za trg" je u zadnje dvije i pol godine, otkako djeluje, organizirao i niz manjih prosvjeda. Medijsko zanimanje bilo je živo u onim prilikama kada su se na Trgu odvijali i protuprosvjedi, prvo sa strane „Saveza antifašističkih boraca Hrvatske" i „Saveza društava „Josip Broz Tito", a kasnije „Udruge mladih antifašista Zagreba". Te su grupe imale izravnu vezu s Pantovčakom i Stjepanom Mesićem, a što je onda pokretalo i medije. U zadnje vrijeme te grupe višu nisu dolazile i osjetili smo tišinu. Uvjerena sam da je i jedno i drugo strategija, jer su procijenili da će nas na taj način lakše usporiti."

Razgovor s Majom Runje, koordinatoricom inicijative "Krug za trg"

Gospođo Runje, 8. svibnja 2010. održat će se četvrti po redu javni prosvjed „Krug za trg". Kakva su dosadašnja iskustva i uspijevate li u nešto većoj mjeri probiti sustavno medijsko ignoriranje?

Ovo će biti naš četvrti veći javni prosvjed, no „Krug za trg" je u zadnje dvije i pol godine, otkako djeluje, organizirao i niz manjih prosvjeda. Medijsko zanimanje bilo je živo u onim prilikama kada su se na Trgu odvijali i protuprosvjedi, prvo sa strane „Saveza antifašističkih boraca Hrvatske" i „Saveza društava „Josip Broz Tito", a kasnije „Udruge mladih antifašista Zagreba". Te su grupe imale izravnu vezu s Pantovčakom i Stjepanom Mesićem, a što je onda pokretalo i medije. U zadnje vrijeme te grupe višu nisu dolazile i osjetili smo tišinu. Uvjerena sam da je i jedno i drugo strategija, jer su procijenili da će nas na taj način lakše usporiti.

„Krug za trg" ne želi međutim njegovati žaljenje i očajavanje. Mi ćemo i dalje biti ovdje pisale novine ili ne, snimala televizija ili ne. Činjenice o komunističkim zločinima ne će ishlapjeti. Naša motivacija još manje.

Kako je zamišljen program predstojećeg okupljanja i ima li razlike u odnosu na dosadašnje skupove u sadržajnom smislu?

Tema ovog okupljanja je komunističko nasilje u Zagrebu od 1945. do 1989. Zato smo i izabrali 8. svibnja – toga su dana (1945.) naime partizani ušli u Zagreb. Želimo podsjetiti da je u to vrijeme sloboda ostvarena za jedan dio Europe, a da se nad drugi nadvio totalitarizam.

Na skupu ćemo govoriti i interpretirati svjedočenja žrtava. Izložit ćemo tridesetak velikih ploča s nazivima zagrebačkih stratišta iz poslijeratne godine, a s osobitom pažnjom želimo svjedočiti o mučenjima političkih zatvorenika u zagrebačkim zatvorima sve do osamdesetih godina. Prosvjed će se odvijati pred ulazom u Kazalište, kao i do sada, no okončat će se stajanjem uz tramvajsku prugu.

Na Kazališni trg će neki od nas ovaj puta krenuti s četiri točke u gradu, te tako proći i kroz centar: iz Maksimira i s Autobusnog kolodvora, gdje su poslije rata bili logori, te iz Nove vesi i Savske, gdje su bile kaznionice.

Kakvo je Vaše iskustvo glede odjeka koji su dosadašnji skupovi imali u javnosti i mislite li da će Vaša građanska inicijativa uspjeti u konačnici ostvariti svoj cilj, unatoč brojnim otegotnim okolnostima s kojima ste u hrvatskom društvu – od vladajućih političkih elita do politički angažiranih medija - danas suočeni?

U ovom trenutku ne postoje političke ili kulturne institucije koje bi imala snage pokrenuti micanje Tita te se konfrontirati s relativno velikim i utjecajnim grupama ljudi koji su se sakrili iza njegovih leđa. Tim ljudima nije, naravno, stalo do Tita ali im je stalo do slabljenja Hrvatske.

Naša inicijativa je u javnosti sigurno ostavila nekog traga, no ne umišljamo si da ćemo u lipnju imati Kazališni trg. Tita će pomesti pravi trenutak, onaj u kojem će se političke konstelacije posložiti u korist razuma i veće kvalitete demokracije i ljudskih prava. Stotine tisuća ljudi se desetljećima žrtvovalo za pad Berlinskog zida, no on je pao kada se sabralo toliko energije koliko je bilo potrebno.

Vjerujemo da ste pogledali barem dio dokumentarnog serijala Antuna Vrdoljaka o Josipu Brozu Titu koji se petkom emitira na HTV-u. Kakve su Vaš impresije o snimljenom materijalu?

Gledala sam samo dvije emisije, no vidjela sam što sam i očekivala. Vrdoljak se pravi objektivnim promatračem. No, „neutralnost" i distanca su uvijek stavovi, sami po sebi. Nemoralno je zasladiti komunističkog diktatora ovim ili onim postignućima (Koliko li mu je samo državnika bilo na sprovodu!). Vapimo za filmom u kojem je ključna scena - koja film vodi i nosi te nije relativizirana baš ničim na svijetu – ona o dvadesetpetgodišnjem studentu Jakovu Šimiću, koji je s prijateljima govorio protiv komunizma i Jugoslavije, pa ga pripadnici Udbe u lipnju 1965. kidnapiraju u Gajevoj ulici u Zagrebu, svežu mu oči, odvezu ga na nepoznato mjesto, pa ga sedamdeset dana tuku, vješaju na svezane ruke da noge jedva dodiruju pod, a onda svezanog lisicama vuku po grbavom podu dok mu se ne odere koža s leđa.

M. M. B.