Kako žive naši stari? (8./10.)
Depresija u starijoj životnoj dobi često ostaje neprepoznata i neprijavljena, premda je riječ o jednom od najučestalijih psiholoških problema među umirovljenicima. Prema nekim istraživanjima, od simptoma 
depresije pati između 10 i 20 posto osoba starije dobi, dok metaanalize pokazuju da se s određenim oblicima depresivnih teškoća suočava i do trećina umirovljenika. Riječ je, dakle, o ozbiljnom javnozdravstvenom problemu koji ima i snažnu socijalnu dimenziju.
Nagla promjena životnog ritma nakon odlaska u mirovinu, gubitak društvene uloge, osjećaj beskorisnosti, osamljenost, bolest ili financijska nesigurnost - sve su to čimbenici koji mogu potaknuti razvoj depresivnih stanja u starijoj dobi. U takvim okolnostima presudnu ulogu imaju obitelj, prijatelji i društvena zajednica, ali i sustavna psihološka podrška te uključivanje u aktivnosti koje daju smisao i strukturu svakodnevici.
O tome koliko je depresija česta među starijom populacijom, koji su najvažniji rizični čimbenici te kako obitelj i društvo mogu pomoći u prevenciji i liječenju, razgovarali smo s Domagojem Dalbellom, magistrom psihologije iz Psihološkog centra Carpe Diem.
Koliko je čest problem depresije među umirovljenicima i koji su glavni rizični čimbenici?
Depresija je relativno česta među starijom populacijom. Teško je govoriti o točnim podatcima jer je to teško utvrditi, varira od istraživanja do istraživanja i pitanje je koliko slučajeva teškoća vezanih uz depresiju uopće bude uočeno i dijagnosticirano. Međutim, prema nekim izvorima depresija zahvaća između 10 i 20% umirovljenika, a 2020. provedena je i metaanaliza u kojoj je uočeno da čak trećina umirovljenika ima problema s depresijom. To su svakako vrlo visoke brojke i trebaju nam biti poticaj na razmišljanje kako pomoći starijoj populaciji u nošenju s ovim problemom.
Depresija gotovo nikada nema samo jedan uzrok i u pravilu je to kombinacija različitih čimbenika. Primjerice, kronične 
bolesti i drugi zdravstveni problemi, gubitak partnera ili dugogodišnjih prijatelja, nedostatak socijalnog kontakta i podrške te siromaštvo sve su mogući rizični čimbenici.
Na koji način nagla promjena životnog ritma, prestanak rada i gubitak društvene uloge utječu na psihičko stanje umirovljenika?
U velikoj mjeri može utjecati. Ponekad sam odlazak u mirovinu može pogoditi stariju osobu jer posao velikom broju ljudi nije samo način za osiguravanje financijske egzistencije nego puno više od toga.
Prije svega, posao je mjesto gdje ostvarujemo socijalni kontakt i imamo priliku za druženje i povezivanje s drugim ljudima. Puno ljudi se istinski zbliži s kolegama s posla s obzirom da su to ljudi s kojima provode 8 sati dnevno.
Osim toga, posao je mjesto gdje se osjećamo korisnima i produktivnima, što je bitna ljudska potreba jer samim time kroz to ostvarujemo osjećaj smisla, osjećaj da doprinosimo društvu, kao i da kroz ono u što ulažemo trud ostvarujemo određeni rezultat. Odlaskom u mirovinu sve to velikim dijelom gubimo i to može biti vrlo teško.
Koliko je važna socijalna mreža (obitelj, prijatelji, kolege) u prevenciji osjećaja usamljenosti i depresije?
Kao što sam već spomenuo, jedan od razloga zašto je odlazak u mirovinu mnogima stresan je to da im posao pruža priliku za svakodnevnim socijalnim kontaktom što se odlaskom u mirovinu često gubi. Stoga je u tom periodu važno to kompenzirati drugim oblicima socijalnog kontakta.
Također, jedan od načina suočavanja sa stresom jest povjeravanje drugoj osobi, a složit ćemo se da u starijoj dobi se 
osobe suočavaju s raznim stresovima – od različitih gubitaka pa do bolesti. Stoga im je važno imati nekoga tko će ih saslušati, razumjeti i pružiti podršku.
Socijalna povezanost je jedan od najvažnijih zaštitnih faktora, a usamljenost je rizični čimbenik. Zbog toga redoviti kontakti s obitelji i prijateljima te sudjelovanje u društvenim aktivnostima mogu smanjiti rizik od depresije.
Koje znakove depresije kod umirovljenika članovi obitelji najčešće ne prepoznaju?
Često se ne primijeti umor, zaboravljivost i „sporije“ razmišljanje te smanjen interes za aktivnosti i nedostatak volje. Važno je uočiti ove simptome, kako okolini tako i samoj osobi, kako bi osoba pravovremeno reagirala i potražila pomoć koja joj je potrebna. Simptome bilo koje teškoće ne smijemo gurati pod tepih.
Može li se reći da je depresija kod starijih ljudi često „nevidljiva“ jer se simptomi pripisuju starenju?
Da. Depresija kod starijih često ostaje neprepoznata upravo zato što simptomi koje smo naveli pogrješno tumače kao posljedica starenja ili se uopće ne primijete. Zato je važno educirati i obitelj i same starije osobe.
Kakvu ulogu imaju svakodnevne rutine, hobiji i volonterski rad u očuvanju mentalnog zdravlja nakon odlaska u mirovinu?
Starijim osobama iznimno je bitno uključiti se u neke aktivnosti koje odgovaraju njihovim interesima i mogućnostima.
Takve aktivnosti čine dan strukturiranijim te su bitne iz više razloga. Prije svega, omogućuju osobi ostvarenje u više područja što je bitno za cjeloviti razvoj svake, pa tako i starije osobe. Zatim, neke fizičke aktivnosti smanjuju stres i pomažu osobi da „izbaci iz sebe“ ono što je muči. Također, neke aktivnosti poput volontiranja, društvenog angažmana i stvaralačkih aktivnosti daju osobi osjećaj korisnosti, produktivnosti, ispunjenosti i smisla, omogućuje im ostvarenje socijalnih kontakata te im pomaže u odvajanju od svakodnevnih briga, a to je bitno kako se osoba ne bi usmjerila samo na simptome starenja i ono što je opterećuje.
Kako financijska nesigurnost i strah od siromaštva dodatno utječu na psihološko stanje starijih osoba?
Financijska nesigurnost povećava stres te osjećaj zabrinutosti i bespomoćnosti. Osobe koje su u strahu od siromaštva 
često gube osjećaj kontrole nad životom, osjećaju nemir i anksioznost, što pogoduje pogoršanju njihovog mentalnog zdravlja.
Koje oblike psihološke podrške (grupne terapije, savjetovališta, linije za pomoć) smatrate najučinkovitijima u radu s umirovljenicima?
Prije svega, važno je istaknuti da odlazak psihologu nije „rezerviran“ za osobe s teškoćama i da su psihološko savjetovanje i psihoterapija korisni svakome tko želi raditi na sebi. Pogotovo je bitno istaknuti da odlazak psihologu ne znači da „nešto ne valja“ s osobom.
Koji oblik je najprimjereniji, ovisi od osobe do osobe. Najbolje je krenuti s individualnim savjetovanjem pa na temelju toga vidjeti što dalje. Nekima će pomoći nastavak individualnog rada, nekima je potrebna grupna terapija, a nekima kombinacija navedenog. Bitno je da osoba dobije priliku nekome se povjeriti i dobiti stručnu podršku.
Što bi država i lokalne zajednice mogle učiniti kako bi bolje podržale umirovljenike u psihološkom smislu?
Država bi se svakako trebala više usmjeriti na umirovljenike s obzirom da su oni iznimno brojna, a istovremeno jedna od najranjivijih skupina te njihovi problemi često ostanu „ispod radara“.
Prije svega, potrebno je izdvojiti sredstva za financiranje ili sufinanciranje psihološke podrške i psihoterapije s obzirom 
da si mnogi umirovljenici ove usluge ne mogu priuštiti, a iznimno su im potrebne.
Ono što se još može učiniti na razini države i društva jest organizirati razne aktivnosti u koje se umirovljenici mogu uključiti i raditi nešto kreativno i korisno te se susresti s drugim osobama njihove dobi te na taj način ostvariti socijalni kontakt. Također, trebalo bi umirovljenicima omogućiti pristup kulturnim i rekreativnim aktivnostima.
Zatim, potrebno je olakšati pristup domovima za starije osobe te ih učiniti priuštivima za sve, osobito onima koji se suočavaju sa siromaštvom. Također, domovi moraju omogućavati umirovljenicima kvalitetno provedeno vrijeme te kontinuiranu skrb o fizičkom, ali i mentalnom zdravlju što uključuje zaposlenje većeg broja medicinskog osoblja, psihologa te drugih potrebnih stručnjaka.
Na kraju, može se uvijek pokrenuti kampanje kako bi se javnost osvijestila o specifičnim izazovima i potrebama starijih osoba.
Koji bi Vaš savjet bio umirovljenicima i njihovim obiteljima – kako graditi svakodnevicu koja donosi smisao i sprječava pad u depresiju?
Prije svega, njegujte socijalne kontakte te se uključite u aktivnosti koje vam donose zadovoljstvo poput raznih hobija, rekreativnih aktivnosti, društvenog angažmana i volontiranja. Budite fizički aktivni koliko god možete jer to pomaže i u suočavanju sa stresom i u podizanju raspoloženja i u očuvanju fizičkog zdravlja. Na kraju, govorite o svojim osjećajima i nemojte se bojati tražiti pomoć ako vam je potrebna.
Razgovarao: Davor Dijanović
Tekst je dio niza „Kako žive naši stari?“, a objavljen je na Portalu HKV-a u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije. Prenošenje sadržaja dopušteno je uz objavu izvora i autorova imena.
Povezano
Kako žive naši stari? (3./10.) - Razgovor s Đ. Vidmarovićem: Starije osobe prepuštene su same sebi
Kako žive naši stari? (5./10.) - Fortuna: "Stariji još uvijek najviše vole živjeti u vlastitom domu“
Kako žive naši stari (10./10.) - rekapitulacija projekta