M. Sitarski: Smanjenje energetske ovisnosti BiH može se postići jedino diversifikacijom izvora prirodnoga plina, nadilaženjem faktičkoga monopola Srbije i Rusije, to jest izgradnjom plinovoda koji BiH povezuje s RH

Studija „Energetska (ne)ovisnost Bosne i Hercegovine i strateško partnerstvo s Republikom Hrvatskom“ predstavljena je krajem prošloga mjeseca u Mostaru i Zagrebu. U njezinoj izradbi sudjelovali su stručnjaci zagrebačkoga Instituta za istraživanje hibridnih sukoba i mostarskoga Instituta za društveno-politička istraživanja (IDIPI). O rezultatima do kojih se došlo u radu na tom projektnom zadatku, koji je izazvao znatno zanimanje javnosti, razgovarali smo s Milanom Sitarskim, članom Stručnoga tima IDPI-a.

Što je pokazala studija pod nazivom „Energetska (ne)ovisnost BiH i strateško partnerstvo s RH“?

Studija je pokazala da se BiH nalazi u vrlo nezavidnoj energetskoj situaciji, koja će u skoro vrijeme postati još nezavidnija. Njezina relativno respektabilna proizvodnja električne energije utemeljena je ponajprije na potrošnji ugljena, koja će morati tijekom pristupnoga procesa Europskoj uniji biti najprije znatno reducirana, a poslije i potpuno eliminirana. Ugljen će morati biti zamijenjen plinom, kojega BiH nema i mora ga uvoziti, a jedini postojeći plinovod jest onaj koji ju povezuje sa Srbijom. To zemlju dovodi u energetsku ovisnost o Srbiji, ali još više o Rusiji, s obzirom na to da se srbijanskim plinovodom transportira ruski plin, a znamo da je Rusija zemlja sklona zlouporabi svojih energetskih resursa za nametanje svojih političkih agendi. Ta je tendencija još primjetnija od početka ruske agresije na Ukrajinu.

Naziv studije sugerira s jedne strane neovisnost, odnosno s druge energetsku ovisnost?

Energetska ovisnost BiH opisana u odgovoru na prethodno pitanje ne može se transformirati u potpunu energetsku neovisnost, s obzirom na to da zemlja jednostavno ne raspolaže nalazištima plina i nafte. Njezina se energetska ovisnost može donekle umanjiti maksimalnom uporabom obnovljivih izvora energije, ali uz svijest da je i uporaba energije vode, vjetra i sunca također ograničena prostornim i tehničkim kapacitetima. Maksimalni stupanj smanjenja energetske ovisnosti stoga se može postići jedino diversifikacijom izvora prirodnoga plina, dakle nadilaženjem situacije faktičkoga monopola koji danas uživaju Srbija i Rusija, što se može postići jedino izgradnjom plinovoda koji BiH povezuje s RH.

Jesu li građani BiH, napose Federacije svjesni što znači energetska neovisnost, poglavito plin koji se smatra zelenom energijom?

Njihova svijest o tomu raste, prije svega kod onih koji su svjesni izazova koje simultano donose proces integracije u EU i suočavanje s geopolitičkim turbulencijama, ali ta svijest još uvijek nije dovoljno razvijena.

U čemu je problem?

Poseban problem predstavlja skepsa jednoga dijela populacije prema povezivanju s RH, izazvana neshvaćanjem situacije u kojoj je Hrvatska jedina učinkovita poveznice BiH s EU-om. To je neshvaćanje na tragu nekih maksimalističkih i nerealnih politika koje u biti teže izolaciji BiH od njezina europskoga okružja i primarnom povezivanju s izvaneuropskim centrima političke i ekonomske moći. Nadati se je da će aktualni izazovi ipak dovesti do jačanja realne percepcije položaja zemlje kod izrazito većinskoga dijela njezina stanovništva.

Studija ne zastupa ni jednu stranu u dnevnopolitičkim sporovima

Plinska interkonekcija pokušala se pretvoriti u novi međuetnički sukob. O čemu je riječ?

Više je silnica istodobno u igri, sukladno aktualnom geopolitičkom trenutku ne samo u neposrednom već i u širem okružju BiH, pa i Europe. Rusija svakako pokušava zadržati i dodatno politički zlouporabiti položaj na energetskom tržištu koji je blizak monopolskom uslijed njezinih obilnih ležišta energenata i respektabilne energetske infrastrukture, premda se i taj položaj uslijed reakcije EU-a i pojedinih zemalja članica na rusku agresiju na Ukrajinu donekle promijenio i dodatno će se mijenjati u budućnosti. U svakom slučaju, ruska pozicija ima snažnu podršku među Srbima u BiH. S druge strane, dio Bošnjaka je nesklon uređivanju unutarnjih odnosa u BiH na polju energetike sukladno samom ustavnom ustroju zemlje, koji je par excellence federalistički i izrazito decentraliziran. Nadilaženje takvih pogleda, koji su na dulji, pa i srednji rok neodrživi i predstavljaju prije doprinos stvaranju i pogoršanju problema nego njihovu rješavanju, u najboljem je interesu doslovno svih naroda i građana u BiH, uključujući i one koji danas toga nisu svjesni, jer odsutnost realizma i želje za kompromisom sukladnim realnom stanju doprinosi samo održanju statusa quo, što znači da pogoduje monopolistima i ucjenjivačima.

Što bi značio plin za mostarski Aluminij?

Ta bi tvrtka od strateške važnosti za Hrvate u BiH u slučaju osiguravanja redovitoga dotoka plina s teritorija Hrvatske, što znači sa svjetskih tržišta na kojima ne postoji bilo čija monopolska dominacija, dobila mogućnost stabilno razvijati svoju djelatnost neovisno o bilo čijim političkim hirovima ili neodgovornim avanturističkim planovima. To je od krucijalne važnosti za Mostar i njegovo šire okružje.

Postojeći i planirani plinovodi u BiH

U javnom prostoru bilo je različitih pogleda u pogledu plinske interkonekcije. Koje rješenje predlaže spomenuta studija?

Naša studija ne zastupa ni jednu stranu u tekućim dnevnopolitičkim sporovima, u kojima neke strane sudjeluju s jasnim strateškim agendama, bile one realne ili nerealne, a neke sudjeluju i bez temeljnoga strateškoga promišljanja politika koje trenutačno zastupaju i njihovih implikacija. Ponovit ću – nužan je izrazito trezven, realističan pristup sukladan postojećem geopolitičkom, geoekonomskom i ustavno-institucionalnom okružju u kojem djeluje bosanskohercegovački energetski sektor, kako bi se osigurali vitalni interesi svih građana ove zemlje, osigurala njihova stabilna opskrba energentima bez mogućnosti politički motiviranih ucjena, pa i maksimalno iskoristili njezini tranzitni potencijali.

U pogledu plinske interkonekcije, zagovara li se izgradnja južnohrvatskog LNG terminala ili povezivanje s postojećim?

To je stvar procjene svih zainteresiranih aktera. Najvažnije je najprije donijeti ključne političke odluke o samoj izgradnji interkonekcije prema Hrvatskoj, te o institucionalnom okviru unutar kojega će se ona graditi i funkcionirati, a onda na najobjektivniji mogući način ispitati provedivost i isplativost svih konkretnih raspoloživih opcija. Početno stajalište treba biti da su jednako legitimne i opcija izgradnje novoga terminala u južnoj ili središnjoj Dalmaciji i opcija povezivanja postojećega terminala na Krku s cijelom istočnom obalom Jadrana, a zatim i s BiH. Objektivna analiza stručnih tijela i zainteresiranih aktera treba ishoditi izborom jedne od tih dviju opcija temeljem kriterija društvene koristi za cjelokupno stanovništvo BiH i susjednih zemalja.

Monopoli se moraju dokinuti i velikom dijelu populacije BiH koji nema pristup prirodnomu plinu učiniti ga dostupnim

Imate li dojam da se neka hitna pitanja kao što je energetska neovisnost sporo rješavaju? Naime ideja o izgradnji dvaju hrvatskih LNG terminala postoji gotovo čitavo jedno desetljeće, ali proruski utjecaj onemogućavao je izgradnju terminala na Krku kroz razne kvazizelene i lokalne inicijative, iako je sve izgovore opovrgavao golemi LNG terminal na vratima Venecije?

Svatko radi svoj posao, pa i Rusi i njihovi otvoreni ili prikriveni, svjesni ili nesvjesni suradnici i saveznici. To ni na koji način ne smije sprječavati sve ostale aktere da otvoreno i bez inhibicija i nametnute samocenzure uđu u javno debatno polje i snagom argumenata zastupaju poziciju koja se ne temelji na zamjeni jednoga monopola drugim, već jednostavno na dokidanju monopola kao takvih u najvećoj mogućnoj mjeri. To je jedini pristup primjeren Europi, pa i svijetu 21. stoljeća, te i našu studiju vidimo ponajprije kao doprinos otvaranju i intenziviranju takvih debata kako se na donošenje i provedbu nužnih zaključaka ne bi čekalo desetljećima.

Po čemu građani mogu biti uvjereni da će BiH južnom plinskom interkonekcijom steći energetsku neovisnost?

Već sam pogled na postojeću plinsku distributivnu mrežu čiji je jedini ulaz u BiH kod Zvornika iz smjera Srbije, a koja ne opskrbljuje samo dio Republike Srpske, već i dio Federacije s gradovima kao što su Sarajevo, Zenica i Travnik i njihovo gusto napučeno okružje, svjedoči o neprihvatljivoj, a i neodrživoj trenutačnoj situaciji. Zdrav razum nalaže da se više puta spomenuti monopoli moraju dokinuti, a velikom dijelu populacije BiH koji trenutačno nema pristup prirodnomu plinu, uključujući i krajeve dominantno naseljene Hrvatima, pristup tomu sve nužnijem resursu konačno omogućiti.

Gospodine Sitarski, hvala na razgovoru.

Razgovarao: Marko Curać