Unutarnja trvenja, podjele u izraelskom društvu dovele su i do ove situacije: obavještajna zajednica, koja je dio društva i države, dijeli sudbinu svih procesa, te u takvim okolnostima ima smanjene kapacitete djelovanja; Izrael će čim se stvore uvjeti napraviti dubinsku analizu razloga koji su doveli do svega ovoga

Broj žrtava u Izraelu od terorističkoga napada Hamasa, radikalne palestinske organizacije, koji je započeo u subotu ujutro iz zraka, sa zemlje i mora dosegnuo je u nedjelju ujutro 350 mrtvih i gotovo 2000 ozlijeđenih. Po medijskim izvještajima od izraelskoga protuudara u Pojasu Gaze navodno je više od 313 mrtvih i više od 1900 ozlijeđenih. U međuvremenu, borbe se nastavljaju, a na Izrael je jutros pucano i iz Libanona, na što je izraelska vojska odgovorila topničkom vatrom. Naselja oko Pojasa Gaze, iz kojega je uslijedio napad, trenutačno se evakuiraju. Govori se o stotinu talaca: žena, staraca i djece koje su pokupili pripadnici Hamasa, tražeći oslobađanje svojih zatvorenika. O novom žarištu sukoba razgovarali smo s doc. dr. sc. Gordanom Akrapom, stručnjakom za geopolitiku i hibridne sukobe,  koji je prije nepunih mjesec dana upozorio (v. OVDJE) na treću svjetsku potencijalnu žarišnu točku ­– Državu Izrael – o kojoj ovisi stabilnost i sigurnost sredozemnoga i atlantskoga područja. Iako se, kako je tada rekao, Izrael u stanju obraniti od napadnih djelovanja protivnika, ipak mu je potrebno pružiti pomoć.

Ako pogledamo što ste govorili prije manje od mjesec dana na Portalu HKV-a u pogledu potencijalnih svjetskih žarišnih točaka, nakon jučerašnjega iznenadnoga terorističkoga napada Hamasa na Državu Izrael Vaša prosudba izgleda kao proročansko upozorenje.

Nema u tome proricanja budućnosti. Ne bavimo se magijom nego analizom javno dostupnih podataka od kojih ionako treba izdvojiti bitne od nebitnih, korisne od nekorisnih te ih analizirati kako u deduktivnom tako i u induktivnom procesu. Bilo je logično očekivati otvaranje novih kriznih žarišta kako bi se pozornost svijeta bar djelomično pomaknula s ruske agresije na Ukrajinu. To se pokušalo, u znatno manjem opsegu, na Kosovu angažiranjem srpskih radikala i nasilnika, a sad i Hamasa u Izraelu.

Otvoreno ste upozorili kako Izraelu treba pružiti pomoć. Na što ste konkretno mislili?

Izrael je jedna od triju ključnih neuralgičnih točaka trenutačnoga svjetskoga poretka. Destabilizacija Izraela izravno utječe na globalne sigurnosne procese i svjetsku sigurnosnu arhitekturu. To se jasno vidi iz ovoga napada. Izraelu, ali i drugim potpisnicima Abrahamskih sporazuma (kako postojećim tako i budućim) treba pomoći kako bi smogli mudrosti, snage i strpljenja da proces kojim su krenuli nastave i završe ga u korist izgradnje održivoga mira na cijelom Bliskom istoku. To ne će biti lagan zadatak. Međutim, budućnost obvezuje.

Izraelce je napad iznenadio. Piše se već o izraelskom Pearl Harboru. Kako je bilo sve to moguće. Tko je zakazao i nisu li unutarnje nesuglasice, demonstracije otupile izraelsku budnost?

U svakom su slučaju brojna unutarnja trvenja, političke nestabilnosti, podjele u društvu dovele i do ove situacije: kad obavještajna zajednica, koja je dio društva i države i dijeli sudbinu svih procesa, ima smanjene kapacitete djelovanja. Sasvim sigurno će Izrael, čim se stvore uvjeti, napraviti potpune dubinske analize razloga koji su doveli do ovoga neuspjeha te poduzeti potrebne mjere i aktivnosti kako im se u budućnosti to ne bi ponovilo.

Odakle Hamasu toliko oružja? Spominje se na tisuće raketa ispaljenih na izraelske civilne objekte. Može li se već govoriti tko stoji logistički iza napada na Državu Izrael?

S velikom razinom sigurnosti može se reći da iza napada stoji Islamska Republika Iran. Pitanje je koliko je Rusija upletena, u najmanju ruku u logističkim procesima, u ovaj teroristički napad na Izrael. Postoje brojni podatci izvještajno-sigurnosne naravi koji takvu sumnju podupiru. U svakom će slučaju  Izrael, kao što bi to napravila svaka država ako ju se napadne (pogotovo na ovakav način), poduzeti sve što može kako bi otkrio manje ili više skrivene „igrače“.

Često se Hamas, jedna krajnje radikalna organizacija, poistovjećuje s palestinskim narodom, kao da se želi sugerirati kako su Palestinci u sukobu s Državom Izrael. Ima li takav pristup opravdanja?

Nema. Palestinsko biračko tijelo podijeljeno je između Hamasa koji obnaša vlast na području Gaze dok na području Zapadne obale vlast drži Fatah. Te su dvije organizacije bitno drukčije u načinima djelovanja. Iako i na Zapadnoj obali ima pristaša Hamasa, ipak su na tom području nasilje i terorizam znatno rjeđa pojava.

Jutrošnja izvješća navode napade s područja Libanona. Znači li da se u napad na Državu Izrael uključio i Hezbolah? Daje li to novu dimenziju cijelomu sukobu?

Postoje podaci koji na to ukazuju. Međutim,  Hezbolah zna što će se dogoditi Hamasu kao posljedica ovog napada. Ne treba očekivati, posebno ne brzopleti, ulazak Hezbolaha u rat s Izraelom. Bar ne dok ne obave sve potrebne pripreme za koje misle da mogu biti učinkovite.

Prije petnaestak dana dogodio se napad jedne srpske paravojne postrojbe na kosovsku policiju, na sjeveru Kosova, s intencijom širenja sukoba i stvaranja novoga žarišta. Imaju li ta dva napada, istina po dimenzijama neusporediva, nekakvih poveznica?

Prema načinu djelovanja, prema ciljevima, pozadinskim „igračima“, imaju dosta poveznica. I jedan i drugi napad su, s obzirom na očekivane rezultate bitno oslabili pregovaračku poziciju napadača i onih koji stoje iza njih. U slučaju Kosova, Srbija je ponovno postala glavni izvoznik radikalizma i nasilja, dok se u slučaju Gaze takva ocjena stavlja ispred Hamasa, kao i spram onih koji ih na sve moguće načine podupiru.

Je li taj sukob politički i sigurnosno za područje zapadnog Balkana dostatno rasvijetljen ili se elegantno prešlo preko svega, kao preko mrtvoga magarca, ako pogledamo posljednje susrete nekih europskih državnika sa srbijanskim predsjednikom u Granadi, na skupu Europske političke zajednice?

Nisam siguran u točnost takva pogleda. Skloniji sam vjerovati da je Vučić u tim razgovorima obećao mnogo više toga u borbi protiv radikalizma i povratka Bruxelleskom memorandumu nego što će ikad priznati svojoj javnosti.

U početku su za Srbiju tražene sankcije. U tome je bio najkonkretniji Daniel Serwer, američki stručnjak za regionalne sukobe. Kako vrijeme odmiče, sve je izglednije kako će ponovno Srbija, odnosno tamošnji režim, zbog svega što se dogodilo biti amnestirana. Što se treba još dogoditi, odnosno hoće li napad na Izrael otvoriti oči Zapadu i glede Srbije?

Srbija je pod posebnim povećalom međunarodne javnosti i takva će ostati. Na potezu je ponajprije kosovska strana koja treba iskoristiti ovaj trenutak i povući poteze primjene spomenutoga memoranduma te dovesti Srbiju pred gotov čin: priznanja Kosova. Ne samo od strane Srbije nego i od strane onih članica EU koje se tome za sad protive.

Može li se ovaj sukob dovesti u svezu s ruskom agresijom na Ukrajinu. Drugim riječima, može li napad Hamasa biti svojevrsno odvraćanje pozornosti zapadne javnosti od ukrajinskih oslobodilačkih akcija, odnosno „zavjesa“ još žešćim ruskim napadima na ukrajinske civilne i gospodarske ciljeve?

Kao što sam rekao, sasvim sigurno je sukob izazvan kako bi se i odvukla pozornost međunarodne, zapadne javnosti od rata u Ukrajini, smanjila logistička i svaka druga potpora Ukrajini.

Hvala na razgovoru!

Razgovarao: Marko Curać