„Godišnje prilagodimo i 200 naslova u pristupačne formate“

Užurbano je na prvom katu u Šenoinoj 34 u Zagrebu, u prostorijama Hrvatske knjižnice za slijepe (HKZASL). Snimaju se zvučne knjige, posuđuju one na brajici, svrate znani i neznani na čašicu razgovora. Obrađuju se materijali za korisnike, razgovara se o raznovrsnim temama od politike do športa, ali – knjiga je na prvom mjestu. Za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća rad HKZASL-a predstavile su zajedničkim snagama ravnateljica Karolina Zlatar Radigović i voditeljica odjela posudbe Jelena Lešaja.

Ravnateljica Hrvatske knjižnice za slijepe Karolina Zlatar Radigović i voditeljica odjela posudbe Jelena Lešaja

Predstavite nam ukratko Hrvatsku knjižnicu za slijepe, kako se usklađuje s novim tehnologijama i koji su izazovi pred njom?

Naša knjižnica jedina je takva knjižnica u Republici Hrvatskoj. Ima dva suosnivača, Hrvatski savez slijepih i Ministarstvo kulture i medija, a ustanovom upravlja Upravno vijeće. Iako joj novija, neprekinuta povijest seže u sada već davnu 1965. godinu, knjižnica već više od 20 godina egzistira kao samostalna ustanova u kulturi na dobrobit svojih korisnika. Kroz predan rad djelatnika knjižnice i uz uspješan balans njezina vodstva, ali i zbog svoje jedinstvenosti, tijekom toga razdoblja nametnula su se mnoga važna pitanja vezana uz rad pa su bile nužne i određene izmjene kako bi knjižnica što kvalitetnije djelovala. Uz dobru volju, ali i malo sreće, sve su poteškoće otklonjene u dogovoru s našim suosnivačima, ali i drugim institucijama poput Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Državnoga zavoda za intelektualno vlasništvo te Centra za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ i brojnih drugih koji su uvijek bili spremni za našu knjižnicu dati svoje znanje i potporu. Tako se Hrvatska knjižnica za slijepe uspjela nametnuti kao vodeća knjižnica među onima koje se bave uslugama koje uključuju proizvodnju i nabavu knjižnične građe u pristupačnim formatima u svrhu pružanja knjižnične usluge osobama s poteškoćama čitanja standardnoga tiska.

Prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima kao i Ugovoru iz Marakeša knjižnice našega tipa mogu za potrebe svojih članova, odnosno osoba koje ne mogu čitati standardni tisak pripremati knjige i materijale u pristupačnim formatima bez naknade izdavačkim kućama i autorima. Zajednica nakladnika i knjižara upoznata je s našim radom i daje nam potporu, a s pojedinim nakladnicima imali smo iznimno lijepa iskustva. Prema posljednjim podatcima Svjetske unije slijepih (World Blind Union) do 10 % sadržaja prilagođeno je osobama s poteškoćama u čitanju standardnoga tiska. Ne postoji osoba koja radi u knjižnici našega tipa u svijetu i kod nas koja ne razmišlja o tzv. born digital-izdanjima kao preduvjetom za izjednačavanje svih korisničkih skupina u čitanju. Isto tako, rado citiramo predstavnike koji su prilikom sastavljanja Ugovora iz Marakeša, sporazuma kojemu je cilj bio omogućiti dostupnost i učinkovitu distribuciju građe u pristupačnim formatima, rekli kako se ni jedan naslov ne bi trebao smatrati objavljenim dok nije dostupan, odnosno pristupačan.

Ove težnje i napori uključeni su i kroz međunarodne mreže knjižničara koje upravo rade i na smjernicama za knjižnice u čijem su žarištu osobe s poteškoćama u čitanju standardnoga tiska. Treba naglasiti kako je u njihovu izradu uključena i naša djelatnica jer je vrlo važno dobivati i dijeliti iskustva vezana uz naš rad u međunarodnom okružju. S tim u svezi knjižnica je od ove godine uključena i u Erasmus+ projekt „Putevima pristupačnosti“ u kojem će se djelatnici naše knjižnice upoznati s radom kolega iz Danske i Norveške, učiti od njih i dobiveno znanje pokušati primijeniti u radu naše knjižnice. Što se pak tiče djelovanja na nacionalnoj razini, Hrvatska knjižnica za slijepe oslanja se ponajprije na Zakon o knjižnicama i pravilnike kojima je uređen njezin rad, a sve u svrhu davanja kvalitetnih usluga i sadržaja svojim korisnicima.

Ulaz u HKZASL

Kako izgleda jedan dan u uredu, nadopunjavanje i razumijevanje, rituali?

Svakidašnji rad u knjižnici podijeljen je na četiri odjela. Uz posudbeni odjel knjižnice koji je najfrekventniji nalaze se odjel za snimanje zvučnih izdanja i brajična tiskara te opći odjel u kojem se nalaze službe računovodstva i administracije. Svaki od tih odjela radi samostalno, ali se tijekom dana njihovi putovi često susreću i međusobno nadopunjuju. U odjelu brajične tiskare voditelj tiskare, tiflografičari i stručni suradnici za korekturu pripremaju knjige i časopise za ispis na brajicu te u EPUB formatu. Ovisno o tipu predloška (knjiga ili pdf) posao počinje ili skeniranjem ili uređivanjem teksta, slijedi korektura pomoću brajeva retka, priprema za EPUB format i odvojena priprema u programu Duxbury koji prethodi ispisu na brajicu. Otisnuti materijali također prolaze korekturu. U tiskari imamo dva posebna tiskarska stroja za brajicu, jedan stolni i druge strojeve i uređaje potrebne za proizvodnju. Proizvodnja tiskarskih strojeva za brajicu ekskluzivna je i mala pa su i popravci zahtjevni kao i nabava posebnoga papira. Rad u brajevoj tiskari zahtijeva, osim mnogih znanja i vještina, pojačanu sposobnost koncentracije na posao.

Hrvatska knjižnica za slijepe, između ostaloga, proizvodi i posuđuje zvučne knjige. U sklopu knjižnice su i tri studija za snimanje zvučnih knjiga – dva studija sa snimateljem i jedan studio za samostalan rad. Knjige se mogu snimati i u privatnom prostoru spikera. Trenutačno knjižnica za potrebe proizvodnje vlastitih izdanja surađuje s četrdesetak spikera suradnika, poznatih radijskih i televizijskih djelatnika te glumaca. Rado surađujemo s hrvatskim autorima i prevoditeljima na način da sami pročitaju svoja djela ili njihove prijevode u našim studijima. Tako naši korisnici mogu poslušati autentične snimke autora poput Miljenka Jergovića, Nade Gašić, Mate Marasa, Damira Karakaša, Gordana Nuhanovića, Roberta Međurečana, Monike Herceg, Ljubice Uvodić-Vranić i drugih.

U posudbenom je odjelu možda najglasnije jer je protok djelatnika, korisnika, telefona i informacija najgušći. Osim tipičnih stručnih knjižničarskih poslova kao što su sadržajna i formalna obrada građe u pristupačnim formatima, izrađuje se i ambalaža, redovito se pakira dostava i pošta zvučnih i brajevih knjiga. To su naše dvije standardne usluge za članove, pri čemu je prva namijenjena korisnicima s područja grada Zagreba koji nemaju mogućnost dolaska, a informatički nisu pismeni, dok je druga usluga slanja knjiga poštom namijenjena korisnicima s područja cijele Hrvatske. Uz to se organiziraju događanja, priprema se i koordinira program proizvodnje knjiga i časopisa u pristupačnim formatima, pripremaju se odobrenja za aplikaciju brajice na lijekove i ostalo.

Rad u ovoj knjižnici poseban je i zbog toga što sami proizvodimo svoj fond pa je i osoblje šaroliko, a knjižničarsko je osoblje u manjini. Kolege koji su slijepi, visoko slabovidni i gluhoslijepi sudjeluju u procesu ravnopravno i stručno, koristeći se pomagalima i tehnologijama ovisno o radnim mjestima na kojima su zaposleni, od poslova stručnih suradnika za korekturu, snimatelja zvučnih izdanja do diplomiranoga knjižničara. Svi učimo jedni od drugih, što vrijedi i za odnose s našim korisnicima koji su osobe koje zbog različitih razloga ne mogu čitati standardni tisak. Knjižnica ima dvadeset zaposlenih osoba od kojih su četiri slijepe i jedna gluhoslijepa osoba. Svi oni imaju isti ugovor o radu. Prema broju zaposlenih OSI postotak zaposlenih u našoj knjižnici iznad svakoga je prosjeka u državi. Kolege koji su slijepi, visoko slabovidni i gluhoslijepi sudjeluju u procesu ravnopravno i stručno, koristeći se pomagalima i tehnologijama ovisno o radnim mjestima na kojima su zaposleni, od poslova stručnih suradnika za korekturu, snimatelja zvučnih izdanja do diplomiranoga knjižničara. Sredstva za opremanje njihovih radnih mjesta osigurana su od strane države.

Fundus HKZASL-a

Kako se pristupa građi i koje knjige, kako u audioformatu tako i na brajici, korisnici najčešće posuđuju?

Korisnici Hrvatske knjižnice za slijepe sve su osobe koje iz nekoga razloga ne mogu čitati standardni tisak, a knjige koje se kod nas pripremaju u pristupačnim formatima služe isključivo našim korisnicima. Slijepe i slabovidne osobe čine korisničku jezgru naše knjižnice, tu su i osobe s motoričkim oštećenjima zbog kojih nisu u mogućnosti rukovati knjigom i/ili očima pratiti tekst na standardnom tisku. U posljednjih desetak godina svjedočimo porastu broja učenika s teškoćama u čitanju, ponajviše s disleksijom, kojima slušanje zvučne knjige pomaže u svladavanju čitanja lektire prema predlošku standardnoga tiska. U 2022. godini bilo je 1245 aktivnih korisnika, a ukupan broj posudbi iznosio je 52.064. Podijelimo li ukupan broj posuđenih knjiga s brojem aktivnih korisnika, dobivamo podatak o prosječnom čitatelju koji godišnje posudi 41 naslov. Naši su najrevniji čitatelji osobe starije životne dobi ili osobe koje stjecajem okolnosti mnogo vremena provode kod kuće pa im čitanje odnosno slušanje zvučnih knjiga vrlo često oblikuje svakodnevicu. Mnogi od njih posude mjesečno po 20 naslova. Najčešće se posuđuju knjige u zvučnom formatu, a najčešći vid posudbe jest onaj preuzimanja putem interneta. No još uvijek se velik broj korisnika koristi uslugom slanja knjiga poštom (usluga koja pokriva cijelu Hrvatsku, ali i druge zemlje), a za teže pokretne korisnike i za one koji su sami ili u domovima umirovljenika na području grada Zagreba organiziramo i dostavu. Nekolicina korisnika još uvijek dolazi u knjižnicu.

Broj čitatelja tiskane brajice, kao i svuda u svijetu, nije velik, ali je njihova želja za novim naslovima i tekstom pod prstima vrlo živa. Brajica je ipak temelj pismenosti slijepih osoba i predstavlja najaktivniji način čitanja, bilo u njezinu tiskanom obliku ili pomoću brajeva retka koji omogućuje čitanje knjiga u digitalnom obliku. Najčitaniji naslovi u prošloj godini bili su „Slavujeva pjesma“ Kristin Hannah i „Vladko Šaretić“ Marije Jurić Zagorke, a iz digitalne knjižnice „Kraljevstvo“ Joa Nesbøa, „Posjetitelj“ Leeja Childa i „Da me barem možeš vidjeti“ Cecelije Ahern te od hrvatskih autora roman „Otac od bronce“ Gorana Tribusona.

Police s CD-ovima

Kako dolazi do izbora autorski pročitanih knjiga i njihova prilagođavanja za vaše korisnike?

Ukupno u fondu imamo 2464 naslova knjiga i nota na brajici, 4425 naslova u zvučnom formatu te više od 500 naslova u elektroničkom obliku kao što je XML i EPUB.

Odabir naslova koji će iduće godine biti prilagođeni u pristupačnim formatima stvara se tijekom cijele tekuće godine, a finalizira se na kraju godine, nakon Interlibera i svih većih literarnih nagrada. Pratimo trendove u izdavaštvu, popise najčitanijih naslova na portalima i u drugim knjižnicama, slušamo prijedloge korisnika i suradnika, bilježimo lektirne naslove, razmatramo što nam nedostaje od klasika, ali uvijek ostavljamo manevarskoga prostora za nove i aktualne naslove te zgodne sugestije.

Godišnje prilagodimo do 200 naslova u pristupačne formate. Najviše se, baš kao i u drugim knjižnicama, traže krimići, trileri i ljubići, ali korisnici rado čitaju i putopise te biografske i povijesne romane. Priređujemo i različite tematske časopise u zvučnom obliku i na brajici. Časopis Znanost i umjetnost, koji izlazi od 1979. godine, pretplatnicima donosi zanimljive teme koje ih nadahnjuju u daljnjem odabiru naslova za čitanje iz našega fonda.

Dodjeljujete i priznanja „Antun Lastrić“ – koji su kriteriji za potencijalne laureate?

Hrvatska knjižnica za slijepe utemeljila je to priznanje 2018. godine kao zahvalu prije svega pojedincima, a onda i udrugama, projektima, ustanovama koje su svojim radom na osobit način pridonijele kulturnomu životu, obrazovanju i pismenosti slijepih osoba, odnosno korisnika Hrvatske knjižnice za slijepe, te izravno ili neizravno utjecale na djelovanje same knjižnice. Antun Lastrić bio je slijepa osoba. Radio je u Savezu slijepih Hrvatske od 1964. godine do umirovljenja. Bio je organizator brojnih kulturnih djelatnosti te idejni začetnik i prvi voditelj ondašnje Republičke knjižnice Saveza slijepih Hrvatske koja se 2000. godine odvojila i postala samostalna javna ustanova u kulturi. Do sada je ovom nagradom nagrađeno devet osoba, od njih jedna posmrtno te po jedna udruga i institucija. Svi su oni uvelike sudjelovali u kulturnom i obrazovnom procesu korisničke skupine naše knjižnice, ali i drugih osoba s poteškoćama u čitanju standardnoga tiska te im na taj način učinili pisanu riječ i kulturu dostupnijom. Priznanje se dodjeljuje svake godine, a od 2022. godine na Dan Hrvatske knjižnice za slijepe, 18. travnja. Kad smo već spomenuli datum obilježavanja ovoga velikoga dana za knjižnicu – a vežemo ga uz datum donošenja statuta knjižnice, dokumenta kojim ona postaje samostalna javna ustanova u kulturi – treba nadodati da je taj dan osmišljen kao dan u kojem uz dodjelu ove važne nagrade objavljujemo i imena pobjednika natječaja za najbolju kratku priču koji je revitaliziran upravo za ovu priliku, a sve priče dospjele na natječaj i objavljujemo u Zborniku kratkopričaša u svim pristupačnim formatima koje knjižnica proizvodi. Uz ova dva događaja veseli nas što je upravo ovaj dan otvoren i za sve zainteresirano građanstvo koje se može prijaviti za organizirane ture vođenja po knjižnici kako bi se upoznali s radom naše knjižnice i svim njezinim posebnostima.

Priznanje „Antun Lastrić“

Imate li kakvu anegdotu, napomenu, duhovitost korisnika glede posuđenih knjiga, (ne)zadovoljstva uslugom?

Anegdote su uvijek prisutne kada se radi s ljudima i o ljudima. Dolazi do nesporazuma jer komuniciramo telefonom, rjeđi su susreti uživo, ili pak bude klasičnih anegdota vezanih uz susrete slijepih i videćih osoba. Vrlo često moramo razbijati glavu kao pravi istražitelji jer korisnik primjerice kaže da bi sada opet jedan naslov koji je davno čitao, a radnja je u Kubanskom zaljevu, ali možda i nije tamo, pogine mu prijatelj, a on se zaljubi u njegovu ženu i onda se u tajnosti nalaze u jednoj kolibi itd. Često ključ do knjige bude spikerski glas jer korisnici dobro pamte tko im je koju knjigu pročitao. Knjige, pogotovo one na brajici, poprime i miris doma u kojem su posljednjem bile. Neke mirišu na ručak, neke na cigarete, na pušnicu i peći na drva, neke na ljubice. Ponekad se nađe tanak krvav trag koji su prerevne osjetljive jagodice prstiju ostavile na stranicama pisanim brajicom; te sveske, razumije se, ispisujemo nanovo. U paketima s knjigama koje korisnici vraćaju ponekad na dar dobivamo čokoladice, vrećice s kavom i čajevima, slučajno doluta i neka dječja igračka.

Razgovarao: Tomislav Šovagović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.