Rusija će biti prisiljena sjesti za pregovarački stol i vratiti se na granice prije početka agresije na Ukrajinu

Posjet ukrajinskoga predsjednika Volodimira Zelenskoga, 9. veljače 2023., sjedištu Europske unije, Bruxellesu, bio je trijumfalan. U sjeni katastrofalnoga potresa u južnoj Turskoj, po svemu Rusija je pokrenula novu veliku vojnu ofenzivu. O tome smo razgovarali s doc. dr. sc. Gordanom Akrapom sa zagrebačkoga Instituta za istraživanje hibridnih sukoba. 

Što znači posjet ukrajinskoga predsjednika Volodimira Zelenskoga Londonu, Parizu i Bruxellesu? Radi li se tek o produbljivanju političkih odnosa ili je sve povezano sa stanjem na ratištu?

U ovom ratu, kao ni u drugima nema slučajnih događaja. Fizički posjeti predsjednika Zelenskoga SAD-u i UK-u, Francuskoj i sjedištu EU-a dio su višerazinskoga procesa koji imaju bitnu ulogu u oslobađanju Ukrajine od ruskoga agresora. S jedne se strane produbljuju društvena, medijska, politička, vojna, informacijska i logistička potpora ukrajinskim braniteljima koje će dovesti do snažnih, za Ukrajinu pozitivnih, posljedica na ratištu, a s druge se strane jača moral i odlučnost ukrajinskih branitelja za obranu i oslobađanje svoje domovine. Pomoć koja je tu, uz snažan moral, odlučnost, organiziranost, uvježbanost, kvalitetno vođenje i upravljanje, dovest će do potpune promjene situacije na terenu, stvorit će uvjete za nametanje racionalnih uvjeta (koji ni u kojem slučaju nisu oni koje Rusija pokušava nametnuti) za početak pregovora o završetku rata. Rusija je toga svjesna i zato ulaže gotovo pa posljednje snage za promjenu situacije na ratištu u svoju korist.

Je li počela najavljivana velika ruska vojna ofenziva na Ukrajinu? Ciljevi osvajača, čini se, mnogo su veći od namjere izbiti na granice luhanske i donecke oblasti. Imaju li za to snage?

Izgleda da su Rusi pokrenuli iznimno snažna napadna djelovanja kako bi osvojili grad Bahmut i njegovu okolinu. Tu su angažirali svoje najkvalitetnije snage za napadna djelovanja (bar ono što je ostalo od njih nakon brojnih žrtava koje su imali). Također postoji mogućnost da Rusi krenu u napadna djelovanja i na južnom dijelu bojišnice, prema gradovima Zaporižja i Vuledar jer su i na tom području grupirali brojne snage. Na istočnom dijelu bojišnice, pored Bahmuta, snažnim je napadima izložen i grad Avdivka. Postoji mogućnost da će krenuti i u napadna djelovanja prema gradu Siversku. To vidimo na terenu. Nadalje postoji mogućnost ponovnoga pokretanja napada iz Bjelorusije na sjeverni dio Ukrajine.

Nešto slično kao prije godinu dana...

Mišljenja sam da Rusi rade istu pogrješku kao što su to napravili i 24. veljače 2022., kad su napali Ukrajinu. Ponovni napad s teritorija Bjelorusije doveo bi do katastrofalnih posljedica za sve snage uključene u taj napad. A posebno za režim predsjednika Lukašenka koji bi bio u ozbiljnoj opasnosti od pada zbog unutarnjih nemira i prijelaza sigurnosnih struktura na stranu demokratske oporbe u Bjelorusiji. Tako da je ta prijetnja više u funkciji vezivanja dijela obrambenih snaga Ukrajine na sjeveru kako se ne bi mogli angažirati na drugim bojišnicama.

Što se događa na drugim bojišnicama?

Što se tiče drugih bojišnica, Rusi mogu ostvariti pojedine uspjehe koje će sasvim sigurno prikazati vlastitom stanovništvu kao ispunjavanje postavljenih ciljeva. Međutim, vrijeme radi protiv ruske agresije, protiv Rusije, protiv njihovih oružanih snaga, protiv njihova sustava. Broj ljudskih žrtava, broj uništene tehnike, slabosti u zapovjednim i logističkim lancima, bitno će smanjiti ruske sposobnosti zadržavanja dostignutih crta bojišnice. To ih pak dovodi u situaciju da će se teško moći obraniti od ukrajinskih protuudara. Tako da sam mišljenja da će ove pobjede biti vrlo privremene naravi. Klasičan primjer Pirove pobjede.

Klimatske prilike znatno utječu na vojne operacije u Ukrajini. Tko se u neobičnoj zimskoj situaciji u kojoj nema velikih minusa bolje snalazi, ukrajinski branitelji ili ruski agresor?

Rusi ovim napadnim djelovanjima koriste situaciju jer u Ukrajini nije bilo prave zime. Tlo se nije smrznulo u onoj mjeri koja je trebala ukrajinskim snagama za izvođenje operacija za oslobađanje pojedinih okupiranih područja Ukrajine. Naime, Ukrajinci, kako bi oslobodili okupirana područja, kako bi znatno smanjili vlastite ljudske žrtve, kako bi brzo i učinkovito izveli napadne operacije, moraju napasti prostor te izbjeći izravan napad na naseljene mjesta. Zbog loše kvalitete zemljišta, oni to ne mogu izvesti jer ukrajinske oklopne i motorizirane postrojbe ne mogu ispuniti traženu brzinu i sigurnost napredovanja. Ulaskom u meku zemlju pretvorili bi se u laku metu ruskih postrojba. A Ukrajina to ne želi. S druge strane Rusi, a što se vidi i iz ovih operacija, rabe komunikacije kako bi napali mjesta jer se kreću i na takvom području. To pak dovodi do brojnih ljudskih žrtava kod napadača, do smanjivanja manevarskih sposobnosti te do nemogućnosti duljega zadržavanja ciljanog tempa djelovanja. Ta ukupnost stvara uvjete za učinkovite ukrajinske protunapade. Međutim, ako i do njih sad ne dođe, kad se tlo osuši i postane pogodno za brze napadne operacije, uz novu tehniku kojom su Ukrajinci već ovladali i koju će u sljedećih 3-4 tjedna uspješno integrirati u vlastite sustave te prilagoditi postojeće operacije novoj tehnološkoj prednosti, stvorit će se uvjeti za izvođenje operacija na više pravaca istovremeno. Bez obzira na dodatna pojačanja koja bi mogla doći iz Rusije, ruske snage taj će napad teško zadržati i bit će prisiljeni na povlačenja s velikih okupiranih površina Ukrajine.

Rusi smišljaju sve sofisticiranije metode za širenje dezinformacija o stanju na ratištu. EU je već zabranio mnoge ruske propagandne TV kanale i medije. Možemo li biti zadovoljni izvješćivanjem naših medija o ruskoj agresiji na Ukrajinu?

Ne pratim previše pisanje naših medija. S obzirom na to da su Rusi odlučili uložiti sve u ovoj operaciji, ne iznenađuje i povećanje njihovih aktivnosti povezanih s protuobavještavanjem (hrvatski prijevod riječi dezinformiranje) različitih ciljanih publika. I to ponajprije u EU-u s ciljem smanjivanja potpore Ukrajini u njezinoj borbi za oslobađanje države. To su aktivnosti kojima se pokušava negativno djelovati na rezultate nastupa i istupa predsjednika Zelenskoga u zapadnim medijima i njegovim posjetima, ali i općenito stvaranje negativnih narativa kojima se pokušava izjednačiti krivica za rat (bar je nama takva aktivnost, na žalost, poznata). Također se takvim djelovanjima pokušava dodatno mobilizirati ruska javnost kako bi buduće mobilizacije bile bar malo uspješnije od one nedavne koja se pokazala kao fijasko države i njezinih institucija.

Što je s medijima u našem okružju, posebno u Srbiji?

Srpski su mediji, uglavnom, pravi primjer politikantskih, tendencioznih i manipulirajućih medija kojima je cilj protuobavještavanje javnosti. Oni imaju svoju prolaznost samo na teritoriju Srbije, što je izazov s kojim se i mi trebamo nositi jer priječi točno i istinito obavještavanje srpske javnosti o ruskoj agresiji. Već smo više puta ukazali na poznatu naslovnicu srpskih medija koji su početak ruske agresije na Ukrajinu opisali tekstom: „Ukrajina napala Rusiju“. Tomu se više nema što dodati. Problem demokratičnosti, istinitosti, objektivnosti, potpunosti obavještavanja srpske javnosti o stvarnim činjenicama problem je koji će Srbiji donijeti brojne poteškoće te sigurnosne, političke i gospodarske izazove u skoroj budućnosti. A za nas to predstavlja ozbiljan izazov jer se javnost u Srbiji treba naviknuti na slobodu medija. Stvarnu, a ne fiktivnu.

Ukrajina bi do kraja ožujka trebala dobiti znatniju vojnu pomoć. Zašto sve to ne ide brže i izbjegnu se ljudske žrtve i velika razaranja gradova?

Pomoć ide tempom koji prati razvoj sposobnosti i njihovu integraciju u nova planiranja uporabe većega broja postrojba i rodova u jedinstvenu cjelinu. S druge strane, ta sredstva (govorimo ponajprije o tenkovima) trenutačno nisu u stanju biti uporabljena za napadna djelovanja zbog loših klimatskih prilika, ali i zbog potrebe njihova integriranja s PZO sustavima. A za obrambene aktivnosti ima sasvim dovoljno drugih sredstava.

Što znači nedavna izjava ukrajinskoga tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost Oleksija Danilova da Ukrajina ima vlastito oružje kojim može gađati ciljeve na ruskom teritoriju?

Ukrajina se dugo spremala na obranu svojega teritorija tako da nije nemoguće (a vidjeli smo u slučaju potapanja ruskih brodova) da su razvili sredstva kojima mogu gađati ciljeve na teritoriju Rusije. Također tu treba uzeti u obzir i višeznačnost te njegove izjave jer Rusija i Ukrajina dijeli zajedničku granicu u velikoj duljini. Tako da to može značiti uporabu sredstava za napadna djelovanja dometa od desetak do stotinjak kilometara.

Drugim riječima: ide li sukob u smjeru daljnjega rasplamsavanja ili smirivanja?

Rat ide prema svojemu vrhuncu nakon kojega bi Rusija trebala biti prisiljena sjesti za pregovarački stol pod uvjetima Ukrajine: povratak na granice okupiranih područja od 24. veljače 2022.

Nikad diplomacija u nekom sukobu nije bila tako nemoćna, gotovo bez glasa. Kako to tumačite?

Ako ju ne čujemo i ne vidimo, to ne znači da ne postoji i da ne djeluje. Skloniji sam upravo ovakvoj tajnoj diplomaciji koja može polučiti znatno bolje rezultate od one koju svatko može vidjeti i komentirati.

Razgovarao: Marko Curać