Razgovor s dr. sc. Stjepanom Štercom, pročelnikom Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo na Fakultetu hrvatskih studija

Uvođenje eura i ulazak u Schengen, iseljavanje iz Hrvatske, sve veći broj stranih radnika u Republici Hrvatskoj, zamjena stanovništva… O ovim i drugim temama razgovarali smo dr. sc. Stjepanom Štercom, pročelnikom Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Visoka inflacija i uvođenje eura, prilikom kojega se vrlo inventivno zaokružuju cijene, dodatno narušavaju standard hrvatskih građana. Može li zbog toga doći do novoga vala iseljavanja iz Hrvatske?

Nakon uvođenja eura, nakon postavljanja nove-stare hrvatske graničarske uloge i posebno nakon svih očekivanih posljedičnih negativnosti (inflacija, otvorenost, prodaja zemlje, pad standarda i slično), nastavak se iseljavanja javlja kao očekivana i logična posljedica. Istovremenim djelovanjem tih nekoliko novih osnovnih čimbenika novi bi iseljenički valovi mogli biti još intenzivniji, a to bi za Hrvatsku u već potvrđenoj demografskoj devastaciji značilo izravno ugrožavanje razvojne budućnosti.

Posljednjih godina su snažno porasle cijena kvadrata stanova i kuća. Koliko taj čimbenik dodatno stimulira iseljavanje?

Porast cijena zemljišta, stanova i kuća nakon hrvatskog ulaska u Uniju također je logična i očekivana posljedica velike potražnje i potvrda snage kupovne moći ostalih europskih građana, a u takvoj je utakmici hrvatska domicilna populacija (pogotovo mlada) praktički nemoćna. Izravni je to čimbenik daljnjeg iseljavanja uglavnom mladog i obrazovanog hrvatskog stanovništva, iako su neuređenost hrvatskog društva, način upravljanja Hrvatskom i neizvjesna budućnost u Hrvatskoj postali prema svim anketama prevladavajući čimbenici iseljavanja.

Hrvatski bi gradovi mogli sličiti europskima

Hrvatskoj nedostaje sve više radnika, a u Zagrebu i drugdje jasno je uočljivo da su nakon ukidanja kvota za radnike pred koju godinu i u Hrvatsku počeli pristizati strani radnici. Iz Hrvatske se s jedne strane iseljava, a s druge useljava. Kako će se to reflektirati na identitet Hrvatske? Još pred koju godinu uvjeravalo nas se da Hrvatska nije ni za koga poželjna i da je samo tranzitno područje…

Tijekom velikih migracija prema Europi 2015. godine koje nisu bile samo prisilne i radne, već dijelom i usmjeravane, samo neukima i našim političkim izvršiteljima nije bilo jasno kako je tranzitna uloga Hrvatske tada bila samo privid. Hrvatska tada nije bila poželjna u migracijskom valu prema razvijenoj Europi, no stalnost i silina migriranja u istom smjeru otvarale su i hrvatski prostor prema poželjnosti, a pogotovo se to potvrdilo u zadnje 3 godine kad je i prema službenim statističkim podatcima počela zamjena ili supstitucija stanovništva.

Podatci potvrđuju kako je iz Hrvatske iselilo u tom razdoblju samo nešto malo više stanovnika, nego se u Hrvatsku uselilo, a brojke su na razini oko 40 000 osoba. Iseljava uglavnom mlado i obrazovano stanovništvo i iseljavaju obitelji s djecom što se vidi po godišnjem padu učenika osnovnih i srednjih škola, a u Hrvatsku ulazi nedostajuća radna snaga koja se može vidjeti, kako kažete. Proces će se samo dodatno nastaviti i ako se zamjena stanovništva intenzivira hrvatski bi gradovi mogli sličiti europskim, a pogotovo sličiti njihovim središtima. Nije u pitanju samo identitet, već i uređenost i sigurnost u neselektivnim i neplanskim migriranjima.

Imate li informacije koliko je stranih radnika prošle godine došlo u Hrvatsku?

Službeni podaci MUP-a potvrđuju kako je prošle godine izdano oko 115 000 radnih dozvola za strane radnike, a to je samo na godišnjoj razini tri puta više od broja iseljenih iz Hrvatske.

Bez službene i na temelju znanstvenih zakonitosti postavljene selektivne imigracijske politike, a obzirom na silinu hrvatske demografske devastacije, samo linearni nastavak na ovu prošlogodišnju brojku u sljedećih deset godina mogao bi dovesti do novih posebnih demografskih neizvjesnosti.

Što Hrvatskoj s obzirom na prethodno navedeno donosi ulazak u Schengen?

Pridruživanje Hrvatske schengenskom prostoru davanje je Hrvatskoj nove-stare povijesne uloge graničarskog prostora i to je nakon što Hrvatska nije prihvatila ulogu hot-spota tijekom velikih migracija 2015. godine bila posebna europska potreba. Pridruživanjem Hrvatske otvorenom europskom prostoru s jedne će strane dodatno usmjeriti hrvatsku domicilnu populaciju prema razvijenijim europskim gospodarstvima i društvima, kao vrlo poželjnu i prilagodljivu novim društvima radnu populaciju, a s druge će imigracijski pritisak na Hrvatsku samo rasti. Strateško pitanje Hrvatske postaje još izrazitije demografska obnova po oba modela (klasična populacijska politika i selektivna imigracijska i primarno identitetska), ma koliko to trenutni hrvatski politički izvršitelji operativno negirali.

Ima li Hrvatska uopće provedivu demografsku strategiju ili su političke elite bez sluha za ovu tematiku? Plenković je nedavno govorio o demografiji kao sustavnom strateškom problemu…

Znanstveni krugovi bez dilema jasno potvrđuju kako je Hrvatska nema niti za nju postoji u političkim uzvisinama sluh, osim naravno retoričkog izgovaranja u funkciji ostavljanja dojma, dobivanja izbora i nastavka vladanja. Zato se i u svim prilikama izgovara s vrha o njezinoj strateškoj važnosti i primarnosti te glavnom cilju političkog djelovanja. Rezultati su pritom nevažni u odnosu na potvrdu vladavine.

Ključno i strateško pitanje i Hrvatske i Europe

Čini se da je tzv. kultura smrti – sa svojim mnogim pojavnim oblicima – duboko impregnirala zapadna društva koja se odriču života. Iako je Europski parlament nedavno teoriju velike zamjene stanovništva osudio kao gotovo fašističku, nemoguće je ne primijetiti da mnogi gradovi (sjevero)zapadne Europe sve više sliče na Bliski istok i Sjevernu Afriku. Jesu li ovi procesi ireverzibilni?

Možemo prihvatiti europski i svjetski modernizam, ali koncepcije dohvata potrebne radne snage u razvojnoj funkciji samo po neselektivnom imigracijskom modelu već sad pokazuje sve veću društvenu neuređenost potvrđivanu u europskim gradovima. Zamjena stanovništva nije nikakav politički negativizam pri znanstvenim analizama i projekcijama, već realnost s kojom se depopulacijska Europa susreće već danas. Vrlo slično se ideološki i limitirano misaono i spoznajno progovara i u Hrvatskoj u anacionalnim političkim krugovima o povratku hrvatskog iseljeništva, ali službena je statistika neumoljiva i demografska će i uža migracijska problematika postati ključno i strateško pitanje i Hrvatske i Europe.

Razgovarao: Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.