Razgovor s Perom Kovačevićem
S pravnim ekspertom i političkim komentatorom Perom Kovačevićem razgovarali smo o aktualnim političkim, društvenim i inim događajima.
Nedavno smo proslavili obljetnicu vojno-redarstvene akcije Oluja. Nakon godina političkog, medijskog i sudskog progona generali su pred desetak godina konačno oslobođeni. Ipak, i danas neki pojedinci u Hrvatskoj sustavno šire laži o Oluji. Kako to komentirate?
Sustavno se već godinama uoči obilježavanja Oluje javljaju Aleksandar Vučić, razni pročetnički srbijanski vođe, Milorad Pupovac, predstavnici SNV-a, Žarko Puhovski, Vesna Teršelić, pojedini mediji i razne udruge civilnog društva s istim ciljem, prikazati „Oluju“ i Domovinski rat kao „udruženi zločinački pothvat”. Sustavno i koordinirano nastoje baciti ljagu i stigmu da je Hrvatska stvorena na zločinu, da su Hrvati genocidni i ustašoidni, da je Domovinski rat bio građanski rat. Upravo je tu namjeru i taj cilj imao i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije kad je namjeravao protivno diplomatskim pravilima i uzancama posjetiti Jasenovac. Za njih rat nije gotov. Naravno da koriste poziciju da su HDZ i SDS u koaliciji, oni čine većinu Plenkovićevoj Vladi i znaju da će mlako reagirati. “Rat nije gotov i to najbolje znaju djeca srpske nacionalnosti koja u svojim školama moraju trpjeti stigmu zločinaca i osjećati krivnju za njegove razorne posljedice”, izjavio je prije nekoliko godina Boris Milošević.
Vrijeme je da im kažemo dosta je toga, izgubili ste rat. Podsjećam vas na sljedeće činjenice. Oslobađajuće presude Haaškog suda generalima Gotovini, Markaču, Čermaku i svim drugim „znanim i neznanim” sudionicima fantomskog „udruženog zločinačkog pothvata” na čelu kojeg su prema optužnici bili predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik dr. Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera Zvonimir Červenko, skinula je zastrašujući teret optužbe da je naša domovina Hrvatska stvorena i oslobođena „udruženim zločinačkim pothvatom”. Skinula je ljagu i stigmu da je Hrvatska stvorena na zločinu, da su Hrvati genocidni i ustašoidni, da je Domovinski rat bio građanski rat. Nakon odbacivanja toga, za svaku zemlju, teškog povijesnog, pravnog, psihološkog i ljudskog tereta, otvorena je nova svijetla stranica hrvatske prošlosti i budućnosti.
Posebno je licemjerno kad se Milorad Pupovac, SNV, Aleksandar Vučić i ostali gubitnici u Domovinskom ratu predstavljaju „antifašistima“. Naravno da se ne mogu i neće pomiriti s činjenicom da su antifašisti u Domovinskom ratu bili hrvatski branitelji, a fašisti tzv. JNA, četničke horde i raznorazne paravojne postrojbe tzv. „RSK“. Unatoč činjenici da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu Žarka Puhovskog proglasio nevjerodostojnim svjedokom, Puhovski sustavno nastavlja širiti laži o „Oluji“. Dok Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije i srbijanski mediji govore o „Oluji“ kao o „najvećem etničkom čišćenju“ i ubojstvu 2000 pripadnika srpske nacionalne manjine, Žarko Puhovski kaže: “Oluja nije bila genocid. Bila je dio etničkog čišćenja“. Puhovski sustavno licitira s brojem žrtava srpske nacionalne manjine u „Oluji ,“ te tvrdi da se radi novo istraživanje te je već utvrđeno „500 žrtava“.
Podsjetimo se, Žarko Puhovski, mediji i političari su u Hrvatskoj sustavno i lažno sugerirali javnosti i čitateljima da je knjiga Hrvatskog helsinškoga odbora 'Vojna operacija Oluja i poslije' relevantan izvor i dokaz o 667 ubojstava u akciji Oluja i poslije. Navedenu knjigu HHO-a 'Vojna operacija Oluja i poslije', koju je uredio Žarko Puhovski, raspravno vijeće Haaškog suda u predmetu Gotovina, Čermak i Markač nije prihvatilo kao dokaz i relevantan izvor o broju ubojstava počinjenih u akciji Oluja. Naime, tužiteljstvo je nastojalo uvesti tu knjigu kao dokaz preko svog svjedoka Žarka Puhovskog što Raspravno vijeće nije prihvatilo. Da je tome tako možete se i sami uvjeriti, kad pročitate paragraf 50. presude raspravnog vijeća Haškog suda : „50. Dokazni predmet P2402 je izvješće pod naslovom “Vojna operacija Oluja i poslije”, koje je objavio Hrvatski helsinški odbor i uredio Žarko Puhovski. Izvješće sadrži izjave koje nisu potkrijepljene izvorima i dvostruke unose.
Nadalje, tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima grešaka. Iz tih razloga, raspravno vijeće je odlučilo da se ne osloni na dokazni predmet P2402 u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima.“ Da ga je raspravno vijeće Haškog suda proglasilo nevjerodostojnim svjedokom vidljivo je i iz paragrafa 31. presude raspravnog vijeća koji glasi: „31. Prilikom ocjene dokaza Raspravno vijeće je uvijek uzimalo u obzir vjerodostojnost i pouzdanost svjedokâ, {to je ponekad variralo za razne dijelove njihovih svjedočenja. Vijeće je uzimalo u obzir ponašanje svjedoka. Nadalje, razmotrilo je individualne okolnosti svjedoka, uključujući njegovu eventualnu umiješanost u događaje i strah od samoinkriminacije, eventualni odnos između svjedoka i nekog od optuženika, te pitanje je li svjedok imao neki dublji motiv koji bi mogao utjecati na njegovu vjerodostojnost i pouzdanost. raspravno vijeće također je ocjenjivalo dosljednost i druge karakteristike svakog pojedinog svjedočenja, te jesu li postojali potkrepljujući dokazi i protudokazi.“ Prema tome Žarko Puhovski laže kad kaže: “Nema govora da su me otpravili kao nevjerodostojnog svjedoka” u Haagu“, te da se Sud poziva na njegovo svjedočenje. Ime Žarka Puhovskog se više nigdje ne spominje u presudi.
Hrvatska i srbijanska javnost trebaju znati što je presudama raspravnog i žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu za bivšu Jugoslaviju utvrđeno vezano za pitanje broja žrtava pripadnika srpske nacionalne manjine u „Oluji“, jesu li Srbi deportirani iz Hrvatske i je li u „Oluji“ spaljeno 20 000 kuća. Krenimo redom što stoji u presudama i zaključcima raspravnog i žalbenog vijeća suda u Haagu. Jesu li hrvatske snage ubile 500 i više civila tijekom i nakon operacije Oluja? Srbijanski mediji i Aleksandar Vučić tvrde da su hrvatske snage u „Oluji“ ubile 2000 srpskih civila, Žarko Puhovski je prije presude raspravnog vijeća tvrdio da su hrvatske snage ubile 667 civila, danas tvrdi 500 civila. Ovo su također uobičajene lažne tvrdnje koja se stalno ponavljaju u medijima. Tužiteljstvo je tvrdilo da su hrvatske snage ubile oko 320 civila. Raspravno vijeće Haaškog suda je zaključilo je da ih je 44 ubijeno od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Jesu li Srbi deportirani iz Hrvatske? Evo što je utvrđeno u pitanju je li u „Oluji“ provedeno etničko čišćenje, odnosno jesu li Srbi deportirani iz Hrvatske.
Žalbeno vijeće je u svojoj presudi utvrdilo da Hrvatska nije deportirala Srbe iz Hrvatske u „Oluji“ niti provela etničko čišćenje. Žalbeno vijeće je svojom presudom poništilo zaključak raspravnog vijeća i iz prvostupanjske presude u kojom je zaključilo da su krajinski Srbi bili deportirani samo iz 4 grada: Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca. Dakle samo iz ta četiri mjesta. Za sva druga mjesta u tzv. Krajini, prvostupanjsko vijeće je zaključilo da su srpski civili napustili Hrvatsku zbog razloga koji nisu bili povezani s nezakonitim postupanjem hrvatskih vlasti. Ti zakoniti razlozi odlaska bili su: • dužnosnici “republike srpske krajine” pozvali su stanovnike da napuste područja (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762); • strah od nasilja obično povezano s oružanim sukobom (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762); • opći strah od hrvatskih snaga i nepovjerenje u hrvatske vlasti (Prvostupanjska presuda, paragraf 1762); i • činjenica da su ostali Srbi odlazili prouzročilo je efekt da su neki civili odlučili otići s njima (Prvostupanjska presuda, paragrafi 1754, 1762). Znači zaključno, Haški sud je zaključio da je ogromna većina pripadnika srpske nacionalne manjine tzv. Krajine napustila Hrvatsku iz svojih razloga, a da hrvatska vlast za to nije bila odgovorna. Je li 20.000 kuća spaljeno u „Oluji“? Ova tvrdnja, odnosno laž je temeljito diskreditirana na suđenju. Ova teza, koja se stalno ponavljala u posljednjih dvadesetak godina, temelji se na pogrešnim tvrdnjama u izvješću HHO-a o Oluji od 1999. godine, u kojem je HHO tvrdio kako je kanadski general Alain Forand, zapovjednik UN-ovih snaga u Kninu, izjavio da su 22.000 kuća spaljene u Sektoru Jug. Stvarnost je da je Forand izjavio kako je ukupno bilo pregledano 22.000 kuća u sektoru Jug, a ne da je toliko spaljeno. Istina o broju spaljenih kuća na oslobođenom prostoru vjerojatno je bliža brojki iz izvješća glavnog tajnika UN-a u prosincu 1995: oko 5000 kuća i staja spaljena su nakon Oluje. Eto, to je utvrđeno na suđenju u Den Haagu, a sve ostalo su laži koje se stalnim ponavljanjem nastoje pretvoriti u istinu. Zato smo dužni širiti istinu, pa premda nam se ona ponekad i ne sviđa, ali buduće generacije imaju pravo znati svoju povijest.
Imate li dojam da Vučićeva Srbija sve agresivnije ponovno širi velikosrpske ideje, sada u formi tzv. srpskoga sveta?
Aleksandar Vučić, srbijanski dužnosnici i njihovi pomagači u Hrvatskoj se ne mogu pomiriti, odnosno prihvatiti činjenicu da su poraženi u Domovinskom ratu. Stoga niz godina uoči „Oluje“ šire lažnu propagandu kojom žrtvu prikazuju kao agresora, a agresora kao žrtvu. Nejasno mi je, zašto Vlada činjenično i oštro ne reagira na te poruke i propagandu, na licitiranje ubijenim pripadnicima srpske nacionalne manjine u Oluji, na prikazivanje „Oluje“ kao etničkog čišćenja odnosno deportacije Srba. Neshvatljivo mi je zašto Vlada o tome šuti, zašto se ne angažira te se pozovu svi akteri, da jednostavno upoznaju hrvatsku i srbijansku javnost s činjenicama utvrđenim na suđenju u Den Haagu.
Svojom šutnjom i nečinjenjem Vlada omogućava odnosno stvara plodno tlo za širenje laži, četničke propagande i dozvoljava da hrvatskoj državi povijest pišu poraženi u ratu. Znači, nije problem u Vučiću, veći je problem u tome što se vlast ponaša neodgovorno i ne koristi činjenice utvrđene u Den Haagu. Svojim neznanjem ili šutnjom vlast omogućava širenje lažne propagande o „Oluji“.
Kakva je po Vama uloga Pupovca: je li njegov glavni grad Zagreb ili Beograd?
Milorad Pupovac mudro koristi situaciju u kojoj se nalazi. On je „etnobiznismen“ već dvadesetak godina. Pupovac u Hrvatskoj ima status „svete krave“ jer održava Andreja Plenkovića na vlasti. Uredno svaki mjesec odlazi u Beograd po „svoje mišljenje“. Ova vlast odnosno vlast HDZ-a je stvorila mit o Miloradu Pupovcu i njegovom zaštićenom statusu. Prema tome, nije problem u Miloradu Pupovcu, veći je problem u onima koji su mu dali takav status .
Nedavno ste pisali o pandemiji kleptomanije. O čemu se radi?
Pokušao sam sarkastično opisati stanje u nas. Naime, rekao sam da je Hrvatska niz godina vrlo ozbiljno pogođena pandemijom zvanom "kleptomanija". "Kleptomanija" već duže vrijeme hara našom državom. Liječnici su nemoćni. Tužitelj, suci i snage represivnih tijela su u dubokoj karanteni, a epidemija se još uvijek nekontrolirano širi, daleko brže od koronavirusa. Eto, tako bi se moglo opisati stanje u našoj zemlji. Riječ je o "modernoj kleptomaniji" na "visokoj razini“ koja se u uređenim zemljama u kojima djeluju institucije pravne države učinkovito „liječi“ pravosudnom terapijom. Mi nažalost, živimo u Hrvatskoj.
Epidemija "kleptomanije" na visokoj razini se širi, a "moderni kleptomani" su najveći "uglednici" i to redom: neki gradonačelnici, načelnici općina, župani, saborski zastupnici, bivši predsjednici Vlade i ministri. Prema tome, uredimo državu i primijenimo učinkovite terapije protiv "moderne kleptomanije" na visokoj razini, kao što to provode ostale europske pravno uređene države.
Jesu li korupcija, kriminal i klijentelizam glavni uzrok iseljavanja iz Hrvatske?
Naravno da jesu, upravo korupciju, organizirani kriminal i klijentelizam mladi navode kao glavni razlog odlaska iz Hrvatske. Budimo svjesni, Hrvatska je neuređena pravna država u kojoj institucije pravne države ne djeluju. Mladi nemaju pravnu i ekonomsku sigurnost u Hrvatskoj i odlaze u inozemstvo. Odlazak visokoobrazovanih znači i zaostajanje u tehnološkom razvoju zemlje. U budućnosti treba očekivati da će Hrvatska biti zemlja useljavanja, ali ne više Hrvata iz Bosne i Hercegovine, već uglavnom mase nekvalificiranih radnika i očajnika iz susjednih te bliskoistočnih i dalekoistočnih zemalja što bi moglo donijeti velike promjene u nacionalnoj, kulturološkoj i vjerskoj strukturi stanovništva. Budimo realni, ako se na natječaj javi jedan mladi stručnjak, a pored njega pripadnik vladajuće elite, etničke ili spolne manjine sa slabijim kvalifikacijama, on nema šanse za zaposlenje bez obzira na svoju stručnost. To obeshrabruje one koji u znanju vide budućnost. Odlazak velikog broja mladih stručnjaka u inozemstvo rezultat je političkog ustrojstva, nepotizma, korupcije, birokratizma i nacionalne veleizdaje.
Kakva je u svemu uloga pravosuđa?
Već dugo vremena govorim i ukazujem na činjenicu da je hrvatsko pravosuđe duboko „kontaminirano“ i iluzorno je očekivati njihovo djelovanje. Današnje pravosuđe je produžena ruka vladajućih. Postupa selektivno i snosi odgovornost za sadašnje stanje u zemlji i nefunkcioniranju pravne države. Nužno je provesti cjelovitu i to funkcijsku lustraciju hrvatskog pravosuđa. Istovremeno s provođenjem lustracije pravosuđa, nužno je provesti financijsku i gospodarsku lustraciju – oduzimanje otetog.
Kako ljudima vratiti vjeru u Hrvatsku?
Hrvatske političke elite su se otuđile od hrvatskog naroda. Žive u svom virtualnom, dobro „potkoženom“ svijetu. Ključni problem koji koči demokratizaciju hrvatskog društva jest nepostojanje jasne razlike između moći i vlasti. Problem svih problema i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom koji se provodi i koji ne pozna pojam nedodirljivih osoba. Pravna država nezakonite postupke i nezakonito ponašanje visokih državnih dužnosnika u pravilu tretira kao loše političke i/ili poslovne odluke, a ista takva ponašanja građana kao kazneno djelo. Pitate se kako dalje? Napredak je ostvariv, ali dugotrajan proces. Kada vlast bude shvaćena onako kako je objašnjeno na početku, živjet ćemo u uređenom društvu. To je krajnja točka na kojoj demokracija može egzistirati i naprijed više ne može. Bez toga nema vraćanja vjere ljudima. Nažalost ne vidim na političkoj sceni nekoga tko će to provesti.
Kako gledate na geopolitičku situaciji u svijetu? Živimo li u možda i najopasnijim vremenima nakon završetka Drugoga svjetskog rata?
Sadašnja civilizacija je na putu samouništenja. Živimo u najopasnijim vremenima nakon završetka Drugog svjetskog rata. Putinovom invazijom na Ukrajinu posredno je započeo 3. svjetski rat između Amerike, NATO saveza i Rusije.
Nikad nismo bili bliže izbijanju nuklearnog rata. Imamo hrpu neodgovornih svjetskih čelnika s nedovoljno stručnog znanja, koji brinu samo o sebi i svom političkom rejtingu i ništa ih drugo ne zanima. Najveći gubitnik u svemu tome već jesu zemlje Europske unije koje se ponašaju kao „pudlica“ američkog predsjednika Bidena i slušaju što će im reći ukrajinski predsjednik Zelenski. Uvode sankcije Rusiji koje pogađaju prije njihove vlastite stanovnike, ponašaju se kao „slon u staklani“. Žalosno je u svemu tome što u ratu u Ukrajini gine ukrajinska i ruska sirotinja, a svjetski vođe govore o nekakvim vrijednostima koje su odavno uništene.
Stvarno živimo u najopasnijim vremenima, s nikad „luđim“ i nesposobnijim svjetskim vođama, koji služe samo kao vanjski privid. Geopolitička slika svijeta se mijenja, ne na dobrobit većine naroda, utjecajne sfere se mijenjaju, bogati se sve više bogate, narod je sve siromašniji i nesigurniji, planet Zemlja je sve više biološki uništen, ekološki ju velike korporacije i sile i dalje nesmiljeno uništavaju, što kroz određeno vrijeme može dovesti do velikih migracija stanovništva zbog prehrambenih i ostalih resursa, a tada će se karta svijeta potpuno promijeniti. Sve te promjene ne će teći mirno, ali ne želim i ne ću o tome razmišljati. Dovoljno nas svi, od medija do politike filaju strahovima i lošim vijestima, informacijskom propagandom. Ostaje nam nadati se da će se ovo započeto svjetsko ludilo na vrijeme završiti, zla je već i previše učinjeno.
Razgovarao: Davor Dijanović
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.