Razgovor s Damirom Pešordom

O događanjima u Ukrajini, političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, demografskim problemima Hrvatske i drugim temama razgovarali smo dr. sc. Damirom Pešordom, kolumnistom i književnikom.

Već više od četiri mjeseca bjesni rat u Ukrajini, izazvan agresijom Ruske Federacije. Vi ste nekoliko godina proveli u Ukrajini gdje ste završili magisterij. Kakva su Vaša sjećanja na to vrijeme? Koliko su se tada mogla nazrijeti kasnija politička trvenja?

U Ukrajini sam kao lektor hrvatskog jezika na Sveučilištu Ivana Franka u Lavovu, koje je osnovano osam godina prije od Zagrebačkog sveučilišta, proveo četiri godine, od 1997. do 2001. Za to vrijeme završio sam i poslijediplomski studij i obranio disertaciju na temu Žanrovske modifikacije suvremenoga povijesnoga romana i stekao stupanj kandidata filoloških znanosti. Doktorirao sam pak u Zagrebu 2012. s temom ''Dva tipa ophođenja s književnom tradicijom (Komparativna analiza romana Dvanadcjat' obručiv Jurija Andruhovyča i Bolja polovica hrabrosti Ivana Slamniga''.

Uz vrijeme boravka u Ukrajini vežu me mnoge lijepe uspomene i nekoliko istinskih prijateljstava. Iskreno, bilo mi je lijepo gore, mojoj naravi i pogledu na život više odgovara taj slavenski svijet nego zapadnoeuropski. Priznajem da nisam tada mogao nazrijeti ovo što se sada događa, veći mi se problem u Ukrajini činilo određeno razmimoilaženje ukrajinskog zapada i ukrajinskoga istoka nego mogućnost otvorenog ruskog napada na Ukrajinu. Jedini ideološki sukobi koji su se tih godina mogao vidjeti na ulicama Lavova bili su gotovo operetni sukobi između malobrojnih i vremešnih sovjetonostalgičara i mladih ukrajinskih nacionalista. Već iz njihove dobne strukture jasno se vidjelo komu pripada budućnost.

Na nacionalnoj razini središnja politička razdjelnica bila je između proukrajinskog zapada i proruskog ili, bolje rečeno, prosovjetskog istoka zemlje, dok je središnji dio s Kijevom na čelu bio negdje između. Ni slutio nisam što će se kasnije zbivati, štoviše često sam govorio svojim ukrajinskim prijateljima kasko oni imaju sreće što su im Rusi susjedi, za razliku od nas koji imamo Srbe za susjede.

Zapad iznevjerio Ukrajinu 2014.

Ukrajinci pružaju snažan otpor, a Zapad im šalje naoružanje. Tu je razlika u odnosu na Hrvatsku koja nije imala potporu Zapada. Koliko je potpora zapadnih zemalja iskrena, a koliko u ratu vide priliku za ostvarivanje vlastitih interesa?

Da, Zapad sada šalje oružje Ukrajini, međutim mislim da je Zapad iznevjerio Ukrajinu 2014. Prevratnička događanja 2014. na Majdanu u velikoj su mjeri ohrabrivana, pa i potpomagana sa Zapada, preciznije Amerike, no nakon što je svrgnut proruski predsjednik Janukovič, nije uslijedila adekvatna nagrada ukrajinskom narodu za odmicanje od Rusije i čvrsto pristajanje uz Zapad. Da se onda pristupilo Ukrajini s nekim suvislim programom oporavka i brzog pristupanja EU, uz jasno deklariranje vojne neutralnosti, vjerujem da bi i odmetnute pokrajine, Donjeck i Lugansk, s vremenom uvidjele da će im bolje biti u Ukrajini. No Zapad se nastavio licemjerno ponašati prema Ukrajini, s jedne strane podupirući antirusko raspoloženje u zemlji, a ne nudeći ništa ili gotovo ništa za uzvrat. Stoga sam prilično skeptičan i glede sadašnje iskrenosti Zapada u potpori Ukrajini. Vidjet ćemo koliko je bila iskrena jednoga dana kada, nadam se slobodnoj, Ukrajini SAD i saveznici ispostave račun za sadašnje pomaganje.

Dio i hrvatskih analitičara dalje ima razumijevanja za Putina u kojemu vidi kontrapunkt dekadentnom Zapadu i gotovo zaštitnika kršćanskih vrijednosti. Kako gledate na takva promišljanja?

Ne radi se tu toliko potpori Putinu koliko o očaju! Naime, zatočnici starog, umirućeg svijeta u suvremenom svijetu ni od koga tko ima kakvu-takvu moć ne mogu čuti riječi za kojima njihova izmučena duša žudi, čak ni od aktualnoga pape, jedino od Orbana i Putina budući da je Trumpa već prekrila plava trava zaborava… To samo znači da ti vrli kršćani nisu dostatno čvrsti kršćani jer pravi kršćanin ne očajava nego vjeruje u Providnost. Naravno, to ne znači da i sam često ne očajavam, i u pogledu budućnosti Hrvatske i u pogledu budućnosti svijeta… Ovdje moram primijetiti da se rusofilima, putinoljubima ponekad proglašavaju i ljudi koji analitički pokušavaju sagledati implikacije ovih događanja za budućnost svijeta i novi svjetski poredak.

Mislim da je to pogrešno, nije netko protivnik ukrajinske slobode ako strahuje da bi eskalacija ovoga sukoba mogla dovesti do nuklearne katastrofe ili racionalno uočava da bi konačni rezultat ovog sukoba mogao više koštati Europu nego Rusiju… Osobno držim da je svijet na sudbonosnoj prekretnici, ali samo se Svetim Duhom dotaknuti i muljatori usude proricati kako će sve ovo završiti. Eh, ispravljam se, zaboravio sam profesore sa zagrebačkog Fakulteta političkih nau…, pardon, znanosti.

Srbija je do sad sjedila na više stolica, no čini se da se od nje traži geopolitički odabir. Hoće li Vučić na Zapad ili na Istok?

Što god mi mislili o Vučiću, mislim da će on do kraja nastojati sjediti na dvije stolice. S obzirom na povijest europske popustljivosti Srbiji, nije isključeno da uspije u tomu. Jedino bi mu Amerikanci mogli pomrsiti račune, kauboji ponekada znaju biti neumoljivi.

Isključivo treći!

Izbori u BiH održat će se po starom Izbornom zakonu što jamči ponavljanje slučaja Komšić. Kako gledate na političku situaciju u BiH i na Milanovićev prijedlog da se ulazak Švedske i Finske u NATO uvjetuje promjenom zakona?

U zadnjoj sam kolumni u Hrvatskom tjedniku pisao o tomu, a i ranije. Moj stav o hrvatskom pitanju u BiH odavno je jasan. Kad je već neuspio projekt vraćanja Bošnjaka njihovim hrvatskim korijenima, to jest kada se već ''cvijeće'' okrenula protiv humusa na kojemu je izraslo, jedino koliko-toliko dobro rješenje hrvatskog pitanja u BiH jest stvaranje trećeg, hrvatskog, entiteta. Pri tomu čak nije ni presudno koliki će on biti, neka obuhvati samo nekoliko zapadnohercegovačkih općina, njegova će simbolička i stvarna moć biti evidentna. Tek s utemeljenjem u vlastitom entitetu Hrvati će i na razini BiH biti u stanju suodlučivati o sudbini te zemlje.

Mislim da je pogrešno svu politiku Hrvata u BiH svesti na pitanje izbornog zakona. Bošnjaci lukavo osporavaju Hrvatima pravo koja su se Daytonskim sporazumom činila neupitnima, tako da jednoga dana ako budu i prisiljeni malo popustiti po tom pitanju, ispast će velikodušni, a Hrvati će i dalje biti bez svoje teritorijalne jedinice i, shodno tomu, polako nestajati iz BiH. Dakle, treći, isključivo treći! Hrvati trebaju artikulirati svoj politički cilj, a sredstva postizanja toga cilja prilagođavati aktualnim okolnostima.

Nedavno je objavljen podatak da je nakon popisa stanovništva još 20.000 ljudi otišlo iz Hrvatske. Kamo nas vodi “stabilnost” sustava u kojemu živimo?

Što se tiče demografske slike, stanje je u Hrvatskoj katastrofalno. Međutim, s obzirom na aktualna događanja i rat u Ukrajini, moglo bi biti da ta kretanja neće biti presudna te da će stvarno kretanje stanovništva ovisiti o nekim drugim faktorima i neće se odvijati isključivo u smjeru, karikiram, Hrvatska – Njemačka ili Hrvatska – Irska… Nastavi li se ovako, uskoro će se radno potentno stanovništvo morati nadomještati useljenicima. Već sada na gradilištima vidim uglavnom Pakistance, Nepalce, Indijce… Hrvati, Bošnjaci, Srbi i ostali vjerojatno su u Njemačkoj i drugdje. Ukrajinska kriza jedan će dio ljudi s tih prostora neminovno će dovesti i u Hrvatsku, stoga je krajnje vrijeme da se dopusti adekvatna registracija i djelovanje Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi jer će tim ljudima, između ostaloga, biti potrebna i vjerska skrb, na temelju dosadašnjih iskustava, ne bi bilo dobro za državu u cjelini da se ta stvar prepusti Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Navršilo se 100 godina od rođenja Franje Tuđmana. Nedostaje li nam u sadašnjim okolnostima političar državničkog profila?

Odgovor je, naravno, nedostaje! No budimo realni, u odnosu na ove današnje i Račan i Budiša bi bili moralni i domoljubni gorostasi, a svi one koji su čitali moje tekstove dobro znaju koliko loše mišljenje imam o toj dvojici.

Razgovarao: Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.