Novinar i kolumnist Eduard Petranović o političkim aktualnostima

Od početka pandemije, čini se da se određeni mediji natječu u onome što bismo mogli nazvati menadžmentom straha. Ne samo pandemija koronavirusa, nego se i druge pojave svakodnevno koriste za sijanje straha i produkciju vijesti takva sadržaja. Imate li sličan dojam?

To je lako uočljivo bilo kome tko na Facebooku ima lajkane portale hrvatskih medija. Iz toga su nastale i satirične Facebook stranice poput jedne naziva Nije dobro. I kad pogledate te objave, vidite da svi mediji koriste istu agendu, dociranje i plašenje čitateljstva. Oko koronavirusa je stvar jasna, prihvaćena je potpuna promašena PR strategija da će plašenje i nagovaranje ljudi na cijepljenje rezultirati povećanjem procijepljenosti. Možda to djeluje negdje u svijetu, ali u Hrvatskoj koliko vidimo ne prolazi. A kad se zagrebe malo dublje ispod površine, jasno je uočljivo da industrija straha u medijima preuzima mainstream i pandemija koronavirusa samo je bila odskočna daska za to. Sad lagano primat preuzima strašenje klimatskim promjenama i svaljivanjem krivnje na ljudski rod za iste. U svakom slučaju, ako čitate medije, ne možete dobiti drugi dojam nego da NIJE DOBRO.

Dva su razloga. Jedan je što direktori medija uvjeravaju novinare da je KLIK = PLAĆA, a drugi je jednostavno preuzeta agenda iz zapadnih zemalja. No, ovo što direktori tvrde novinarima, zapravo je laž jer se 98 posto hrvatskih medija financira od države odnosno iz oglašavanja državnih tvrtki. A kao što kaže Plenkovićev trbuhozborac Krešo Macan – onih drugih 2 posto medija ih ne zanima. E tih 2 posto medija onda straši ljude da zarade novac putem klikova jer na žalost ljudi klikaju katastrofične vijesti.

Dio razloga medijskog širenja crnila i straha svakako je u monetizaciji jer se takvi sadržaji više čitaju. Međutim, ima li i politika tu svoj interes?

Politika ima interes u svemu, pogotovo u medijima. Oko koronavirusa taj pandemijski marketing je preduboko zaglibio i „stručnjaci“ koji su uglavnom i političari su predaleko otišli da bi sada prestali. Tom medijskom ludilu na žalost nema skorog kraja, ali stvarnost je drugačija. Izađite u park, u kafić, na ulicu, na dječje igralište. Vidjet ćete da je život lijep. Koliko god medijski influenceri koji se nazivaju strukom tvrdili da NIJE DOBRO.

U posljednje vrijeme imamo pravi rat znanstvenika. Nitko od njih ne negira postojanje i opasnost virusa, no razlika je u tome da bi nas jedni zaključali u podrume, a drugi zagovaraju svojevrsni pandemijski realizam. Gube li ljudi zbog svega toga povjerenje u znanost?

Apsolutno. Gubitak povjerenja u znanost i prije svega struku i znanstvenike je nepovratno povećano. Znanosti će trebati na desetke godina da spere ljagu s onoga što je učinila ljudima i zbog znanstvenika koji su u ovom vremenu pokazali totalitarističke sklonosti. Iz nekih doslovno vrišti fašizam. A ti ljudi su među nama, ti ljudi su među studentima na najprestižnijim fakultetima, ti ljudi osim što predaju svoje znanje mladima, oni ih i odgajaju. Takvim ljudima dajem topli besplatni PR savjet da se povuku u osamu na nekoliko godina i ne istupaju u javnosti. Ljudi će zaboraviti. Iako, postoje pojedinci i malene skupine ljudi koji bilježe sve izjave i nastupe struke kako bi u povijesti ostalo zabilježeno kako nam je malo potrebno da civilizacija dođe na rub ponora i to zahvaljujući onima koji bi trebali biti lučonoše napretka i prosvjetiteljstva.

S obzirom na sve što se događalo na desnome političkom spektru posljednjih mjeseci, ima li desna politička opcija budućnost? Što bi se trebalo učiniti za formiranje respektabilne desne opcija koja bi nametala ozbiljne teme, a ne bavila se trivijalnostima?

Pa za početak, uzeti za savjetnike nekoliko neopterećenih i mudrih ljudi. Npr. dok je uz Miroslava Škoru bio cijenjeni PR-ovac Mate Mijić, on je nastupao privlačno širem biračkom tijelu. Kad je on napustio taj brod jer je pretpostavljam shvatio namjere i poleđinu ekipe s dna kace koja se okupila oko Škore, i nastupi su postali loši, a politika koja se zagovara potpuno promašena. I sad opet gledamo nekakvu „ujedinjenu desnicu“ koju opet čine isti ljudi. HDZ-ovi 'isprdci' ili oni koji bi željeli biti novi HDZ. Takve desnica nema budućnost.

Jedino rješenje za uspjeh desnice bio bi da na terenu nastupa s onim što smatraju desnim politikama, a u javnosti nastupaju s politikom koja se tiče života i problema ljudi iz 2021. godine. Lijepo je i meni pohvalno biti ponosan na svoju domovinu, biti patriot kao i baštiniti svoju povijest pogotovo jer smo slobodu stekli u obrambenom ratu. No, već toliko puta viđeno jest da mediji (koji su većinski lijevo zadojeni) takve ljude sataru na prvoj nezgodnoj izjavi. Ili čim im bace neku kost oko „za dom spremni“ i slično. Zato, na vidiku nema neke jake „desne“ stranke, previše je grešaka u koracima da bi tako nešto zaista zaživjelo. Ima pojedinaca i nekih stranaka na tom putu poput MOST-a. No, u svakoj takvoj stranci previše je socijalizma i to opet ne može biti ono što bi „desnica“ trebala biti.

Je li SDP već danas pokojnik ili je moguća rehabilitacija te stranke?

Ne slažem se s analitičarima da je SDP pokojnik. Tako se piše otkad su nastali. SDP je promašen, bezidejan, nije rješenje za išta u Hrvatskoj. Ali, propasti neće za našeg života. Prejaka je to mašina, imaju uvijek biračko tijelo i odgajaju svoje članove. Socijaldemokrati su u krizi u cijelom svijetu, tako je i u Hrvatskoj, ali SDP neće nestati.

Kako komentirate prve mjesece nove vlasti Možemo! u Zagrebu? Jesu li nedavni događaji u vezi s firmama za zbrinjavanje otpada pokazali da je Tomašević potkapacitiran za gradonačelničku funkciju ili mu treba dati više vremena?

Ne želim reći, ali jače je od mene – REKAO SAM VAM. Kao što smo najavljivali svi koji smo imali ikakvog pristupa javnosti u vremenima medijskog mraka u vrijeme kampanje za lokalne izbore, Možemo! je nastavak Bandićeve politike, odnosno Tomašević je Bandić koji ne zna sakriti svoje greške. Meni je simpatično koliku su podršku dobili iz svijeta poduzetnika, liberala, oni čije su politike i svjetonazor dijametralno suprotni s „zelenima“ kakvi se nalaze u Možemo!.

Sad je teško povući se i priznati da su bili u krivu, zato što je većina mislila biti uz pobjednike i kao i uz Bandića, uživati plodove koje bi im vlast davala. A Možemo! i Tomašević pokazuju kakva je to nesposobna ekipa. Najbolje, odnosno najgore je, što su prevarili birače jer je jasno da uopće nisu imali spremne niti projekte, niti ljude, niti ideje za promijeniti stvari u Zagrebu i poslati u povijest „kriminalnu Bandićevu ostavštinu“.

Čini se da HDZ ima sve slabiju oporbu?

HDZ uvijek ima slabu oporbu.

Razgovarao: Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.