Razgovor s Eduardom Petranovićem, novinarom i kolumnistom

O aktualnim političkim i društvenim temama, ali o odnosu prema hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji razgovarali smo s novinarom i kolumnistom Eduardom Petranovićem.

Nakon što su se sada već slegli dojmovi oko lokalnih izbora i napravljene postizborne analize, zanima nas kako gledate na fenomen jačanja platforme Možemo!? Jesu li oni, kako su isticali s desne strane političkog spektra, strana franšiza?

Možemo je stvaran 20 godina na način da su razne "zaklade" i udruge bile inkubatori ljudi koji su danas ključni u toj platformi Možemo!, između ostalog i gradonačelnik Tomaševića. Financirali su se sa svih strana, iz Njemačke među ostalim, ali zdušno su ih financirale sve Vlade RH, pretežito HDZ-ove, HDZ je ipak najviše obnašao vlast. Također, infiltrirali su se u Sveučilište, zaposjeli kulturu gdje javnog novca ima na bacanje. Oni su i taj novac poreznih obveznika zloupotrijebili da bi došli na političku scenu gdje su danas.

Koliki su izgledi da Možemo! kroz tri godine preuzme poziciju SDP-a i postane snažna opcija koja bi i na nacionalnoj razini mogla aspirirati na vlast? Koliko će to ovisiti o načina upravljanja Zagrebom?

Mislim da Možemo! neće uspjeti zamijeniti SDP. Partija ne služi ničemu godinama, pisao sam još od izbora Bernardića da im slijedi vječna oporba, isto je i s preuzimanjem Peđe. No imali smo mi u jednom trenutku Orah koji je danas priljepak Možemo uz njima važnog uhljeba Zorislava Petrovića, imali smo Živi zid, i svi se oni ispušu kad to postane potrebno HDZ-u. Mislim da će se kroz dvije godine Možemo! također kompromitirati uz "pomoć" HDZ-a. Plenkoviću ne treba nalet ekstremne ljevice jer se teško boriti protiv crvene ideologije koja je zamotana u zeleni plašt, zeleno je moderno u EU, a Plenković je ipak plod EU-a.

No Plenkoviću odgovara bezopasni SDP i HDZ će učiniti sve da ih spasi. Očekujem kroz 2-3 godine curenje u javnost sumnjivih financiranja i javnih natječaja Možemaša, svađu unutar platforme, a to će u tišini poticati HDZ i mislim da će im pomoći Domovinski pokret, zato se sad mire na lokalnim razinama. DP je tu da odradi taj "prljavi" dio posla.

Možemo! nedvojbeno pripada radikalnoj ljevici. Može li jačanje takve opcije s jedne strane i skretanje HDZ-a prema centru s druge ojačati desni dio političkog spektra u idućem razdoblju?

Ne znam koje desnice, Domovinski pokret uzima tu većinu i jedina je politički relevantna opcija. No, mislim da se oni polako okreću materi - HDZ-u. To će dodatno smanjiti šanse za neku normalniju, a jaku desniju opciju.

Kako gledate na rezultate liberalnih opcija? Postoje li zametci neke klasično liberalne opcije, primjerice u nekoliko osvojenih gradova zagrebačkog „prstena“ od strane Fokusa?

Fokus je, kad se uzme u obzir broj lokalnih jedinica i njihova važnost, postigao odličan rezultat. A relevantan su faktor i u županiji. Prsten oko Zagreba - Sv. Nedelja, Sv. Ivan Zelina, Samobor i Dugo Selo odličan su politički kapital za rast stranke koja je stara nešto više od godinu dana. Oni su liberalna opcija koja je u javnosti zasad čista, ne gleda se na njih kao nečiji priljepak. No HDZ i SDP su takve puno puta progutali, tako da ćemo vidjeti koliko će Fokus uspjeti balansirati između dosljednosti da ostane vjeran liberalnim politikama i principima te s druge strane pragmatičnosti da mudro stvara saveze i obnaša vlast. Mislim da je idealna pozicija da u Zagrebu imamo jednu tvrdu socijalističku vlast punu malih diktatora, a oko metropole puno manjih gradova gdje vladaju liberali. Moći će se raditi neke usporedbe uspješnosti modela vladavine.

Kako komentirate unisonu potporu mainstream medija Tomislavu Tomaševiću?

Što reći, nekoliko puta sam to objašnjavao. Mainstream je pun novinara i urednika koji su odrasli i školovani u istim okruženjima kao ekipa iz Možemo. Ekonomski nepismeni, negativni prema slobodi, emotivni prema socijalizmu i komunističkim propalim i štetnim idejama. Plodno tlo za Tomaševića. Mediji su izabrali novog Bandića, a podrška koju su dali Tomaševiću je neviđena. Potpuno perverzna.

Na svome Facebook profilu često kritizirate aktualne epidemiološke mjere, ali nedosljednost znanstvenika u svojim procjenama i stavovima. Svakome razumnom čovjeku jasno je da bolest postoji, no nameće se pitanje nije li cijelo „korona-ludilo“ otišlo ipak predaleko?

Ne da je otišlo predaleko, nego je prešlo granicu iz koje je moguć povratak. To vrijedi za sve one koji su svjesno, ili iz nedostatka pameti, tjerali neviđenu paniku, strašili jadne bakice i djedove, zadojili i mlade umove svojim bolesnim idejama i savjetima. Rudan, Štagljar, Đikić, Kolarić, Srića, šefovi mainstream medija i razni "Stožeri" puni malih diktatorčića ljudi su čija imena pamtimo zbog štete koju su nanijeli društvu. No mi smo još dobri jer nam je narod jednostavno takav, ipak sva sreća imamo taj mentalitet da se s vremenom pobunimo protiv zla. Tako da narod više ne pada na fore nekakvog SDP-ovca Sriće, koliko god mediji gurali ta imena pod struku.

Veliki ste navijač hrvatske nogometne reprezentacije i jedan od rijetkih koji je i nakon remija sa Češkom bio uvjeren u prolaz dalje. No napadi na reprezentaciju i pljuvanje po igračima i izborniku čini se da su ponovno u modi u mainstream medijima?

Točno, ta je priča dublja i ja je pratim puno godina. Sve se veže. Vrlo često isti profil, čak i isti ljudi, slave svemoćnog Tomaševića, podržavaju totalitarističke korona "mjere" i pljuju po vrlo rijetkoj iznimci u kojoj je mala Hrvatska u vrhu svijeta. Nogometna reprezentacija Hrvatske iznimka je koja je donijela toliko veselja, koju čine najuspješniji sportaši svijeta, koji su toliko dobroga učinili za ljude što javnost niti ne zna. A ova druga ekipa, ne podnosi uspjeh. Ne podnosi to da nogometaši svoj novac zarade talentom i ekstremnim trudom. Jedan Modrić je uzor tisućama mladića koji umjesto da odu u drogu i utonu u sivilo našeg okruženja, imaju svoje snove za koje vjeruju da se mogu ostvariti jer vide stvaran primjer toga.

Sport je nešto dobro, djeca se u ovo pandemijsko poremećeno doba trebaju što više kretati makar bi ih gore navedeni ljudi zatvorili u podrume. I ne razumiju da uspjeh reprezentacije, uspjeh nogometnih klubova kao i pojedinaca, znači da dolazi novac za razvoj djece u sportu. Priča je duboka i mogu pisati danima o tome. Zasad se nadam uspjehu protiv Španjolske i znam da će tad miševi koji gnoje i viču "dabogda sve izgubili" obući hrvatski dres i uskočiti na pobjednički vlak. I ako ne prođemo moćnu Španjolsku, ukupan uspjeh ove generacije je teško ponovljiv, kao i utjecaj na društvo koji hejteri na svu sreću nikada neće moći dostići ni u snovima.

Razgovarao: Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.