Razgovor s Petrom Bilobrkom, voditeljem na Radio Mariji i predavačem na Fakultetu hrvatskih studija

Petar Bilobrk je dugogodišnji novinar i voditelj na Radio Mariji i predavač na Fakultetu hrvatskih studija. S Bilobrkom samo razgovarali o njegovu angažmanu na Radio Mariji, ali i o nizu aktualnih političkih i društveni pitanja.

Sada već osam godina voditelj ste na Radio Mariji. Kako je uopće došlo do angažmana na tome radiju?

Moj životni put do Radio Marije ne može se sažeti u nekoliko rečenica s obzirom na to da sam na Radio Mariju došao s nešto više od 30 godina. Ali evo u kratkim crticama. Nakon promjena koje sam želio uraditi u svom životu i nakon dugotrajnog traganja za poslom u rodnom mi gradu dobio sam ponudu za koju sam u datom trenutku mislio da je prava. Na poziv jedne, još uvijek aktualne, političarke doselio sam se u Zagreb kako bih radio u njenom Uredu. Nije trebalo proći puno vremena kako bi se pokazalo da ta odluka i ta osoba nisu ono za što se predstavljaju i na kraju smo se i razišli i u poslovnom odnosu. Nedugo nakon toga dobivam posao u nakladništvu gdje je sve bilo nekako u redu do one poznate ekonomske krize u kojem smo i mi nastradali i radili 6 mjeseci bez plaće.

U tim mjesecima agonije odlučio sam da opet moram nešto učiniti od svog života. Iako trpeći to gaženje po ljudskom dostojanstvu i svakodnevno iščekivanje zaostalih plaća odlučio sam nastaviti sa studijem teologije koje sam prekinuo prije nekoliko godina. Ovaj put se odlučujem za stručni studij, kraćeg je trajanja, a i ne da mi se dugo studirati. To je zapravo bio Božji odgovor na moje molitve da mi pokaže što mi je činiti. Nakon uspješnog završetka preddiplomskog studija nastavljam sa studijem na diplomskoj razini kod isusovaca i studiram religijske znanosti. Tu se susrećem s patrom Nagyem koji prepoznaje moje želje i mogućnosti i u nekim trenutcima mi povjerava da ga zamjenjujem na nastavi kad je on spriječen doći na nastavu. Tim činom mi je dao indirektno poticaj da nastavim sa svojim obrazovanjem i upišem poslijediplomski studij, što sam i učinio i sada evo završavam svoju disertaciju o Hrvatskom katoličkom pokretu.

No vratimo se mi na Radio Mariju. Pater Nagy znajući da sam u potrazi za poslom potiče me da molim devetnicu bl. Ivanu Merzu jer je on dobar zagovaratelj u traženju posla. Priznajem, nisam ja odmah uzeo taj molitvenik i molio devetnicu ali nakon nekoliko dana nešto u meni, sada znam što, mi nije dalo mira. Sam sebi sam rekao kako me ne košta ništa ako molim tu devetnicu iako... Nakon što sam izmolio devetnicu nije prošlo ni dva-tri dana primam poziv dragog mi prijatelja koji je već bio zaposlenih Radio Marije i poziva me ako hoću i imam želju da dođem volontirati na Radio Mariju. Iako, iskreno rečeno, nisam bio baš neki slušatelj Radio Marije odlučio sam se na volontiranje. Volontirao sam i radio preko student servisa na Radio Mariji neko vrijeme. Nakon što se otvorila mogućnost zaposlenja na Radio Mariji, a poznavajući moju volju i želju, p. Stjepan Fridl glavni urednik mi je ponudio posao na mjestu dežurnog urednika - tehničara što sam naravno i prihvatio. Još uvijek sam gotovo pa 8 godina na Radio Mariji gdje trenutno obavljam funkciju zamjenika glavnog urednika i urednika emisija (kultura, identitet, hrvatski branitelji i Domovinski rat).

Može li nam reći nešto više o Radiji Mariji. Koliko imate novinara, kakva je slušanost i koji su daljnji planovi?

Radio Marija je specijalizirani radio. Kršćanski radio koji živi i djeluje skoro samo uz potporu i dobrotu svojih slušatelja, naravno i uz Providnost i zagovor Blažene Djevice Marije. Struktura programa Radio Marije nije usporediva s programima drugih, uobičajenih radijskih postaja. Program u ovom slučaju ne samo da je specijaliziran nego je i po nakani drukčiji. Radio Marija nije informativno-zabavni, nego formativni medij. K tomu, okosnicu programa još čini molitva. Ne pratimo na klasičan način slušanost naše radijske postaje preko raznih agencija, garancija naše slušanosti su članovi Obitelji Radio Marije, ali i ostali slušatelji koji nam iskazuju svoju potporu, molitvenu ili materijalnu, sa svih kontinenata. Mi smo jedan mali tim od 13 zaposlenika.

O realizaciji programa brigu vode naši tehničari i dežurni urednici. Uz zaposlenike tu je oko 100 volontera, stručnjaka u određenom području, urednika i voditelja emisija. Što se tiče planova prvi je prepoznatljivost usmjerenja programa Radio Marije na one "zaboravljene" (stare, bolesne, nemoćne, invalide…) razvojni se cilj još više želi približiti mlađim dobnim skupinama prema kojima imamo svoju vjersku i društvenu odgovornost. No ti su dijelovi programa najzahtjevniji, pa će i količina programa posvećena tim dobnim tematskim područjima biti postupno povećavana.

Koliko Vam je vjera bitna u životu?

Vjera, pouzdanje u Gospodina, mi je jako važna. U svakoj situaciji, koja mi se ponekad možda čini možda i bezizlazna, nastojim prepoznati Božji prst koji mi pokazuje u kojem smjeru mi je ići. Naravno, samo sam čovjek i koji put zakažem, padnem, ali Bog je taj koji mi pomogne dići se i nastaviti slijediti Isusove stope. U svakom trenutku života – radosti ili žalosti – kršćanin mora ostati vjeran Bogu. Važno je posvijestiti si Božju blizini i kad mislimo da nije tu. On nas nikada neće ostaviti na „cjedilu“. Svakako tu je važna uloga i moj odnos s Blaženom Djevicom Marijom. Eh…, s njom imam odnos kao s majkom, a znamo kakav je odnos majke i djeteta. Sve je to lijepo znati, ali treba to i provesti u život, u svakodnevne susrete i komunikaciju s ljudima jer u suprotnom ostajemo samo na onoj deklarativnoj razini vjernika.

Na žalost ,jako je puno onih, u našem društvu, koji kažu da su vjernici, a njihova djela to ne pokazuju. Nastojim se ne ogledati u te i takve radije nastojim pratiti bl. Alojzija Stepinca, bl. Ivana Merza, sl. Božju Maricu Stanković, sl. Božjega Antuna Mahnića i mnoge druge poznate i nepoznate velikane našega naroda – spomenut ću samo ime jednog, od našem narodu nepoznatog ili manje poznatog velikog čovjeka, Hrvata, katolika, Rudolfa Eckerta.

Predajte na Fakultetu hrvatskih studija. Kako gledate na situaciju u hrvatskom visokom školstvu?

Na Fakultetu hrvatskih studija sam student poslijediplomskog studija kroatologije, ali sam i vanjski suradnik u naslovnom zvanju asistenta gdje su mi povjerena predavanja na kolegijima kojima je nositelj prof. dr. sc. Stipan Tadić. Zapravo s profesorom sudjelujem u izvođenju nastave, uglavnom se radi o kolegijima koji su povezani s religijom. Npr. "Sociologija religije", "Sociologija hrvatskoga društva", "Povijest kršćanstva u Hrvata", "Religijske sastavnice hrvatskoga identiteta", "Hrvatski identitet u europskom kontekstu" i dr. Uz Fakultet hrvatskih studija u svojstvu asistenta predajem i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu predmet "Dr. Ivan Merz - odabrane teme".

Svaki dio našega društva ima prostora za napredak i promjene pa tako i visoko obrazovanje. Mislim da je tu samo pitanje dobre volje onih koji mogu pokrenuti taj proces. Sam sustav, da, mislim da ima još puno posla i rada na poboljšanju jer u suprotnom može biti loše po cijelo društvo, ali prije svega je nužno "ukloniti" ideološka nadmetanja, previranja unutar sustava znanosti i obrazovanja. Ideologija nema mjesta u obrazovanju pokazalo nam se to kroz povijest u više navrata.

Relativno sam kratko u tom sektoru, a i imam sreću što sudjelujem u izvođenju nastave u institucijama koje su, ne govorim to samo zato što sam dio njih, zaista dobro uređene i vjerujem da bi kao takve u budućnosti mogle zauzeti vodeće mjesto u sustavu visokog obrazovanja.

Kako se predavači snalaze u ovo doba korona-krize?

Teško pitanje, iako bi bilo još teže kada bi pitali kako se studenti snalaze u ovoj korona situaciji. Znamo svi da se nastava odvija na daljinu što je po mom mišljenju dosta loše. Nije loše u smislu organizacije izvođenja nastave iako prema mom iskustvu, loše je zbog jer smo razdvojeni, nema one klasične komunikacije studenata i profesora, rasprava i pitanja. Doduše ima, ali ne onako kako to zna biti. Vjerujem da svi profesori izvršavaju svoje obveze u onoj mjeri koliko mogu i kako znaju.

Što se mene osobno tiče dio mojih kolegija su seminari na kojima studenti prezentiraju svoja izlaganja pa to bude i dinamično. U svakom slučaju u ovoj situaciji i profesori i studenti su oni koji najviše ispaštaju, a profesori moraju naučiti kako se prilagoditi i olakšati studentima. Sve u svemu smatram da ovo nije dobro, gubi se ona bit akademske zajednice, evo npr. imate situaciju da vi kao nastavnik, ali i studenti izvršite sve svoje obveze na kolegiju, na kraju semestra studenti polože ispite i da se sutra sretnete na cesti možda ne bi ni znali da vam je to bio student ili obrnuto.

Kako komentirate sve mjere koje se poduzimaju posljednjih godinu dana?

Najzastupljenije pitanje u svim medijima na svijetu su pitanja o epidemiološkim mjerama. Na žalost, prije nešto više od godine dana susreli smo se s nečim o čemu ni mi obični laici ni stručnjaci nisu znali s čim se susreću. S obzirom na to da se virus širio nekontrolirano u tom trenutku je jedini odgovor bio propisivanje određenih epidemioloških mjera. U početku je to znamo i sami bio i lockdown koji je i dao određene rezultate. Članovi stožera su postali heroji, sjetimo se samo kako se samo pljeskalo s balkona i pružala podrška. Međutim, što se dogodilo, gdje su pali? Kao prvo bih istaknuo medije koji su u tome odigrali veliku ulogu. Krenulo se na ministra Beroša jer je on ima neke veze s Hvarom pa su dopustili održavanje tradicionalne noćne procesije "Za križen". Tu kreću prvi udarci, nakon toga opet mediji propitivanju odluke pojedinih članova stožera jer pripadaju određenoj političkoj grupaciji - vjerujem da im u tom trenutku ne bi smetalo da su bili članovi neke njima prihvatljive opcije. Nakon tog scenarija saznalo se da je gospođa Markotić vjernica i da odlazi na svetu misu. Mislim da bi joj oprostili i političku pripadnost da nije bilo odlazaka na misu. Tako je sve zapravo, iz mog kuta gledanja, sve krenulo.

Ruku na srce nisu ni oni to ostali po strani. Kao da su se počeli u svemu tome gubiti, ali mislim da je zapravo nastao veliki problem nedosljednosti i popuštanju određenim pritiscima. Na primjer imate situaciju da danas u trgovačke centre i trgovine može ući veliki broj kupaca (nekontrolirano) dok u crkve ne može. Pa sad imamo i situaciju s cijepljenjem itd. Da se razumijemo, ja sam za poštivanje mjera kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi jer svi smo dužni čuvati kao svoje tako i tuđe zdravlje. Tim više ako sam vjernik jer je moje tijelo hram Duha Svetoga.

Nije dobro da se među ljude namjerno uvlači nervoza i strah s niti jedne strane, ni onih za ni onih protiv, kako bi zavladala panika i unio se nemir među narod kako bi onda vladali.

Samo bih se ovdje kratko osvrnuo na nas katolike i naše ponašanje u ovoj situaciji. Moram primijetiti da se nerijetko ponašamo, a da to nije u skladu s našom vjerom. Najčešće prozivamo svoje pastire koji se nastoje što bolje snaći u ovoj i za njih teškoj situaciji. Pozivati se na određene osobe iz naše povijesti kako bismo umanjili nečiju vrijednost iz našeg vremena u najmanju ruku je neprimjerena ponašanju katolika. Dužni smo štiti život od začeća do prirodne smrti, dakako potrebno je pouzdanje u Gospodina. Tu bih htio citirati svog profesora don Slavka Kovačića koji je govoreći o nedaćama koje su se dogodile obitelji fra Bernardina Škrivanića (glad, siromaštvo, bolest) rekao: Pouzdanje u Božju pomoć nije osiguranje protiv neprilika i teških udaraca u zemaljskoj prolaznosti nego potpora da se vjernik u njima ne izgubi, da ih pouzdajući se u Božju pomoć odvažno prevlada.

Imate li dojam da se nalazimo u razdoblju kad se više nego ikada ograničavaju određene temeljne slobode i prava?

Nisam po struci pravnik i bilo bi od mene neodgovorno reći da ili ne, čini mi se da se o tome ni ustavnopravni stručnjaci ne mogu dogovoriti. Mi nekako često se u bilo kojem problemu volimo pozivati na određena prava i u šumi tih prava zaboravljamo da uz to nama pripadajuće pravo postoji i odgovornost. Nebitno radili se o odgovornosti prema društvu, zakonu, čovjeku ili Bogu. U svakom slučaju ne bi bilo dobro da se nekome ograniči pravo na njegovo mišljenje a mene osobno najviše brine loša obrana prava na život. Mi rođeni ćemo se već nekako izboriti za sebe u konačnici na to smo i pozvani.

Kako komentirate društvenu i političku situaciju u Republici Hrvatskoj? Može li Hrvatska bolje?

Stanje je jednom riječju loše. Usudio bih se reći nikad gore. Ovdje ne želim komentirati one s lijevog političkog spektra jer o tome sve govori to što ih ne podržavam iako smatram da ljevica u Hrvatskoj nije jednaka ljevici negdje drugdje u Europi i svijetu zato što je poznato da ovi u Hrvatskoj nisu ljevičari, više su oni koji žale za tekovinama "bratstva i jedinstva".

Političari i mi koji to nismo dio smo ovog društva i svi smo mi odgovorni za to društvo na ovaj ili onaj način. Mislim da mi koji se nazivamo kršćanima - katolicima se ne možemo ponašati baš kako hoćemo. Ne možemo biti katolici kad hoćemo ili kako hoćemo. U Hrvatskoj je nažalost puno onih koji se deklariraju kršćanima – katolicima, a ponašaju se kao da nisu nikada čuli za Isusa, a kamoli za njegov nauk. Biti katolik ne znači samo otići nedjeljom na misu ili kupiti zvono za neku crkvu, biti katolik znači svojim djelima svjedočiti to svoje vjerovanje i pripadnost katoličanstvu.

Danas više nego ikad zaboravljamo na brigu za drugoga, sami smo sebi bitni, naši interesi su najvažniji i zbog njih ćemo pregaziti sve što nam staje na putu pri tome smo pregaziti sve vrijednosti. Nepojmljivo mi je da netko za sebe tvrdi da je vjernik, a svom radniku ne isplaćuje plaću, nepojmljivo mi je da netko za sebe tvrdi da je vjernik, a u svom političkom djelovanju dozvoljava i diže ruke za zakone koji su u suprotnosti sa stavovima njegove vjere. Što nam to govori osim da je sol obljutavila.

Kako gledate kao novinar na stanje u hrvatskome medijskom prostoru?

Ne bih htio ispasti negativan, ali hrvatski mediji su oni kojima čini mi se nije bitan čovjek, nije im ni važno ni prenijeti točnu informaciju, čini mi se da su više senzacionalistički pa čak i do te mjere da su huškački. Svi mi koji smo aktivni na društvenim mrežama vidimo o kakvim se "novinarima" radi. Njihova subjektivnost je očita u svakoj vijesti koju prenose, kao da jedva čekaju da se u Hrvatskoj dogodi nešto što može naštetiti ugledu Hrvatske. U mojim početcima rada u medijima kad bi mi netko rekao da sam novinar iz poštovanja prema struci bih znao reći da nisam novinar nego djelatnik u mediju. No brzo sam se razuvjerio da ni mnogi od onih koji se nazivaju novinarima to nisu, možda po struci jesu, ali po načinu rada nisu. Novinarstvo su srozali na ideološku agitaciju pokušavanje rušenja svega onoga što nije u skladu s njihovim uvjerenjima.

Dovoljno je pogledati neki TV intervju u kojem se novinar postavlja ratoborno - napadački prema sugovorniku, naravno ako se radi o sugovorniku koji nije s lijevog političkog spektra. Podsjetite se samo načina izvještavanja kada neko nedjelo počini hrvatski branitelj, policajac ili vojnik, a na koji način se izvještava kada je riječ o pripadniku nacionalne manjine najčešće srpske. O odnosu prema Domovinskom ratu i Crkvi ne treba posebno niti govoriti sve je jasno. Dakle, i u medije se uvukla politika i ideologija. Naravno, nećemo generalizirati jer još uvijek ima novinara koji časno obavljaju svoju djelatnost i ponašaju se profesionalno.

Treba li Hrvatskoj duhovna preobrazba?

Danas je čovjek izložen mnogim i naglim preobrazbama koje se pokazuju kako na njemu tako i u društvu oko njega. Nitko od nas nije izuzet od tih preobrazba koje se događaju u društvu. Ona nije i ne može biti samo promjena izvana, već ona mora zahvatiti srce i dušu, pri čemu se podrazumijeva i iskrenost obraćenja. Preobrazba se mora dogoditi najprije u nutrini, u duši, i to snagom Duha, jer ona izvanjska nam ničem ne koristi. Jednako tako bez učinka je i ona zakonodavno-politička, kojoj se zapravo podlažemo po sili zakona, znamo svi da se silom može nametnuti određeni zakon bio on pravedni ili nepravedan, ali on ne može doprinijeti ljudskom dobru kojega nema bez dobra cijele osobe.

Ako se svatko od nas preobrazi onda će društvo u cjelini biti preobraženo. Hrvatski narod se prije svega mora vratiti svojim kršćanskim korijenima, vrijednostima i tradiciji kako ne bismo izgubili svoj identitet.

Razgovorao: Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.